Brucoški bluz

Brucoški blues - semestar drugi

I šećer na kraju… još nam samo preostaje saznati - što se događa s brucošima?
Bivši maturanti su se u prošlom semestru upoznali s standardnim funkcioniranjem jedne institucije, negdje usput uhvatili imunološko cjepivo za sva čuda bolonje, i preživjeli.
S obzirom na prošli semestar čiji opis bi se dao podvesti pod klasično ''lud j*** zbunjenog'', nakon stečenog iskustva i upoznavanja s faksom pokazan je napredak pa je opis 2.semestra nešto blaži: ''ne zna se tko pije a tko plaća'' – znači klasika PF-a.
Klinci napreduju, nema što. Čujmo…

Eto, i prva godina je prošla. The godina kada su nam svi snovi, iluzije i maštanja pali u vodu, točno godina dana od prošlogodišnjeg prijamnog ispita. Znojni i u žurbi lutamo hodnicima koje smo već i predobro upoznali dok neki novi klinci čekaju na upis. Godinu dana smo stariji, pa je vrijeme da podvučemo crtu i zbrojimo rezultate prve godine.

Svatko normalan je odustao od predavanja, već smo se uhodali sa nefunkcioniranjem studomata i općenito neorganiziranošću na faksu. Plivamo i molimo se da stignemo na drugu obalu.
 

Specifična je ta naša bolonja; ako ste malo snalažljivi i nabildate ocjene, ugrabite najbolje seminare i diplomirate u roku. Pravni fax je potpuno semestraliziran i ako uhvatite najtraženiji seminar i odigrate karte pametno - studiranje vam se osjetno olakša.
To vam je nešto kao plac, imate one koji dođu ujutro i kupe najbolje voće i povrće, a imate i one siročiće koji tek predvečer stignu na plac i uhvate koju kilicu polutrulih jabuka. Sad si zamislite da je svježe voće seminar iz Rimskog prava, a trule jabučice Politička ekonomija i sve postaje jasnije.
 

Rimsko privatno pravo
Najtraženiji seminar u drugom semestru. 'Rim, Rim kod Petraka si uzmite' – savjetovale su nam starije kolege. I ne bez razloga. Radi se o opakom ispitu koji se tijekom godina sve više i više komplicira. Prije par godina je uveden pismeni a unatrag godinu dvije i zadaci iz stvarnog i obveznog prava koji se stalno pojavljuju na pismenima.
Seminar funkcionira tako da svatko od studenata sudjeluje u izradi prezentacije i izloži jedan dio materije, zahtjeva se redovito pohađanje seminara, a također se za oslobađanje od pismenog ispita mora proći 3 kolokvija i to pod uvjetom da na svakom kolokviju ostvarite bar 75%. Naravno, pod uvjetom da ste zadovoljili kolokvije oslobođeni ste pismenog ali još morate proći i usmeni.
 

Kriteriji su jako visoki, a da stvar bude bolja, oko polovice knjige tj. cca 200 stranica nije obuhvaćeno kolokvijima.
Onda imamo zanimljivu situaciju - ljudi u detalje uče zbog prirode kolokvija pola knjige dva mjeseca a zatim drugu polovicu knjige uz grickanje noktiju, konzumiranje stimulansa i živčane napadaje jedva dva tjedna. Znači, oko tri mjeseca se uči nešto što bi se moglo naučiti u dvostruko manje vremena .
 

Interesantna je i organizacija kolokvija, ljudi sjede jedan do drugog zbijeni kao sardine, a asistenti i demonstratori se igraju igre oduzimanja kolokvija zbog prepisivanja i to uglavnom ljudima koji se nisu ni krivi ni dužni našli između dvoje poznanika koji se preko njihovih glava došaptavaju.

Ukoliko niste imali dovoljno sreće i/ili znanja da sakupite dovoljan broj bodova preko kolokvija, spremite se na šok radi velike diskrepancije tretmana na kolokvijima, ispitu i načinu ispravljanja.

Naravno da se to podrazumijeva, ali nekim je brucošima to predstavljalo problem, posebno zato jer je na pismenom ispitu više pitanja iz one neobrađene polovice knjige nego na usmenom.

Ispitivači su na glasu kao korektni premda svatko s kojom 'mušicom'.
Asistent Karlović, dok je na seminarima zaista pun razumijevanja i uvijek spreman objasniti, dok ispituje ćudljiv; ponekad korektan, a ponekad se 'druži' s par studenata po sat i više vremena.

Prof. Maršavelski, makar semper in mora est, se na ispitu doima kao da joj je zaista stalo do vašeg prolaska, i vrlo je draga što umanjuje cjelokupni stres.

Jedini koji drži konstantu (i to očito zadnjih desetak godina, ako je suditi po komentarima starijih i već bivših studenata) i na glasu je kao ispitivač iz snova je prof. Petrak, a njega dobiti na ispitu, ako niste seminarist, je lutrija. Pazite kako birate brojeve...

Nacija (manje poznata kao Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu)
Radi se o seminar koji nema veliki broj oduševljenih pristalica (zapravo, nema uopće), al' eto, uzima se ako se nije mogao dobiti seminar iz Rimskog prava.
Zanimljiv je taj seminar svakako, no čini se da sama katedra baš ne vrednuje trud vlastitih seminarista, pa imamo situacije da su ljudi jako uspješno riješili kolokvije i redovito pohađali seminar da bi na predroku bili srušeni.
Ovaj seminar se ne isplati uzimati zbog jednog pravila: njime se samo rješavate pismenog dijela ispita, dok vam još uvijek ostaje usmeni - koji je puno teži.
Pismeni je na ovoj katedri samo provjera činjenica, dok se na usmenom poznaju junaci. Ukoliko ste znali odgovor na šest pitanja, a zapeli na sedmom, ne očekujte dvojku. Očekujte pad.

Prof. Čepulo, koji je do sada slovio kao jako zahtjevan i neugodan ispitivač je ove godine umiljato janje naspram nekad omiljene, a danas omražene asistentice Krešić. Takve fluktuacije su na ovom faksu valjda povezane s parnim i neparnim godinama, ili...?

Prof. Čepula neki hvale kao izuzetno ugodnog ispitivača, drugi ga ne mogu smisliti, a treći nažalost više nemaju pravo studiranja na PF. Čovjek se inače doima kao jako simpatična i pristupačna osoba. Predavanja (ukoliko ih ne ponavlja ili obrađuje ono što je pisano u kolokviju tjedan dana prije) su zanimljiva i olakšavaju praćenje misaonog toka knjige koja je, čini se, sama sa sobom posvađana.
Inače, profesoru valjda ide na živce bolonjski proces, što neće propustiti priliku naglasiti na predavanjima, kao što će za bolonjske nedaće okriviti mnogo stvari.
Poznata je i prepričavana zgoda kada je uletio u predavaonu, malo popravio odijelo, pogledao na sat i rekao: "Kolege, ja moram na sastanak, predavanja nema, krivite bolonjski proces".
Živjeli. Čovjek bi valjda i u slučaju da ne stigne popiti šalicu kave ujutro okrivio bolonju.

Nego, probajte testirati profesorov smisao za humor, te na pitanje tortura (koje se zna često naći na ispitu) odgovoriti: "To je ona situacija kada prof. Čepulo zbija šale a vi sjedite u prvom redu i smješkate se ne znajući što je pisac zapravo htio reći." Javite kako je prošlo...
Za kraj ćemo samo napomenuti da je Nacija po težini čini se zamijenila oppd, te je sada novi poredak: Rimsko pravo, Nacija, OPPD.
 

Politička ekonomija
Drugi puta ću pametnije...
Morate upisati seminar iz Političke jer je sve ostalo zauzeto, i onda vam je cijelo vrijeme taj stih u glavi. Valjda smo odgovorili na pitanje o atraktivnosti seminara...

Iz nekog nepoznatog razloga, ekonomija je uvijek pravnicima trn u oku.
Da li vlada takvo uvjerenje zbog nedostatka kvalitetne literature iz ekonomskih predmeta? Ne znamo, još uvijek se nije našla takva literatura. Javite ako iskrsne nešto...

Koga zanima sadašnje stanje na predmetu, odgovor je: da.
Da, još uvijek trpimo bolesne rečenične konstrukcije, tautološko pretakanje iz šupljeg u prazno i arhaizme koji su izašli iz uporabe tamo negdje kad je Marija Tereza zašla u srednje godine života.

Radi se o ispitu koji neki uče 1 ( jedan, one, uno, j-e-d-a-n) dan i dobiju dvojčicu bez problema, dok neki ne mogu isto izvući ni nakon mjesec dana učenja. Pitate se zašto?

Radi se o razrađenoj taktici prof. Vranjicana. Naime, čovjek već godinama igra zanimljivu igru - marljivo prati sve studentske skripte i onda pažljivo u testove ubacuje stvari koje ne postoje u tim skriptama.
Znači, jedne godine neke cjeline stavi u veći slog, druge u mali slog pa na taj način doskače tim groznim malim studentima koji proučavaju tamo neke opasne skripte, odbijaju knjigu, krše autorska prava (ili podržavaju kršenje. ili što već) i koji, što je najgora optužba, su prešli na dark side čitajući Pravokutnik. Neoprostivo.

Igra br.2 nije toliko sofisticirana jer smo je svi skužili: profesor svake godine izdaje novu knjigu koja je zapravo ista već dugo godina, ali lisac kakav već je, ubacuje neke male izmijenjene sitnice - rečenicu, dvije, tek toliko da može reći da se radi o novom izdanju knjige.
Forma iznad sadržaja, kvantiteta iznad kvalitete, pumpanje cikličnih definicija i beskrajno ponavljanje - sve je to formula za izradu jako debeljuškaste knjige koja ima oko 500 stranica. Uzmite u obzir da je od toga samo 49 stranica stvarno bitno.

Iz istog razloga postotak studenata koji uče iz The knjige je dulji niz godina isti - manje od 10%. Većina i dalje funkcionira po sistemu: nauči tih par skripti, uzmi dva, bježi i ne osvrći se.

Engleski jezik II
U prošlom članku ova katedra nije dobila soli na rep, ali s obzirom na uloženi napor da studentima ogade taj predmet, kucnuo je i taj čas da moramo kritizirati jedan engleski.

Prof. Čajko je valjda jedna od omraženijih profesorica prve godine jer ne samo da pita lekcije iz knjige već i ono što je predavala na satu - a tog ima dosta.

I gdje je sad problem, pitate se? Pa eto, u tome što se na rokovima prečesto događa da studenti koji su cijelo vrijeme pohađali predavanja prof. Sočanac završe na ispitu kod prof. Čajko i normalno, ne snalaze se na pismenom i usmenom jer jednostavno nisu radili po tom programu.

Zgodna je i činjenica da se studenti koji su slušali predavanja kod prof. Čajko trude neprimjetno odgovarati kod prof. Sočanac a i to im uspijeva. Ispada da je prof. Čajko noćna mora studenata prve godine, engleski koji je nekoć bio predmet koji se rješavao u hodu, bez puno muke, uz nekoliko dana učenja, sada se sprema temeljito pod punom ratnom opremom: knjige, bilješke s predavanja, prezentacije...
Starijim kolegama će ovo zvučati smiješno, ali samo ćemo napomenuti važan presedan: zabilježen je slučaj komisije iz engleskog. How fun is that?

Zadnjih par godina nastupile su promjene, uveden je pismeni ispit, koji je ruku na srce lagan, ali usmeni više nije kao prije kad dođeš, uđeš, izađeš sa peticom.

Šteta je zapravo da se i engleski na ovom fakultetu mora komplicirati. Ljudi dobivaju bijedne ocjene samo zato što se ne može organizirati nešto jako jednostavno - polaganje ispita kod istog profesora kod kojeg se slušaju predavanja.

Ljeto nam je stiglo, fax je bar nakratko iza nas. Zanimljiva će biti i iduća godina. Interesantno je da se apsolutno svaki predmet na drugoj godini može kolokvirati, pa to može biti poticaj za podizanje prosjeka.
S tim pitanjima i budućim nedaćama na ovom faksu ćemo se baviti na jesen.Do tada, pozdrav svima i uživajte u ljetu!
 

Suni & Kak sam student