Antikvarijat - digitalizacija starih propisa

Nakon prošlogodišnjeg marljivog laganja, krađe i ubijanja da bi se dokopali važećih pravnih propisa (i naleta ludila kad smo sami krenuli pročišćavali neke – pojedini forumaši i čitatelji su se očito zarazili pa nastavili praksu),

ove godine krećemo sa novom rubrikom gdje planiramo skupiti stare propise i knjige važne za razvoj prava u našoj zemlji.

Cilj je neke važnije propise koji se inače navode u povijesnom dijelu literature (onaj dosadan dio na početku svake knjige koji svi redovito preskačemo) učiniti dostupnim “guglavoj” generaciji studenata putem digitalizacije – simpatičan pojam za pravljenje pretisaka papirnatog i sličnog materijala.

Znamo da pravo, jednako kao i kultura i umjetnost, ima svoju povijesnu dimenziju koja je temeljna odrednica njegova postojanja.

Digitalizacija takve baštine predstavlja više od običnog prijenosa građe s jednog medija na drugi, izjaviti će zanesenjaci koji se bave ovakvim poslom.

Cilj koji neke knjižnice nastoje ostvariti digitalizacijom zajedno s drugim ustanovama znanosti i obrazovanja usmjeren je ka izgradnji »društva znanja«.

Od tako ambicioznih planova smo odustali - u hodu smo shvatili da izvedba nema previše veze s velikim planovima i idejama.

Naime, ipak nemamo 20 zaposlenika, budžet manje afričke države, svemirsku tehnologiju, ni precizne vage za knjige na kojima bi nam svaki diler bio zavidan. Ovakve upute smo shvatili više kao zafrkanciju.

Kompletan projekt je djelo dvoje urednika Pravokutnika, a digitalizacija izvedena po metodi preuzetoj iz Alan Forda (“ako nešto pukne zamotaj selotejpom i nadaj se da će izdržati”).

 

Vođeni smo starim idejama o važnosti slobodnog pristupa znanju. Vjerujemo da materijali iz pravnog područja kojima se bavi možda dvoje-troje ljudi (a te radove čita valjda dvadesetero ljudi) u cijeloj državi trebaju tim više biti dostupni umjesto da ih se skriva po trezorima i nepristupačnim dijelovima knjižnica.

Iz istog razloga nam niti u jednom trenutku nije palo na pamet stavljati nikakva ograničenja kojima knjižnice štite svoja djela (zabrana kopiranja na računalo i slično).

Većina materijala je pretisak u .jpg formatu koji je prebačen u .pdf radi olakšanog čitanja, ali u nekoj daljoj budućnosti planiramo sve prebaciti u .doc format gdje bi se moglo manipulirati tekstom.

 

U ovom višemjesečnom kopanju po prašnjavim knjigama pomogli su nam pojedinci koje ovom prilikom moramo spomenuti.

Zahvale idu:

akademiku Luji Margetiću što nam je ustupio prijevod Vinodolskog zakona,

profesoru emeritusu Antunu Cvitaniću na dopuštenju da objavimo prijevod Korčulanskog statuta,

prof.dr.sc. Igoru Glihi na svim korisnim savjetima (to što smo mi neozbiljni, pa pola toga zanemarili je druga stvar),

gosp. Zdravku Jurkoviću za svu gnjavažu pri traženju materijala (obećajemo da više nikada nećemo tražiti svih 38 knjiga mađarske pravne povijesti),

i Doc.dr.sc. Marku Baretiću na generalnom dopuštenju da gnjavimo knjižničare.

 

Popis koji smo planirali za ovaj projekt je bio puno duži, no u međuvremenu smo na teži način ustanovili da postoji babaroga nazvana “studentske obveze” i “ispiti”, pa obradu ostalih planiranih propisa i knjiga stavljamo na led do ljeta, kad nastavljamo “pržiti” ostale važnije knjige i zakone iz 19.stoljeća.

Bilo kakve ideje, sugestije, savjeti, a osobito pomoć su više nego dobrodošli.

 

 

Dorro, Tapir

 

Napomena: neki fajlovi imaju i po 30 MB, pa se malo strpite dok ih skidate.

 

Ex Yu propisi: