Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu
U suradnji Hrvatske udruge za mirenje i Centra za kulturu mira i nenasilja "Mali korak" organizirano je za studente prava i ostale studente predavanje s debatom na temu "Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu: o radu i iskustvima sudaca izmiritelja tog suda" 15.11.2011.
Kao gost predavač sudjelovala je Tanja Hučera, sutkinja voditeljica Odjela za mirenje Općinskog građanskog suda.
Za početak bi valjalo reći nešto o samom mirenju. Većini studenata prava je pojam poznat kroz odredbe obiteljskog i radnog prava, eventualno procesnog (onaj dio na kraju GPP knjige koji volimo preskočiti).
Mirenje je oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće strane - izmiritelja (medijatora), tijekom kojeg se traži rješenje u najboljem interesu stranaka. Mirenje (medijacija) pred sudom je dobrovoljan, neformalan, povjerljiv, brz i besplatan postupak.
Mirenje je jedno od najpoznatijih i najpopularnijih alternativnih načina rješavanja spornih odnosa među strankama u tijeku, ali i prije pokretanja spora na sudu i drugim tijelima.
Pozitivne strane su u tome što se prednost daje interesima stranaka, sam postupak je povjerljiv, odvija se u neformalnoj atmosferi koja smanjuje emocionalno opterećenje stranaka, brz je, efikasan i u konačnici omogućava strankama da i u budućnosti zadrže dobre odnose u kojima su bile prije nastanka konflikta.
Razvoj alternativnih načina rješavanja sporova u Republici Hrvatskoj dobio je svoj legislativni okvir još 2003. godine donošenjem Zakona o mirenju.
Naš zakonodavac je u odredbi članka 2. pod zajednički termin “mirenje” naveo da se pod time podrazumijeva posredovanje, medijacija, koncilijacija, kao i da je to svaki postupak, bez obzira na njegov naziv, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti svoj spor uz pomoć izmiritelja, koji strankama pomaže postići nagodbu bez ovlasti da im nametne obvezujuće rješavanje.
Općinski građanski sud
Sutkinja Tanja Hučera, voditeljica Odjela za mirenje Općinskog građanskog suda je za početak izlaganja predstavila Općinski građanski sud i Odjeljak medijacije unutar parničnog odjela suda. Općinski građanski sud je najveći sud u državi, a vjerojatno i u ovom dijelu Europe.
U ovom trenutku ima 156 sudaca, 92 sudska savjetnika i 734 službenika i namještenika. Sud je podijeljen na 3 odjela: parnični, ovršni i izvanparnični, zemljišnoknjižni odjel.
Da bi se razumjelo o kakvom se sudu radi, osim navedenih brojeva zaposlenika treba napomenuti i brojeve s kojima se oni suočavaju.
Na dan 31.listopada 2011. imali su u radu:
62 634 parničnih predmeta,
32 778 ovršnih,
2 995 izvanparničnih (ostavina, utvrđivanje poslovne sposobnosti, utvrđivanje međa i sl)
6 545 zemljišnoknjižnih predmeta.
Nadležnost suda je u predmetima:
§ o uzdržavanju,
§ o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,
§ o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,
§ o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,
§ o stvarnim i osobnim služnostima,
§ zbog smetanja posjeda,
§ iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa,
§ za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,
§ za zaštitu od nezakonite radnje,
§ iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu (što se mijenja od 1.1.2013. kada se formira poseban radni sud)
Općinski grad su je započeo s radom 01.listopada 2007.godine. Prethodno je postojao Općinski sud u Zagrebu koji je u svom sastavu imao i kaznenu nadležnost u 1. stupnju, koji se razdvojio nakon što je formiran Općinski građanski sud i Općinski kazneni sud. Dakle, prije je sud bio još i veći, a razdvajanjem se nije puno smanjio priljev predmeta.
Odjeljak za mirenje je započeo s radom u srpnju 2006. nakon edukacije od strane sudaca Visokog trgovačkog suda, pri čemu su bili dio pilot projekta uvođenja mirenja. Tada je sudjelovalo 24 sudaca, koliko ih je i danas.
Legislativni okvir za aktivnosti je određen propisima Zakona o parničnom postupku i Zakona o mirenju. Mirenje se odvija unutar suda, provode ga suci tog suda koji su svojim kvalifikacijama dodali još jednu stavku, onu o svladavanju tehnikama mirenja. Suci izmiritelji su mahom suci parničari, tako da uz sve obveze koje imaju kao "obični" suci, još i dodatno provode mirenja.
Mirenje na sudovima
Uobičajena je tvrdnja da mirenje najbolje provode sudovi. Radi se o određenim specifičnostima koje sud nudi – radi se o službenom državnom tijelu sudbene vlasti, što automatski mijenja percepciju stranaka. Kako se radi o neformalnom postupku koji spada u alternativne načine rješavanja sporova, strankama je očito zanimljivo što se pruža unutar suda i sudaca tog suda.
Osim toga, ima jednu bitnu karakteristiku – besplatno je. Stranke ni na koji način ne plaćaju tu uslugu, što često zna biti presudno nakon suočavanja s troškovima koji prate sudski postupak.
Često se pri opisu mirenja napominje da stranke znaju biti neugodne, bezobrazne, svašta izgovoriti u žaru svađe… To sve stoji, no za suce OGZ-a to je svakodnevna pojava i "ništa čudno".
Stoga se kao jedna od prednosti suca navodi, da se kroz praksu svakodnevno susreću s emocijama stranaka, poznaju antagonizme sukobljenih strana, međusobnu uvrijeđenost, strasti, i općenito su dobro upoznati sa svim mogućim neugodnim situacijama.
Ukratko, kroz praksu već poznaju prirodu spora i znaju što je sve potrebno da bi se emocije izmijenile u ratio što je pretpostavka sklapanja nagodbe.
S druge strane, zbog nedovoljnog reklamiranja i angažmana državnih institucija, stranke najčešće nisu upoznate s mirenjem niti znaju o kakvom se postupku radi.
Nakon provođenja istog, nerijetko se oduševe prednostima kada shvate da su izbjegle troškova, dugotrajnost postupka kao i neizvjesnost ishoda tog postupka.
Mirenje pruža mogućnost strankama da unutar suda kada je već započela parnica riješe vlastite sporove. Na žalost, na sudu se provodi samo u parničnim postupcima, što je šteta za neke kompleksne izvanparnične predmete. Npr. ostavinski postupak sa svim komplikacijama koje mogu iskrsnuti je često nerješiv u okviru formalnog postupka, dok bi se međusobnim pregovaranjem puno brže došlo do sudske nagodbe.
Cilja mirenja je sklapanje nagodbe, a trajanje ovisi o postizanju tog cilja. Zakonom je doduše predviđeno 60 dana, što se uglavnom ne slijedi toliko dok postoji suglasnost stranaka, a uz to postoje neki postupci gdje je potrebno ispuniti preduvjete da bi se došlo do nagodbe.
Sklopljena sudska nagodba nakon pravomoćnosti ima snagu ovršnosti. To je logično rješenje, s obzirom da bi u suprotnom došlo do paradoksa da postoji akt res judicata koji se ne može prisilno izvršiti, a ne može se ni ponovo parničiti zbog ne bis in idem pravila.
Mirenje se provodi na dva načina. Jedan je da sudac uputi stranku na mirenje, drugi je da stranke traže. Naravno, puno češća je prva varijanta, što je povezano s već napomenutim autoritetom suca, kao i izbjegavanjem stranaka da 'pokažu slabost željom da pomirenjem'.
Sutkinja Hučera je spomenula koji je najčešći odgovor stranaka koji dobiva nakon predloženog mirenja: "ja ne bih, ali eto ako vi baš želite…"
Statistika
Statistika o mirenju na sudu postoji, premda su rezultati na prvi pogled varljivi.
Sutkinja je spomenula osobne rezultate iz ove godine – od 16 postupaka mirenja, 12 ih je završilo sudskom nagodbom. Ono što se pri toj "maloj" brojci ne uzima u obzir jest da je time spor završio, da nije bilo žalbe, izvanrednih pravnih lijekova, ovrhe, tj. da su izbjegnuta vjerojatno tri dodatna spora u slučaju da bi predmet završio "klasičnom" presudom.
Spomenula je i jedan kompleksan spor s nekoliko stranaka koji je vodila, na kraju završen nagodbom. Pri tome, ta nagodba stoji zapisana kao samo jedna nagodba, a ne spominje se činjenica da se pri tome istodobno riješilo 7 mogućih predmeta. Osim samog završetka spora, pri tome je izbjegnut angažman nekoliko državnih tijela i nepotrebnih trošenje resursa.
Komplicirani sporovi ili komplicirane stranke?
O uspješnosti mirenja, osim kvalitetnog izmiritelja, najviše ovise stranke koje moraju doći do racionalnog stava i procjene koliko je vrijedno sporiti se.
Veliki broj sporova nastaje zbog principa i dokazivanja stava protustranci, pri čemu je sutkinja Hučera prepričala nekoliko sporova s kojim se susrela.
Spomenuta je brakorazvodna parnica koja je trajala četiri godine jer se stranke nisu mogle suglasiti oko podjele bračne stečevine. Imovina se dijelila do najbizarnijih detalja, a rasprava koje je zakomplicirala situaciju se odnosila na pitanje tko dobiva karniše, zavjese i pripadajuće kukice za zavjese.
Koliko god čudno zvučalo, takvi sporovi i svađe u koje stranke uđu su češće pravilo nego iznimka. Realno, tu ne postoji nikakav pravni niti financijski interes stranaka, a nagodba postaje moguća tek kada to stranke uspiju shvatiti.
Prepričana i je tehnika postizanja svojevrsnog wake up call-a kod stranaka.
Suočeni s pitanjem zašto se parniče, svi odgovaraju 'jer mi je dužan'. Kada ih se ponovo pita da li očekuju da će ikada dobiti tu svotu, stranke bez okolišanja odgovaraju kako to ne očekuju jer znaju da, čak i da uspiju u parnici, se neće moći naplatiti zbog nečije insolventnosti. Na pitanje čemu onda dugogodišnji sporovi, plaćanje odvjetničkih i sudskih troškova, većina ne zna odgovor.
Kakvu ulogu pri tome imaju odvjetnici?
Prepričan je dobro poznati vic o stavu odvjetnika naspram brzom rješavanju sporova.
Mladi odvjetnik je naslijedio ured svog oca. Jednog dana mu se javi radostan i kaže da je uspio riješiti onaj dugi spor stranke koji je trajao 20 godina. Na to mu otac odvraća 'Jesi ti normalan, pa što misliš s čijim novcima sam te školovao?'
Nekima je vjerojatno u cilju biti zastupnik stranaka u sporovima koji nikada ne završe. Koliko je to svrhovito, sve češće postaje upitno.
Odvjetnici bi prvi trebali cijeniti mirenje koje na koncu rezultira zadovoljnim strankama koje su riješile svoj spor, umjesto daljnjih odugovlačenja postupka.
Za kraj izlaganja, sutkinja Hučera je spomenula budućnost i razvoj alternativnih načina rješavanja sporova.
Od mladih generacija se očekuje da razvijaju nove vještine i sposobnosti, odustanu od klasičnog ukorijenjenog stava 'bum te tužil', i duhovito dometnuto, počnu se ponašati američki - ne samo u prehrani nego i u usvajanju američkog tipa rješavanja sporova nagodbama prije nego tužba uopće dođe do suda.
Autor:
Bookmark/Search this post with
Komentari
Re: Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u ...
odličan članak!
Re: Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u ...
Greška koja bode u oči: OGZ je kratica za Opći građanski zakonik, dok je za Općinski građanski sud, logično, kratica OGS. Također nepotreban dio o nadležnosti OGS-a koji je valjda doslovno prepisan iz ZPP-a (Zakona o parničnom postupku), i upotreba stranih izraza (wake- up call?).
Re: Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u ...
Logika je utemeljena, kolega, premda ne općeprihvaćena. Zašto sami suci svoj sud tu i tamo nazivaju skraćenicom OGZ ovisno o kontekstu pojma nemamo; da li daju prednost fonološkom pojednostavljenju pri pristupu u svakodnevnom govoru (lakše ti je izgovoriti o-ge-ze nego o-ge-es, ili o-ka-ze nego o-ka-es), ili činjenici da u praksi OGS označava sud i ništa više, dok OGZ predstavlja Općinski u Zagrebu. Što je zgodno uzevši u obzir da sudova u ovoj državi ima malte ne u svakom većem selu. Sve u svemu, najtočnija skraćenica bi bila o-ge-es-ze-ge. Ako je krenemo forsirati, vjerujem da će za 10-ak god biti poluprihvaćena :)
The sud, pomirbeno, u duhu teksta ;)
pozz
Re: Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u ...
ajme koliko ovršnih predmeta . katastrofa.
Re: Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u ...
Sviđđa mi se dio o američkom sustavu pavosuđa, mislim da se to u nekim dijelovima porcesa već provodi, a ako ne, usvakom slučaju bi trebalo ( parnični procesni, naravno ).
Re: Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u ...
mirenje nije besplatno :)
Re: Kako funkcionira mirenje na Općinskom građanskom sudu u ...
osim očito na sudu :)
Postaj komentar