U medijima se više od godinu dana provlači pitanje nepušenja na javnim mjestima. Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda izglasan je prije nešto više od godinu dana i već je doživio svoju djelomičnu suspenziju. Slijedi mali osvrt na zakonsko uređenje u zakonodavstvima različitih zemalja Europe te općeniti osvrt na problematiku.

ENGLESKA

Engleska je “smokefree” od srpnja 2007. kada je pušenje zabranjeno na svim javnim i poslovnim mjestima. Tako je zabranjeno pušiti u kafićima, restoranima, privatnim klubovima (!) i shoping centrima. Na svim zabranjenim mjestima mora jasno stajati znak “Zabranjeno pušenje”.  Ovakva regulacija rezultat je kampanje Europske komisije naziva “Help: for a life without tobacco” koja je započela 2005. a završila 2008. upozoravajući sve zemlje članice Europske Unije na opasnosti duhanskih proizvoda. Posebno je opasnim označeno pasivno pušenje. Njihove studije dokazale su da ispuhnuti duhanski dim sadrži 4000 različitih toksičnih tvari od kojih se za 50 sa sigurnošću zna da uzrokuju rak. Kršenje ovih odredbi tretira se kao prekršaj i kažnjava se novčanom kaznom od 50£ (odnosno 200£ ako predmet dođe do suda).

NIZOZEMSKA

Nizozemski pušači istjerani su iz javnih mjesta već 1998., no konačna i potpuna zabrana nastupila je u lipnju 2008. kada su istjerani iz kafića, restorana pa čak i željezničkih stanica.  Zakon je, doduše izglasan godinu dana ranije, no odredbe o kafićima suspendirane su na godinu dana. Nizozemska se suočila s drukčijim problemom - marihuanom koja se sasvim legalno može pušiti u tzv. "coffee shops" (posjetitelji smiju posjedovati do 5g kanabisa, a vlasnici kafića do 500g op.a.). Kako većina uživaoca orijentalne biljke istu miješa s duhanom, nastala je apsurdna situacija. I dalje im je dozvoljeno pušiti marihuanu na takvom zatvorenom mjestu, no ne smiju je miješati s duhanom. Tako je duhan kod njih označen kao veće zlo nego marihuana koja se  u većini zemalja smatra lakom drogom.

NJEMAČKA

Od rujna 2007. pušenje je zabranjeno u svim javnim ustanovama, javnom prijevozu, a na željezničkim postajama pušiti se smije samo na posebno odvojenim i označenim mjestima. Novčane kazne za kršenje ovih odredbi variraju od 5 do 1000€. Ono što je u Njemačkoj specifično, to je posebna regulacija po saveznim državama. Tako Bavarska ima najrigorozniji zakon kojim zabranjuje pušenje na svim javnim zatvorenim mjestima, osim u privatnim klubovima. Iznimku čini i Oktoberfest pod čijim se šatorima smije pušiti iako to zakon zabranjuje. U nekim saveznim državama kao što su Sachsen i Schleswig-Holstein dopušteno je izdvojiti poseban prostor u kafiću  ili restoranu u kojem se može pušiti. Saarland ima najblaži zakon: u malim kafićima gdje poslužuje vlasnik, pušenje je sasvim dopušteno (u većima, dakako nije). Također, u šatorima za zabavu, vlasnik sam određuje može li se pušiti ili ne. Regulacije nepušenja u kafićima i restoranima i sličnim mjestima, na državnoj razini nema pa možemo, dakle, zaključiti da je Njemačka i dalje pušačka zemlja.

AUSTRIJA

Austrijski zakon stupio je na snagu u siječnju ove godine. Jedan je od primjera kompromisnih rješenja s kojim mogu biti zadovoljni i pušači. Naime, zakon nalaže da vlasnici kafića veći od 80 kvadratnih metara izdvoje posebne prostorije ukoliko žele da njihovi gosti puše. S druge strane, na vlasnicima je kafića veličine do 50 metara kvadratnih da odluče hoće li se u njihovom kafiću pušiti. Zakon još nije uredio zabrane za kafiće veličine od 50 do 80 kvadratnih metara niti će to urediti dokle god se ne utvrdi da je vlasnicima takvih kafića to isplativo. Novčana kazna za vlasnika kafića koji ne poštuje odredbe ovog zakona može iznositi čak do 10 000€. Unatoč visokim novčanim kaznama, Austrija je zasigurno raj za pušače.

SLOVENIJA

Slovenija je već 1996. donijela zakon koji regulira ovo područje, no ne na baš zadovoljavajući način (duhanske proizvode moglo se kupiti s navršenih 15 godina). Novi zakon (Zakon o omejevanju uporabe tobačnih izdelkov) koji je stupio na snagu u kolovozu 2007. pomaknuo je tu dobnu granicu na 18 godina, a pušenje je zabranjeno na svim javnim zatvorenim mjestima, osim u posebno odvojenim pušačkim kabinama (to se odnosi na restorane, kafiće, radna mjesta, bolnice i zatvore) koje ne smiju zauzimati više od 20% prostora, a u njima je također zabranjeno piti i jesti. Kutije cigareta moraju sadržavati natpis s brojem telefona za pomoć oko prestanka pušenja. Pravne osobe kažnjavaju se novčanom kaznom u iznosu 4000€, a fizičke osobe do 125€. Statistika kaže da se u prvih pola godine 75% vlasnika kafića požalilo na znatan pad zarade, a 16% ih se požalilo da je pad u zaradi iznosio više od 50%. Bilo kako bilo, zakon je još uvijek na snazi, bez izmjena.

HRVATSKA

U Hrvatskoj je ovo pitanje regulirano Zakonom o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (NN 125/08), izglasanim krajem listopada 2008. Sam zakon podijeljen je na sedam glava, sadrži 35 članaka kojima je regulirano: dopuštena količina štetnih sastojaka cigareta, mjere za smanjenje i ograničavanje uporabe duhanskih proizvoda, preventivne mjere protiv pušenja, nadzor te kaznene odredbe. Tako je u detalje određeno koji se sadržaji moraju nalaziti na kutiji cigareta (natpisi o štetnosti taksativno su nabrojani, a detaljno je i određen postotak površine koje oni moraju pokriti). Zabrana oglašavanja nije ništa novo (svi se sjećamo "Pozdrava iz Rovinja") kao ni zabrana prodaje duhanskih proizvoda maloljetnicima (koja se redovito krši). Ono što je zasigurno bilo novina to je zabrana pušenja na svim javnim zatvorenim prostorima. Pritom treba napomenuti da se zatvorenim mjestom po ovom zakonu smatra "prostor koji ima krov i potpuno zatvoreno više od polovice površine pripadajućih stijena" (zato se do suspenzije zakona prije par tjedana nije smjelo pušiti pod natkrivenim dijelom terase na petom katu u NSK). Ipak, predviđeni su prostori za pušenje koji moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:  prostor mora biti uređen tako da iz njega nije moguć protok zraka onečišćenog duhanskim dimom u drugi prostor, prostor ne smije biti namijenjen prijelazu u druge prostore i ne smije zauzimati više od 20% ukupne površine javnoga prostora, prostor mora biti namijenjen isključivo pušenju te se u prostoru ne smije konzumirati hrana ni piće. Prostor za pušenje također mora biti opremljen ventilacijskim sustavom koji je fizički odvojen od drugoga ventilacijskog sustava zatvorenoga javnog prostora. I to ne bilo kako - ventilacijskim sustavom prostora za pušenje mora se u odnosu na zatvoren prostor iz kojeg se ulazi u prostor za pušenje osigurati podtlak od najmanje 5 Pa uz zatvorena vrata prostora za pušenje. Jasno je da zahtjevi nisu jednostavni (a ima ih još!) i to je jedan od razloga zašto je ministar zdravstva vlasnicima kafića odlučio dati nekoliko mjeseci vremena  za prilagodbu. Što se tiče kaznenih odredbi, pravne osobe kažnjavaju se kaznom od 30000 do 150000kn, dok se fizičke osobe kažnjavaju novčanom kaznom od 1000kn. Osoba koja poslužuje zatečenog pušača, kažnjava se kaznom od 500 do 1000kn. Zakon je na neko vrijeme suspendiran jer se vlasnici kafića jednostavno nisu uspjeli prilagoditi u tako kratkom vremenu. Pitanje je koliko se radilo o ekonomskoj svijesti, a koliko o prikupljanju političkih poena (ili sprječavanju gubljenja istih), no pušači još neko vrijeme mogu odahnuti.

DAKLE, PUŠITI ILI NE?

Štetne posljedice pušenja mnogobrojne su. Od različitih oboljenja respiratornog sustava, kardiovaskularnih poremećaja do malignih bolesti i štetnih posljedica u trudnoći. Pušiti jednostavno nije zdravo. Iz tih razloga, ovakav zakon treba poduprijeti. Iako on vjerojatno neće odvratiti okorjele pušače od pušenja (ili će odvratiti zanemariv broj),  zasigurno će smanjiti broj ljudi koji će početi pušiti jer su upravo kafići mjesta na kojima mladi najčešće započinju svoju pušačku aktivnost.

Uređenje ovog pitanja po austrijskom modelu čini se kompromisnim, no sama mogućnost izbora hoće li kafić biti pušački ili nepušački nije zahvalno rješenje jer je nerealno očekivati da će postojati veći broj nepušačkih oaza.  Postavlja se i pitanje opravdanosti novčanih poticaja za proizvodnju duhana koji šalju sasvim drukčiju poruku nego što ju šalje zakon. Naravno, ne treba biti naivan, takvo licemjerje države uobičajena je stvar - cilj joj je zaraditi što više, a duhanski proizvodi idealni su za punjenje državnog proračuna. Uostalom, ovakav zakon samo je maska za Europsku Uniju od koje se očekuje da nas potapša po glavi i kaže "good boy", dok ispod te maske imamo pušačko društvo koje nije pretjerano voljno ostaviti se svoje navike.

Dokle god će se poticati proizvodnja duhanskih proizvoda, dokle god neće postojati stvarna volja da se spriječi pušenje, ali ne samo na najvišoj razini, nego i na razini pojedinca, dokle god nepušenje ne bude sastavni dio odgoja i obrazovanja, postojat će ogroman broj ljudi koji će pušiti do dvije kutije dnevno, paliti jednu za drugom i teško se namučiti da se takve navike riješe. A pritom im neće pomoći natpis "Pušenje ubija" koji zauzima 40% površine kutije cigareta koju su kupili na kiosku makar im ju prodavačica, kao maloljetnicima, ne bi smjela prodati.

P.S. Autor ovog članka je strastveni pušač.

georgee