Balkan Case Challenge

Počele su prijave za Balkan Case Challenge....

Da ne obješnjavamo previše, objevljujemo tekst troje kolega koji su 2006. sudjelovali na ovom natjecanju. Nakon uvodnog dijela, imate opširno opisan nama najzanimljiviji dio natjecanja - Law moot court i Model UN-a, te dodatak - intervju s glavnom koordinatoricom. Korisno pročitati prje nego počnete s onim klasičnim pitanjima "A zašto je Balkan u nazivu...?"

Ove godine, zbog širenja natjecanja i sve većeg broja sudionika, postoji prednatjecanje. Uzmite u obzir da rok za prijavu ističe 15.02.2009.! Sve informacije i prijave su na sljedećem linku:
www.bcchallenge.org/croatia (za sve ostale informacije, kontakt mail je: damir_cosic@yahoo.com). <!-- e -->
 
A o čemu se tu točno radi? Pročitajte..
(tekstovi objavljeni u lipnju 2006., fotografije su slikali sudionici natjecanja s PF-a)
 
BCC 
Plakati o Balkan Case Challenge Student Copetition koji se održavao početkom lipnja, bili su na svim oglasnim pločama našeg fakulteta, samo se malo tko obazirao na njih. O čemu se radi? Balkan Case Challenge (ili skraćeno, BCC) je studentsko natjecanje, namijenjeno studentima iz Austrije, Albanije, BiH, Crne Gore, Makedonije, Moldavije, Slovenije, Srbije, Kosova, Rumunjske, Bugarske i naravno Hrvatske kojeg WUS (World University Service) Austria realizira u okviru programa "Podrška visokom obrazovanju“ financiranog od strane Ministarstva vanjskih poslova Republike Austrije kroz ured Austrian Development Cooperation i u suradnji sa raznim tvrtkama i sponzorima.

Radi se o tzv. “case study competition“ - dobijete slučaj, određeni problem kojeg morate riješiti, koristeći se raspoloživim znanjem, ponuđenim materijalima i surađujući sa svojim timom.Važno je pri tome napomenuti da se natjecanje u potpunosti održava na engleskom jeziku. Natjecanje se odvija u četiri akademske discipline:

  • LMC - Law Moot Court (Simulacija suđenja pred međunarodnim sudom)
  • MUN - Model United Nations (Simulacija zasjedanja Vijeća sigurnosti pri UN-u)
  • BIZ - Bussines Case Competition (Natjecanje iz oblasti biznisa i marketinga)
  • ICT- Information Communication Technologies (Natjecanje iz oblasti informacijskih tehnologija)

 

Sve je započelo popunjavanjem dozlaboga složene aplikacije koja se sastojala od motivacijskog pisma, podataka o uspjehu na fakultetu, praktičnom iskustvu, raznim aktivnostima, projektima itd. Nakon mjesec dana od slanja aplikacija, dobili smo odgovor i dalje upute.


Prva dva dana su započela idealno – razgledavanjem grada, posjetom sveučilištu, prezentacijama i govorima raznih profesora, dekana, članove uprave WUS-a itd. Uglavnom, radi se o zanimljivim aktivnostima koje su ugodno popunile vrijeme do tog dana.Točnije, večeri prije samog natjecanja, kad su svi natjecatelji konačno dobili vremena da upoznaju svoje članove tima i pripreme se za natjecanje. O daljnjem toku događaja nećemo sad prepričavati, dovoljno je spomenuti kako je oko 2-3 ujutro većina ljudi shvatila da ni nakon višesatnog zajedničkog rada (ne računajući prijašnji rad) još uvijek nema odgovore na neka pitanja, dogovorenu strategiju, osmišljenu prezentaciju itd.

Sljedećih par dana bilo je identično, jedino su se “spasili“ natjecatelji čiji je tim otpao u kvalifikacijama. Mi nismo bili te sreće…

Zbog čega takva strka, neprospavane noći i živčani slomovi? Naime, svaki tim sačinjavaju studenti iz različitih država, koji se nikad ranije nisu vidjeli, ne studiraju skupa, ne pričaju isti jezik, uglavnom koji su se prvi put vidjeli upravo na BCC-u. Članovi tima nikada nisu idealni, uvijek dobijete nekoga tko vam može više ili manje odgovarati. Upravo zbog toga većina ljudi se nije pretjerano spremala za natjecanje, znajući da uvelike ovisi o članu tima za kojega nikad niste sigurni kakva je osoba, koliko možete računati i kako će riješiti zadataka, ako uopće i hoće. Zato su se svi potrudili korektno odraditi svoj dio posla, upoznati se sa slučajem, a za eventualne ambicioznije planove vidjeti na licu mjesta što misle team-mateovi, i tek nakon toga, ako je potrebno, provesti besanu noć proučavajući kompliciranu materiju za što bolji plasman.

Uglavnom, izazov je naći s ljudima različitog karaktera zajedničku riječ, prihvatljivo rješenje i sveukupnu koheziju grupe.

Zadnji dan natjecanja je bio predviđen za posjet austrijskoj Gospodarskoj komori gdje je održan Job Fair, prezentacija austrijskih kompanija koje posluju u zemljama središnje i jugoistočne Europe (OMV, Billa, Ernst and Young, Kraft i ostali). Večer je bila predviđena za dodjelu nagrada i tradicionalni party natjecatelja.

BCC je bila prilika za studente da testiraju i prošire svoje do sada stečeno znanje, da ostvare mogućnost zaposlenja te osvoje mnogobrojne nagrade koje su u skladu sa imageom natjecanja: studijski boravci u inozemstvu, ljetne škole, stručna literatura i slično.

Ovo studentsko natjecanje direktno doprinosi reformi visokog obrazovanja, promovirajući mobilnost studenata, povezivanje sveučilišta s tržištem rada (u slučaju BIZ-a), uvođenje suvremenih metoda učenja (ukidanje tradicionalnog ex-catedra pristupa) kao bitnih stavki Bolonjskog procesa. Zato kada iduće godine vidite na oglasnim pločama svog fakulteta plakate za BCC 2009, nemojte oklijevati, prijavite se. Možete dobiti uistinu mnogo.

Dorro
 
 
LMC - Law Moot Court (Simulacija suđenja pred međunarodnim sudom)

Moot court, zapravo – simulacija suđenja, je disciplina namijenjena isključivo pravnicima, odnosno studentima prava. Svrha je predstaviti jednu stranku u sporu sa svim pravnim argumentima kako bi sudska odluka bila baš u vašu korist.
 
Law Moot Court na BCChallengeu ima određene specifičnosti po kojima se razlikuje od drugih natjecanja. Prvo, područje interesa je limitirano na međunarodno javno pravo, te se od polaznika očekuju solidne osnove glavnih instituta te grane prava. Ove godine je slučaj bio iz područja međunarodne zaštite okoliša, dakle vrlo uskog segmenta međunarodnog prava o kojemu nas zasigurno nisu puno učili na fakultetu. Ipak, polazeći od općih međunarodnih ugovora i principa, studentu će biti moguće da shvati i problem prekograničnog zagađenja, premda je ono regulirano u mnogobrojnim izvorima međunarodnog prava.
 
 
Druga specifičnost balkanskog moota su mješoviti timovi sastavljeni od studenata iz svih zemalja jugoistočne Europe. U mojem timu su primjerice bili studenti iz Slovenije, Bugarske i Srbije – nas ukupno četiri. Radna komunikacija se odvija na engleskom jeziku iako je ponekad slučaj da svi članovi tima pripadaju istom govornom području. Na to se pripremite već mjesec dana prije natjecanja kada počinju pripreme i kada vas koordinator uputi na e-mail adrese ostalih članova tima. Pripreme su u početku individualne, budući da je prvi zadatak podnošenje pismenog podneska – i to svakog natjecatelja ponaosob. Tek kada su memorandumi otposlani, članovi tima se mogu posvetiti suradnji na zajedničkom rješenju problema. Najprije će biti potrebno odrediti dvoje koji će predstavljati tužitelje, a onda i dvoje tuženika.
 
Po dolasku u Beč članovi tima konačno imaju priliku upoznati se i uživo raspraviti slučaj. Nema mnogo vremena, svega dva dana, za pripremu usmenih izlaganja pred Sudom. Nadležan je Međunarodni sud pravde (ICJ), u našem slučaju simuliran od sveučilišnih profesora i drugih stručnjaka za međunarodno pravo. Nakon mjesec dana priprema, iščitavanja desetina megabajta, stotina stranica, konvencija, presuda, deklaracija i drugih izvora, potrebno je posložiti argumente relevantne za rješenje vašeg slučaja. Za usmeno izlaganje nema puno vremena, svega dvadeset minuta po članu tima, pa stoga treba biti kratak i jezgrovit, razlučujući bitno od pravno nebitnoga. Preliminarno natjecanje već je pokazalo da uz mnogobrojna pitanja članova sudskog vijeća nema previše vremena za argumentaciju vlastitih teza. A ono što nije rečeno, sud ne može uzeti u obzir…
 
U polufinalu je lakše jer ste već posložili svoje stavove, pa je jednostavnije slijediti strukturu argumenata na koje se namjeravate pozvati. Sada već znate i narav pitanja koje možete očekivati od strogih sudaca. Dvoje naših predstavnika našli su se u ovoj polufinalnoj rundi na suprotnim stranama, oboružani znanjem koje su stekli u odajama na Trgu maršala Tita 14.
Naime, studenti zagrebačkog Pravnog fakulteta se tradicionalno smatraju kvalitetnima, a s obzirom da su naši timovi osvojili drugo i treće mjesto, smatramo da smo obranili čast fakulteta. Retoričke sposobnosti, dobar engleski i samouvjerenost ovdje igraju znatnu ulogu, ali prednost ipak imaju pravni argumenti, ali ono što je ovdje najbitnije su članovi tima od kojih također mnogo stvari ovisi (nikad ne znate tko će vam biti team-mate, da li je kvalitetan student, koliko se pripremio, i u konačnici da li uopće zna engleski – bilo je i takvih primjera).
 
Moje prvo moot finale završilo se porazom od nešto nadmoćnije slovensko-bosansko-moldavske kombinacije, ali s vrlo dobrim drugim mjestom čovjek ne može biti nezadovoljan. Ovdje je ipak najbitnije druženje, upoznavanje ljudi iz različitih zemalja i komunikacija na jeziku koji nam je zajednički – na jeziku pravne struke.
 
Robierre
 

MUN - Model United Nations
(Simulacija zasjedanja Vijeća sigurnosti pri UN-u)
 
Jedno od natjecanja sa popriličnim zanimanjem u sklopu BCC-a jest i MUN ili ti Model United Nations, dakle o čemu se radi? Radi se o još jednom primjeru „case study methode“ u kojoj se simulirajući neki segment velikog sustava UN-a nastoji riješiti neka potencijalna i zamišljena kriza. Dakle nije riječ o nekom ad hoc natjecanju izmišljenom za svrhe samo BCC-a već o natjecanju koje je poznato pod istoimenom skraćenicom diljem svijeta, od onog najpoznatijeg u New Yorku do nešto bližeg koji se svake godine odigrava u Beogradu. Što se tiče samo BCC-a, MUN sačinjava do 45 natjecatelja ili delegata, po 3 člana u 15 delegacija, 15 delegacija predstavljajući 15 država zastupljenih u Vijeću Sigurnosti UN-a, dakle riječ je o simulaciji onog politički najznačajnijeg segmenta UN-a. Pet stalnih članica i deset nestalnih sa mandatom od dvije godine. Tri natjecatelja predstavljaju svaku državu trenutno zastupljenu u Vijeću.
 
 
Kako to sve uopće funkcionira? Činjenica jest da su se organizatori pobrinuli da se ne „bane“ na natjecanje bez ikakvog znanja o samoj vanjskoj politici zastupane članice Vijeća Sigurnosti, stoga svaka delegacija mora napraviti Foreign Policy Statement koji sadrži bitne smjernice države što se tiče vanjske politike, dakle u svrhu upoznavanja sa vanjskom politikom vaše države. To se radi preliminarno s rokom predaje dolaskom na samo natjecanje, uz to treba odgovoriti i na Questionaire koji se sadrži od 15-ak pitanja varirajući od: „ Što je UNIDO, UNICEF, UNESCO…“ itd. da delegati nisu baš neinformirani o sustavu UN-a.
 
 
 
Kada sve to napravite simulacija/igra može početi. Svi delegati okupe kako bi se upoznali sa slučaj, ove godine to je bila eskalirajuća kriza između Etiopije i Eritreje s potencijalnom mogućnošću potpunog rata između te dvije male afričke zemlje. Dakle spektar potencijalnih kriza koje se mogu naći kao „case“ je pozamašan, pričajući kasnije sa kolegama delegatima shvatio sam koliko smo svi ostali zatečeni očekujući neku prominentniju i tipičniju krizu kao npr. iranski nuklearni program ili Istočni Timor. Svi smo se prve večeri bacili na research i otkrivanje interesa zemalja koje zastupamo u samom konfliktu. Sljedeći dan kada smo već bili dovoljno informirani bili smo spremni za prvo zasjedanje. „Honorable Chair“ je predsjedavajući koji se brinuo da se poštuje propisana forma Vijeća Sigurnosti iz stvarnosti, red, mir i bonton UN-a. Samo zasjedanje počinje čitanjem „Intial Policy Statementom“ od 2 minute kojim svaka država članica Vijeća proklamira svoj službeni stav prema krizi koja se našla pred Vijećem, tako proklamirani stav je uglavnom štur i općenit te je iz njega teško razaznat potencijalne neprijatelje i suparnike u Vijeću. Nakon toga „Honorable Chair“ otvara formalnu session diskusiju pri čemu se sve delegacije mogu prijaviti za govor od do 20 minuta i tako otpočeti raspravljati, svaka delegacija ima pravo pozvati na informal session pri čemu se preskače utvrđeni redoslijed govornika formalnog dijela te se delegati mogu početi javljati se za govor od max 2 minute pri čemu Chair dodjeljuje svojom procjenom pravo govora. Još jedna mogućnost svake delegacije jest da se pozove za trajanja formalnog dijela diskusije na „caucus“ ili break pri čemu mora navesti vrijeme trajanja prekida za koje vrijeme diskusija na „flooru“ se suspendira i prebacujemo se na neformalne sastanke po hodnicima, zakutcima i slično. O svakom o ovih prijedloga proceduralne naravni odlučuje se 2/3 većinom, tj. sa 9 glasova od ukupno 15.
 
 
Vrlo je važno napomenuti da 5 stalnih članica (Rusija, Kina, SAD, UK, Francuska) imaju pravo veta te kada odlučujući o operativnim pitanjima bilo koja od njih kaže ne, blokira se daljini rad cijelog Vijeća u pogledu tog pitanja, što reći kada se priprema za glasovanje o nekoj rezoluciji potrebno je prvo postići suglasnost ili neutralnost koje od 5 članica, a tek onda, pošto ste se osigurali od veta krenuti na ostale ne stalne članice jer još uvijek kako god bilo potrebno je ukupno 9 od 15 glasova da neka rezolucija prođe. Znam dosta je to komplicirano sada kada se ovako piše, tako je i meni izgledalo, ali u roku par sati uđete u sklad sa procedurom i brzo se naviknete. Ima tu još mnogo sitnica, sponzorstvo i kosponzorstvo rezolucija, sama forma rezolucija koja se mora poštivati i slično. Treba li još napomenuti da se sve odvija na engleskom, no to ne bi trebao biti problem za današnju studentsku poliglotsku populaciju.
 
 
Ukratko poslovi koji se odvija u pojedinim delegacijama mogu se podijeliti u 4 grupe: „holding the floor“ ili držanje pozicije za stolom i raspravljanje i repliciranje drugim delegacijama kada to zahtijeva situacija preko mikrofona – formalni dio, zatim istraživanje i provjeravanje informacija i to posebice onih koje plasiraju druge delegacije, pisanje rezolucija nije baš mačji kašalj – potrebno je poznavanje diplomatskog vokabulara i same procedure i konačno meni najdraže neformalni dio ili lobiranje na hodnicima ili iza zatvorenih vratiju. Da pojasnim, na formalnom dijelu, tokom vijećanja, dovoljno je samo da je jedan delegat za mikrofonom, ostali mogu obavljati druge poslove, a najzanimljiviji je neformalno pregovaranje, jer rijetko čete ćuti od delegacija tokom formalnog zasjedanja javno zašto se ne slažu s nekim dijelom rezolucije jer u pitanju mogu biti mnogobrojni nacionalni interesi koji i nisu baš za javnost, upravo zbog toga postoje neformalna savjetovanja gdje otvoreno iza zatvorenih vrata možete porazgovarati sa drugom delegacijom, razmijeniti stavove, mišljenja i ono najvažnije trgovati nacionalnim interesima kako bi postigli konsenzus i kompromis glede rezolucije ili predmeta raspravljanja pred vijećem, gdje u biti po meni dolaze do izražaja prave diplomatske vještine, šta reći, kako reći, kako prezentirati...
 
 
Uz 15 delegacija na zasjedanju su često prisutni i „observeri“ ili interesne strane, koje mogu biti od samih sukobljenih strana u nekoj krizi do raznoraznih nevladinih organizacija i UN-ovih organizacija, koje često mogu utjecati na tijek rasprave pred vijećem informirajući vijeće o tijeku stvari na samom terenu.
 
 
U svakom slučaju cilj natjecanja je donijeti rezoluciju kojom se rješava sukob ili kriza što naravno neće uvijek biti moguće jer u nekim pitanjima ponekad će biti preteško naći zajedničko stajalište ne samo 5 velikih s pravom veta već i sakupiti ukupno 2/3 glasova vijeća. Sve će ovisiti o vama i koliko ste se uživjeli u ulogu diplomata, zamislite se samo u situaciji Velike Britanije u pogledu krize Etiopije-Eritreja (koje spadaju u zonu očitih interesa VB jer Istočna Afrika je od 50ih bila pod mandatom VB, a i prije svojatana kao kolonijalno leno) gdje vam SAD traži slanje „peace enforcement“ misije, Rusija je za još jedan zadnji pokušaj „peacekeepinga“ dakle kontrira SAD-u, Afrička Unija traži veću ulogu u rješavanje same afričke krize dok je Kina protiv decidirane prevlasti Afričke Unije u rješavanju krize, a Francuzi vam iza leđa spremaju vlastitu koaliciju za vlastitu rezoluciju i preuzimanje sfere interesa u Istočnoj Africi, a vi morate uskladiti njih četvero i najvažnije zeznuti Francuze, a da ne stave veto, provući vlastitu rezoluciju i dovesti do političkog i eventualnog humanitarnog rješenja krize, vjerujte poprilično teško, ponekad i nemoguće… U svakom slučaju poprilično zanimljivo, ako vas zanimaju međunarodni odnosi i međunarodno pravo, nećete se razočarati.
 
Tompa
 
 

Otkrivanje potencijala studenata iz regije

-intervju s glavnom koordinatoricom BCC-a

 

Veronika Nitsche je program koordinator u WUS Austria od 2001. Glavne kvalifikacije su joj međunarodne razvoj u visokom obrazovanju, situacija visokog obrazovanja u Jugoistočnoj Europi, akademska mobilnost i potporni programi EU-a. Otuda, njena glavna zaduženje je koordinacija BCC-a, razvoj projekta i prikupljnje sredstava.
Veronika Nitsche ima diplomu "International Project Management", MBA in General Management, University of Graz.


Gospođo Nitsche, možete li nam pojasniti što je WUS? Radi se o nevladinoj organizaciji…

WUS Austria je austrijska produžnica Svjetskog sveučilišnog servisa (World University Service). Radi se o udruzi posvećenoj poticanju ljudskih prava na edukaciju na temelju akademske slobode i sveučilišne autonomije. Od kod je osnovana kao neprofitna organizacija u Grazu 1983, WUS Austria radi na promociji visokog obrazovanja u raznim zemljama po cijelom svijetu. Od 1994, slijedeći konflikte u bivšoj Jugoslaviji, WUS Austria je usmjerila regionalni fokus na Jugoistočnu Europu.

Čija je zamisao bila organiziranje Balkan Case Challengea?

Ideja o BCC-u je razvijena 2000 od strane jednog zaposlenika WUS-a, Thomasa Kleina, koga su možda neki od vas upoznali ove godine na natjecanju, gdje je bio sudac na Business Case Competition. Balkan Case Challenge je pokrenut 2000 u Sarajevu pod nazivom Bosnian Case Challenge, ali ubrzo mjenja ime, 2001 kada je odlučeno da se uključe studenti iz ostalih zemalja Jugoistočne Europe.

Popis zemalja učesnica se očito širi. No, Zašto je "BCC" namijenjen samo studentima Jugoistočne Europe?

To je povezano s prošlošću projekta i zemljama koje su fokusirane od WUS-a. Ove godine je za mjesto natjecanja izabran Beč i austrijski studenti su dobili mogućnost sudjelovanja. Javljaju nam se mnogi studenti iz Turske, Ukrajine i Gruzije, i pokazuju inters za sudjelovanje u BCC-u. Tko zna, možda ćemo proširiti prvotni fokus i uključiti još više zemalja, ali tada ćemo definitivno trebati promjeniti ime. Ima li prijedloga za novo ime, akronim BCC-u?!

Vjerujemo da ćete smisliti dobar akronim, ali ime je u svemu ovome najmanje važno. Koja je vaša uloga u BCC-u?

Ja sam glavna koordinatorica programa.

Možete li reći zašto mislite da je ovaj program važan za studente?

Mislim da postoji više različitih razloga: na natjecanju studentima se pruža mogućnost da utvrde svoje vještine i primjene svoje teorijsko znanje u praksi, zatim tu je iskustvo timskog rada s kolegama iz ostalih zemalja, studenti dolaze u kontakt s mogućim poslodavcima i obrnuto, uglavnom mladi ljudi iz regija Jugoistočne Europe se nalaze i stvaraju korisne kontakte. To je moje mišljenje, ali također bih voljela znati što vi mislite o tome.

Mi smo se dobro zabavili, proširili svoja znanja, radili na vještini debatiranja, prezentacije, na jeziku... Ali najvažnije, stekli smo nova prijateljstva koja će trajati duže od samog natjecanja. Ispunila su se sva očekivanja. Možete li ipak reći za naše čitatelje, koji su glavni ciljevi BCC-a?

Osim ciljeva koje sam već navela prije, također namjeravamo promicati tzv. "case study method" da učvrstimo veze između visokog obrazovanja i ekonomije i predočiti veliki potencijal studenata JI Europe široj publici.

Zna li se već gdje će biti sljedeći "BCC"? Do sada ste prednost davali Sarajevu, zar ne?

Točno, finalno natjecanje je održano u Sarajevu pet puta, a ove godine u Beču. Osim toga, postoje prednatjecanja u Beogradu, Novom Sadu, Prištini i Sarajevu. Voljeli bi smo kad bi postojala prednatjecanja u svim izaberivimim zemljama a finalno natjecanje u Beču, ili da se seli iz jedne države u drugu. Ali, to je povezano s fondom sredstava koji možemo skupiti. Kao neprofitna organizacija ovisimo o donatorima i sponzorima koji su spremni pridonijeti BCC-u. To se također odnosi na pitanje gdje će se sljedeće natjecanje održati.

(intervju vođen 12.06.2006., Dorro, Robierre)

Autor: 
dorro
Bookmark/Search this post with
  • Facebook
  • Twitter
  • StumbleUpon
  • Digg
  • del.icio.us

Komentari

Kak je ovo natjecanje

by Damir - 10/02/2009 - 09:43

Kak je ovo natjecanje super... ajmo ljudi, prijavljivat se ;) Hvala Dorro i ekipa.

bosansko -slovensko -

by kolega - 10/02/2009 - 21:46

bosansko -slovensko - moldavska kombinacija...hehehe...ubitacno...heheh:))

...unatoč iznimnoj

by Precious - 15/02/2009 - 23:26

...unatoč iznimnoj samouvjerenosti...moram priznati da pomalo strepim od kad sam se prijavila na ovo natjecanje. Već prvi tjedan imam dojam da NIŠTA O NIČEMU ne znam, a posljednja tri tjedna rezervirana su za živčane slomove.
Koliko sam shvatila, ove godine je natjecanje organizirano malo drugačije od ovdje izloženog, ali znati ćemo više tek nakon sastanka sa organizatorom.
Inače, čula sam da je Zagrebački fakultet visoko rangiran, pa bih htjela, unatoč višegodišnjem prepucavanju ;-), ovim putem čestitati na izvrsnosti.
Dakle, vidimo se u četvrtom mjesecu!!!

Kolegica

sramota je da se finala ne

by bernardo - 17/02/2009 - 20:34

sramota je da se finala ne održavaju i u zagrebu.

Postaj komentar