Fakultetske fobije

Medicinska znanost je davno ustvrdila, opisala i liječi psihičke poremećaje - fobije.

Fobije su nerealni strahovi. Radi se o neurotskim poremećaj kod kojih postoji povišena anksioznost i ustrašenost. Da postoje u svakodnevnom životu, to svi znamo.
Da postoje specifične fobije svojstvene Pravnom fakultetu, to mnogi samo osjećaju. Stoga donosimo umalo znanstvenu listu istih. Pročitajte i saznajte od čega bolujete.
 
Tko na ovom fakultetu može iskreno reći da ga u jednom trenutku nije obuzeo čudan osjećaj pri studiranju?
 
Fobije se dijele na:racionalne - refleksni odgovorna moguću opasnu situaciju, te iracionalne – neuvjetovani strah koji nije proporcionalan opasnostima. Osim postojećih, moguć je nastanak novih uvjetovan posebnim okolnostima.
 
Čega se studenti na fakultetu mogu bojati? Krenimo redom:
 

Teemtekvatrodecimofobija - Strah od TMT14

(lat. quattourdecim-četrnaest, phobia-strah)
Pojam je prvobitno označavao strah od zgrade TMT14 (uže tumačenje), dok se kasnije pod tim pojmom (šire tumačenje) podrazumijeva skup strahova u svezi s TMT14, otvorenim prostorom u dvorištu i mnoštvom ljudi, te s pomišlju da na takvom mjestu nakon iznenadnog onesposobljenja ne bismo bili u stanju pobjeći ili potražiti pomoć.
 
Poremećaj često započinje napadima panike, a drugi simptomi uključuju napetost, vrtoglavicu, blaže oblike kompulzivnog provjeravanja, prežvakavanje ideja (ruminatio), depresiju i strah od gubljenja razuma.
 

Liberifobija - Strah od knjiga

(lat. liber-knjiga, phobia-strah)
Zašto je pravo teško, pitali su vas sigurno poznanici. Teško. Težina. Teret.
Dok razmišljate o doslovnom i figurativnom značenju tih pojmova, pogledavate na svoju torbu težine 5,2 kg i motrite knjige čije su količine podataka postale odavno nemjerljive količinskom mjernom jedinicom gigabyteova i čiju težinu nesvjesno svakodnevno upotrebljavate za popravljanje tonusa bicepsa pri nošenju.
Knjige su nam teške, u svakom pogledu. I izazivaju neobičan strah.
Simptomi su anksiozni poremećaji, strepnja, uznemirenost. Strah od napadaja može dovesti osobu do toga da podsvjesno izbjegava knjige, pa dolazi do gađenja, slabosti, sveopće malaksalosti i iscrpljenosti.
Naivci koji su nasjeli na foru da knjige mogu emitirati sadržaj tokom noći u mozak ako je drže pod jastukom dok spavaju su prošli još gore. Nerazumljive noćne more i fantazmagorični snovi sugeriraju da knjige doista emitiraju nešto. No čudovište iz ida je posebna kategorija.
 
 

 

Skriptofobija – strah od skripti

(scriptae-skripte, phobia-strah)
Logičnije je učiti iz nečega što ima 100-200 stranica nego 500-1000, to je razumljivo.
No takva praksa stvara nesrazmjerne probleme. Prvo, tu je prisutan strah u točnost podataka, bez obzira što se radi o citiranim dijelovima knjige. Zatim, strah da to nije dovoljno. I onaj najgori, bljutavi strah da ispitivač pati od poremećaja obožavanja vlastite pisane riječi, pa namjerno pita stvari koje se ne nalaze u skripti.
 
S time je povezana i jurisliterofobija (juris- pravo, litterae-bilješke), strah od bilješki s predavanja. Nikada niste sigurni dal ste dobro pročitali, dal je predavanje uopće dobro zapisano, dal je predavač rekao to što piše. Uz sve navedeno, nikada ne možete biti sigurni ni dal je to što je predavač predavao uopće točno. Mhm, događalo se..
 

Kogitofobija - strah od razmišljanja

(cogito-misliti, phobia-strah)
Nakon teškog prizemljenja na početku studija i shvaćanja da se na ispitima PF-a “nemre baš prepričat svojim riječima ko u srednjoj“ studenti se prime knjiga i počnu memorirati podatke na pamet, uhvate se definicija k’o pijan plota i, shodno tome, počnu polagat ispite.
U miru tako štrebaju dok se ne dogodi taj trenutak, eto čuda, da se na nekom pozitivnopravnom predmetu traži primjena pravila na konkretnu situaciju. Korištenje moždanih stanica. Razmišljanje.
Simptomi bolesnika su mucanje, dezorijentiranost, strah od gubljenja razuma i pitanje što je, pobogu, radio zadnjih par mjeseci.
 
 

Ksantofobija - strah od žute boje

(xantho-žuto, phobia-strah)
Imamo žutu knjigu iz Nacije i Građanskog.
Samo za sebe to još ne predstavlja ozbiljan problem, no... Žuta je poluslužbena boja našeg fakulteta. Tu je još žuta zgrada.
Kombinacije u koktelu ponekad može biti prezahtjevna za fobični procesor. U jednom trenutku dok ponavljate ulazite u posebno stanje gađenja koje se opisuje kao “bilo kuda žuta svuda“ jer imate osjećaj da samo percipirate žutu boju. Ako još imate tu nesreću da podcrtavate žutim markerom, gotovi ste.
 
Simptomi: duboko gađenje, skupljanje sline u usnoj šupljini, nagovještaj povraćanja. Postupak terapije: duboko disati i gledati u zelenilo oko sebe. Fobični napadaj brzo prolazi, al posljedice ostaju.
Dan danas neki bivši studenti osjećaju lagano gađenje prema žutom.
 
 

Jurisverbologofobija - strah od izgovora pravnih pojmova

(verbum-riječi, juris- pravo, phobia-strah, logo-govor)
Znate onaj osjećaj, kada neku riječ krivo pročitate prvu put i tako je zapamtite. Gotovo sad, nema više ispravljanja, mozak je memorirao svoje i ta krivo zapamćena riječ će vam prva pasti na pamet i vjerojatno izletjeti tokom razgovora. A toga ste, što je najgore, svjesni.
Stoga čim vidite nepoznatu riječ, kreće panika. Sve je počelo kada ste šikana krivo pročitali kao šikara. Restrukturiranje ste zapamtili kao restruktuiranje i nema vam više pomoći.
Natjerali ste cijelu grupu u grohotan smijeh kada ste pri obrađivanju Rusije vojnike junkere pročitali junferi.
 
Kako je ono kada se razvrgava brak? Rastava? Ne, razvod? Neuračunljivost? Kvragu, to su nešto mijenjali, neubrojivost. Uviđaja nema u kaznenom postupku, al ima u građanskom. Ništavost? Ništetnost?
Simptomi bolesnika su mucanje, zaplitanje jezika, zbunjenost, stalni simptomi stresa i grčenje mišića tijela.
 
Na najboljem ste putu da kao svojedobno jedan kolega u NSBu, pročitate rečenicu "trasant trasira trasiranu mjenicu, a trasat...“ i počnete urlati “Dobro tko tu koga j***?!“
Slično je i s "osoba koja je poslovno nesposobna poslovno je sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu..." 
 

Verbalatinofobija - strah od latinskih riječi

Podvrsta logofobije, s izraženijim anticipiranim strahom te mucanjem i zaplitanjem jezika. Vidite latinsku sentencu i već počnete drhtati. Otvorite usta, a jezik je već dobio subliminalnu podsvjesnu naredbu vašeg uma da počne bježati po usnoj šupljini.
Nije to šala, potvrdit će vam i jedan naš profesor kojeg su očito prijetnjama prisilili da pred dvije godine na promociji diplomiranih čita poduži latinski tekst zakletve.
 
 
 

Cyberfobija - strah od računala i rada na računalu

Priznata fobija koje u zadnjih nekoliko desetljeća uzima maha. Strah je potenciran nakon uvođenja studomata. Osobe prilaze računalu i jednostavno se petrificiraju, misleći ako pritisnu pogrešnu tipku, nešto strašno će se dogoditi.
Simptomi: ukočeni mišići, grč u prstima i nemogućnost skidanja pogleda s ekrana.
 

Jedan od najčešćih strahova je podvrsta eksamadiciofobija (adicio-prijava, phobia-strah) - strah od prijave ispita. Kliknete tu tipku i automatski počnete mantrati “samo da sve bude ok, samo da sve bude ok“. Preznojavate se i drhte vam ruke dok prijavljujete ispit na studomatu. A kada ga položite, strah vas je uopće provjeriti jesu li vam ga upisali.
Iracionalni strah se itekako može opravdati. Znate ono kada niste skupili dovoljan broj ECTS bodova jer vam nisu upisali položeni ispit?

Izostao bi kada bi službe PF-a ble pažljivije. I naravno, kada bi ispitni rokovi bili učestala pojava.
Da, znamo da vam je čitajući ovo postalo nelagodno. Evo linka, provjerite si kad je točno prijava: https://www.isvu.hr/studomat/aplikacija/

 
 
 
 

Eksamusekspektarofobia - Strah od čekanja ispita

(lat. exspecto-čekati, phobia-strah)
Umijem čekati, umijem razmišljati, umijem postojati – govorio je Hesseov Siddharta.
Penjete se na taj gornji grad (začudo, najčešće se tamo najviše čeka) i već vas hvata muka dok pomišljate na one skučene hodnike, stare parkete i dotrajale pločice u tom labirintu zgrade.
 
Simptomi su malaksalost, umor i lako zamaranje (posebno pri dužem stajanju), vrtoglavica, moguća nesvjestica uslijed nedostatka vode, hrane i svježeg zraka.
Suočavanje s fobijom zna biti iscrpljujuće. Nije ni čudo da su ljudi s, redom, Rim-a, Nacije, Upravne, Međunarodnog izlazili doslovno šepajući.
 
 

Stanafobija – strah od tete Stane

Kad tad, dal pri prijavi seminara ili predavanju dokumenata, morate proći taj sobičak
Ma jel trebamo ovdje išta objašnjavati?
 
 

Procesjuscivilexamusofobija - strah od GPP-a

Najteži ispit na faksu. O tome slušate već na 1.godini, i što ste bliže, to zagonetno mitsko biće izgleda strašnije. A po pričanju starijih kolega, vrijeme spremanja ispita veće. A posljedice položenog ispita teže.
Nije li onomad neka kolegica pri histeričnom napadu urlala i bacala knjige na profesora? Ah, ne, to je bio GP…
 
Simptomi su pretjerano disanje ili, stručno, hiperventilacija, osjećaj gušenja uz vrtoglavicu, klecanje koljena i slabost u nogama.
Uz to je karakterističan intenzivan osjećaj straha od ludila i gubitka kontrole, pa čak i užasa. Mnogi stručnjaci vjeruju da se radi o reakciji tijela kojom ono inače reagira na opasne i zastrašujuće podražaje, a Poznić, Juhart i Ude definitivno znaju provocirati takve reakcije.
 
 

Latrofobija - Strah od wc-a

Genus proximus koju objadinjuje raznorazne strahove. S tim je recimo, povezana finkartafobija (finire – završiti, chartae - listovi) odnosno strah da će nestati wc papira i recedentiakartofobija (recedentia – nestanak) da ih uopće neće biti.
Ove fobije su kratko prisutne kod mlađe populacije netom upisanih na faks. Nakon otprilike dva mjeseca studiranja svi prihvaćaju nedostatak papira kao bjelodanu činjenicu, a fobije napadaju samo naivce ili studente koji su na faksu na turističkom obilasku.
 
 

Kavkazokaferekvirofobija - strah od naručivanja kave u Kavkazu

(requiretražiti)
Trebalo bi biti jednostavno izgovoriti to ‘kavusmlijekomičašuvode’ dok naoko nehajno škiljite u sunce, kolege koji prolaze i brojite koja je ovo piva po redu znatevećkome s “trojke”. A tada vas uhvati nagla zbunjenost, problemi s govorom, slabost ili utrnulost lica, ruke, noge…jezika.
Pero i Matija (iz jutarnje smjene) vas sućutno gledaju dok jednostavno ne kimnete glavom uz nerazumljivo krkljanje.
 
 

Kognatofobija - Strah od rodbine

(cognatus-srodnici, phobia-strah)
Kako su djeca? Ponavljaju postavljeno pitanje vaši roditelji i odgovaraju: Evo mlađi je upravo upisao treću na filozofskom, sve redovno, ima i prosjek. A stariji, hm… a njemu vjerojatno treba malo duže…
Čujete fragment razgovora i osjećate se kao zadnji idiot. Mlađi buraz je negdje vani na nogometu ili pije, na njegovu stolu rastvorena skripta od 20-ak stranica za kolokvij. Ponovo svrćete pogled na svoj stol gdje se nalazi literature čije su količine podataka postale odavno nemjerljive količinskom mjernom jedinicom gigabyteova i čiju težinu nesvjesno svakodnevno upotrebljavate za popravljanje tonusa bicepsa pri nošenju.
 
Prokleta rodbina, što imaju pitati?
 

Nihilsciencofobija - Strah da ništa ne znate

(nihil-ništa, scientia-znanje, phobia-strah)
Od svih strahova najrašireniji, najozbiljniji i, ruku na srce, najopravdaniji.
Za vrijeme studija shvaćate kako je jednostavno pasti ispit, bez obzira što s 90% gradiva savršeno baratate, ako niste naučili preostalih 10%. Onda tokom studija još naiđete na fana fusnota. Pa na fana dodatne literature. Pa na onog prikrivenog seksualnog devijanta kojeg uzbuđuju podaci izvan literature..

Razumljivo je da mozak šalje subliminalne poruke da nikada ne znate dovoljno. A od dovoljno preko nešto do ništa je kratak put.

 

Simptomi su onaj dobro poznati osjećaj izgubljenosti koji vas stalno prati, očaja, gubitak osjećaja za stvarnost, izgubljenosti, ekstremna senzibilnost.
Bez obzira na varijante, mora se priznati da unatoč ranoj dijagnozi i odgovarajućoj terapiji, većina bolesnika ne reagira na liječenje i bolest se kronificira. Žao nam je, nema vam pomoći.
 
Da vas utješimo za kraj, dodati ćemo citat iz Pobune masa.
‘Živjeti’, tvrdi Ortega y Gasset ‘znači osjećati se izgubljenim. Onaj tko to prihvati, već se počeo pronalaziti, već je počeo otkrivati svoju autentičnu stvarnost, sad je već na čvrstom tlu. Tko se ne osjeća doista izgubljenim, nemilosrdno se gubi. Odnosno nikad se ne pronađe, ne nailazi nikad na pravu stvarnost’.
 
Koliko god da ste munjeni, fakultet vas i dalje voli. Toga se ne morate bojati.
 
 
 
Autor: 

Komentari

Re: Fakultetske fobije

odlično!!! ja imam teemtekvatrodecimofobiju :D

Re: Fakultetske fobije

moram priznati da me muči jurisverbologofobija!

Re: Fakultetske fobije

hihi, ja sam znala i ispita past zbog Kogitofobije xD. najgore je kad izađeš iz kabineta i skužiš koliko si debilan. ali stvarno, tamo ti je zadnje na pameti povezivanje. makar meni ponekad. previše energije utrošim na razmišljanje što točno piše tamo, pogotovo jer znaš da se to nalazi na desnoj stranici, baš pri dnu, ali riječi ne dolaze... i onda izađeš iz kabineta i sve fino frendici na kavi objasniš i obrazlošiš. loše xD

Re: Fakultetske fobije

:D :D :D
Ufffff, jedan manje kod mene.

Dorro, odi učit!!! :D

Re: Fakultetske fobije

možda bih se i nasmijala da nije masa napisanog istina. :D

Re: Fakultetske fobije

eto, opsesivno-kompulzivan poremećaj nadopunjen većinom ovih fobija... kud ćeš ljepše... bar znamo izvor i dijagnozu :)

Re: Fakultetske fobije

Kognatofobija - Strah od rodbine
(cognatus-srodnici, phobia-strah)
Kako su djeca? Ponavljaju postavljeno pitanje vaši roditelji i odgovaraju: Evo mlađi je upravo upisao treću na filozofskom, sve redovno, ima i prosjek. A stariji, hm… a njemu vjerojatno treba malo duže…

hahahaha...e da :)))

Re: Fakultetske fobije

Istina. Sve redom. Nasmijah se do suza. Dorro je zakon!

Ha! Meni ovo dođe kao ridikulotherapia s antiliterofobijskim učinkom :D Fala!

Re: Fakultetske fobije

hehe,zakon ovo izgleda ko da je pisano u2 ujutro a onda se poslije nezna ZRS..

Re: Fakultetske fobije

Moram priznati da imam fobiju od GPP-a otkad sam čuo za njega, a i još neke fobije koje su tu nabrojane. Sasvim je normalno da netko ima fobije, samo lud čovjek se ničega ne boji. Ono što čini razliku između luđaka i hrabre osobe je ta da netko tko je hrabar čini nešto iako osjeća strah, bit je u tome da ne ustukne pred izazovima i problemima kojih na pravu ima više nego u neka tri lakša fakulteta zajedno. Kad netko završi pravo i to još u Zagrebu, sve ostalo što će mu se kasnije dogoditi u životu bit će mačji kašalj u usporedbi s tim. Svaka čast autoru na sjajnom članku!

Re: Fakultetske fobije

ja se nicega ne bojm , meni ne mogu nista . ma ja bi htio da je jos tezi faks , npr. da za prolazak iz pismenog na gpp-u bude 25 bodova.

Postaj komentar