Drevni narod hrvatski ovih dana se strašno uzjebao oko pitanja egzistencijalne važnosti – ući u Europsku Uniju ili ne. Došli smo na prekretnicu: ostati periferija periferije, ili ući u EU i postati ono što su sanjali od Muncimira preko Tomislava do Starčevića i Radića: postati samo obična periferija. Hrvat se bori i sa drugim važnim pitanjima, pitanjima suverenosti – hoćemo li biti unutar EU gdje će se pravo unije direktno primjenjivati, ili ćemo biti izvan EU pa ćemo kao do sada čekati Sabor da ih izglasa. Ništa manje važno nije ni pitanje poljoprivrednih poticaja - hoće li oni biti izdavani po našem sistemu ili briselskom. Vidljivo je da se ovdje radi o suštinskim pitanjima, koja će preoblikovati našu svakodnevicu korjenito.

Očito je, naime, da u Europskoj Uniji postoji uniformnost po načelu “my way or the highway”. Europska priča je priča uspjeha, bilo to novih ili starih članica: pogledajte jednu Irsku, koja je do prije 30-40 godina bila među najsiromašnijim državama u Europi, a danas po standardu življenja i uređenju može parirati svakoj drugoj. Od novih, imamo Poljsku, koja i usred najljuće krize uspijeva održati gospodarski rast, ili možda baltičke zemlje koje su se uspjele probiti na sam vrh svjetske informatičke infrastrukture i tehnološkog napretka. Očito je da će se takvi izvrsni trendovi preslikati na Hrvatsku samim ulaskom u EU, te valja to brže-bolje zgotoviti kako bi se ta pamet i uspjeh prelili i na nas.

Europska priča je priča neuspjeha, dovoljno je samo otvoriti novine. Grčka tone dan za danom, za njom Španjolska i Italija i drugi. Mađarska na koljenima moli MMF i EU za spas. Tu se čuje samo plač i škrgut zubi. Očito je da će Hrvatska propasti još stoputa gore od njih ako uđe u EU, jer smo ubogi narod skromne pameti i tendencijom loših izbora.

Europska Unija je socijalistička tvorevina čiji regulativni prsti besramno zadiru u slobodno tržište. Od zabrane sađenja vinove loze, preko kvota na mlijeko, do zagušujućih odredaba o zaštiti potrošača, etiketiranju proizvoda i suludim standardima. Europska Unija je liberalno-kapitalistička tvorevina, gdje je konkurencija nemilosrdna, banke upravljaju politikom, a milijuni nezaposlenih i ilegalnih imigranata živi u siromaštvu.

Doista, na prekretnici smo. Hoćemo li se prikloniti profinancijsko-neoliberalnoj ideologiji koja se provodi u EU? Mi, čije su sve osim jedne banke u stranom vlasništvu, uključujući, a i pogotovo onu “Narodnu”. Hoće li beskrajna europska birokracija zagušiti naše slobodno tržište i poduzetništvo, mi koji smo na indeksu tržišnih sloboda 83. između Mongolije i Ghane? Hoće li moćni strani kapital kupiti naše tvornice...tekstila i željeznih cijevi...i brodogradilišta, kojima se na privatizacijski natječaj javi jedan ponuđač sa ozbiljnom namjerom, i to Hrvat. Ili naše primamljive otoke, kao na primjer primamljivi projekt Brijuni Rivijera, kojem se opet na natječaj javio samo prije spomenuti Hrvat. Hoće li naša slavna ribarska flota od više od jedne ribarice biti preplavljena talijanskim pecačima?

Uistinu, čini se da se pomama za Lijepom Našom u Europi jedva može obuzdati. Svi samo čekaju da nas dočekaju sa osmiješenim licima i počnu nam davati beskonačne milijarde, ili pak da nas porobe kao balkanske pse i zaposle u svojim tvornicama pakosti. Hrvati možda čine nešto manje od 1% stanovnika EU, ali možete biti sigurni da smo u svačijim utopijsko-distopijskim planovima.

Da ne bi bilo da posve cinično relativiziram problem (već samo pretežno), mislim da je Hrvatskoj nesumnjivo mjesto u EU, što prije to bolje, i definitivno ću glasovati za. Tvrdnje da bolje alternative postoje su bezočne laži, ili produkt teške dezinformiranosti (ne insinuiram da su ljudi suprotnog stava glupi, već samo da ne raspolažu točnim ili potpunim informacijama), nisu osnovane u realnosti i mogu se veoma lako oboriti. No, treba se riješiti i utopijske mitomanije, koliko god mi Hrvati voljeli biti dramatični u tom smislu, i vidjeti članstvo u EU kao ono što je: dobra prilika, ali samo prilika. Prilika za svakog pojedinca koji ima ambiciju, ideju, sposobnost i volju da nešto od sebe napravi, da nešto stvori, da to plasira i da postane uspješan. I kroz njega prilika za društvo, koje će se onda razviti u cjelini kao rezultat njegovanja takvih osobina. Bio bih lud kada bih bio uvjeren da će se naša društvena svijest prebaciti u takav način razmišljanja samim ulaskom u EU, no za koju generaciju, tko zna.

Doista, vremena se mijenjaju, kako je pjevao Bob Dylan. Ništa više neće biti isto. Jel znate da se počela gradit Ikea kod Ivanje Reke? Otvorit će se tamo negdje kad uđemo u EU. Već sada mislim na okus slavnih švedskih mesnih okruglica sa pekmezom od malina. Predivno je odvratan.