Jedna od svijetlih točaka pete godine – studijski posjeti.

Par godina prije nego što je prof. Josipović profesorsku funkciju zamijenio predsjedničkom, posjeti Kaznionici/zatvoru u Požegi te Zatvoru u Puli i Kaznionici u Valturi koje je organizirao svojim seminaristima su praktički imali status legende. Ovi u Požegi su uključivali dodatni posjet Kutjevačkim podrumima, sve popraćeno ručkom i svirkom benda dok se degustiraju graševine. Pulski posjeti su, prema izjavama sudionika, nalikovali putovanju na maturalac.

Zabave i vinskih podruma više nema, ali posjeti su u nekom obliku preživjeli. U sklopu predmeta Penitencijarno pravo (peta godina, kaznenopravni smjer) doc. Ivičević-Karas organizira posjet Kaznionici u Lepoglavi. Takav posjet održan je i ove godine, u tjednu od 12. 12., u dvije grupe. Prije nego kažem nešto o samom posjetu, malo edukativnih podataka.

Uprava za zatvorski sustav je upravna organizacija u sastavu Ministarstva pravosuđa. Sastoji se od više ustrojstvenih jedinica, navest ću one koje su nama trenutno najzanimljivije – kaznionice, zatvori i Centar za dijagnostiku. Trenutno je u RH ustrojeno sedam kaznionica i četrnaest zatvora.

U kaznionicama se izvršava kazna zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Kaznionice mogu biti zatvorenog , poluotvorenog i otvorenog tipa. Neovisno o tipu, svaka od kaznionica može imati zatvorene, poluotvorene i otvorene odjele. 

Svi osuđenici kojima je izrečena kazna zatvora dulja od 6 mjeseci upućuju se u Centar za dijagnostiku smješten u Zatvoru u Zagrebu. Zatvorenici u Remetincu borave dva do tri tjedna (u praksi zbog prenapučenosti kaznionica i znatno dulje!) tijekom kojih prolaze postupak procjene u kojemu se odlučuje u koju kaznionicu će ih se uputiti. Zatvorenici osuđeni na kaznu zatvora u trajanju manjem od 6 mjeseci odmah se upućuju u najbliži zatvor njihovom mjestu prebivališta. Ovo pravilo također nije u praksi uvijek poštovano – primijetite da na području čitave Dalmacije, Gorskog kotara i Like ne postoji nijedna kaznionica.

A sad se vratimo na naše posjete. Dakle, posjeti su organizirani u dvije grupe. Prvu je vodila doc. Ivičević-Karas, a drugu asist. Bonačić. Prilikom druge posjete vidjeli smo zatvoreni odjel Kaznionice u Lepoglavi te jedan poluotvoreni odjel. Kaznionica ima i otvoreni odjel no njega nismo posjetili. U njemu zatvorenici ne borave tijekom zime zbog otežane pristupačnosti zgrade pa se ti zatvorenici ovih dana premještaju na poluotvoreni odjel. Najveći broj zatvorenika u Kaznionici počinio je kd protiv života i tijela. Nešto je imovinskih delikata, djela protiv RH, a prometnih nesreća samo ako postoje neke osobito teške okolnosti ili je riječ o ponavljanju djela. 

Posjeta je započela kratkim predavanjem djelatnika Odjela tretmana koji nas je upoznao sa ustrojem i poviješću kaznionice. Kaznionica je osnovana 1854., a 1908.-14. izgrađena je takozvana "zvijezda", nova centralna zgrada.

U zvijezdi smo najprije razgledali spomen-sobu u kojoj je kaznu izdržavao nadbiskup Stepinac, knjižnicu, čitaonicu, informatičku učionicu i prostorije terapijskih grupa. U Kaznionici djeluje nekoliko takvih grupa - za anonimne alkoholičare, ovisnike, osobe sa PTSP-om te seksualne prijestupnike. Posebno su zanimljivi podaci vezani za tu posljednju kategoriju. Seksualni prijestupnici su u zaprepašćujućih 90% povratnici. Stoga je osnovana grupa u kojoj se višemjesečnim radom sa zatvorenicima nastoji utjecati da otklanjanje uzroka zbog kojih čine seksualne prijestupe. Zasada od zatvorenika koji su prošli tretman, a pušteni su na slobodu, nijedan nije počinio novo kazneno djelo. Međutim, većina takvih zatvorenika još uvijek je na izdržavanju kazne pa učinci ove mjere još nisu u potpunosti vidljivi. Od ukupnog broja zatvorenika, seksualnih prijestupnika je oko 100.

Kaznionica provodi i program opismenjavanja te stručne izobrazbe. Najpopularniji programi su oni vezani za informatička zanimanja za koje postoji lista čekanja. Iz svjedodžbe se ne smije vidjeti da je stečena u zatvoru kako se ne bi otežalo kasnije zapošljavanje. U Kaznionici je tek nekoliko nepismenih osoba, ali je dosta njih sa nezavršenom osnovnom školom. Većina zatvorenika radi. Izvan centralne zgrade nalazi se dućan u kojemu se mogu kupiti slike i namještaj koji su izradili. Slike i drveni kipovi izgledaju odlično!

Zatvorenici mogu u čitaonici čitati dnevne novine i ostale časopise te se služiti kompjutorom. Internet je naravno zabranjen. Čitaonicu mogu koristiti i za pisanje pisama. Sva pisana komunikacija se nadzire, osim one sa institucijama te odvjetnikom zatvorenika. Telefonski razgovori isto tako.

Nakon tih prostorija krenuli smo posjetiti zatvoreni odjel. Uskoro su se poneke rešetke i zaključana vrata pretvorila u ovo (to je ovaj središnji dio zvijezde, na slici):

Za vrijeme posjeta odjelu zatvorenici su bili na ručku. Ćelije u kojima borave su očito prenapučene. U jednoj manjoj prostoriji bila su četiri kreveta, a u nešto većoj čak 12. Jedna prostorija kao i dio hodnika koriste se kao dnevni boravak. Kapacitet Kaznionice je 400 zatvorenika, a trenutno u njoj boravi njih oko 670. Time se krši i uvjet da na jednog zatvorenika mora doći minimalno 4m2 i 10m3. Zatvorenici u Hrvatskoj su zbog neodgovarajućeg smještaja, ali i nedostatka aktivnosti te neadekvatne zdravstvene skrbi u razdoblju od 2008. godine do 31.12.2010. godine podnijeli 290 tužbi i 241 pritužbi. Na ime naknade štete država im je dosad isplatila 7 milijuna kuna. Očito je procjena države da joj je još uvijek isplativije isplaćivati naknade štete nego taj novac koristiti u svrhu izgradnje novih i proširenja postojećih kaznionica. Takva praksa je neodrživa jer se broj zatvorenika svake godine povećava. Trenutno je u Hrvatskoj oko 5300 zatvorenika i pritvorenika, dok su kapaciteti postojećih zatvora i kaznionica 3770. Problem će djelomično biti riješen 2017. dovršetkom Kaznionice u Šibeniku. 

A sad ide meni osobno najzanimljiviji dio – samice. 

U Lepoglavi je 15 samica. Za vrijeme našeg posjeta 14 ih je bio zauzeto pa smo pogledali onu jednu preostalu. Izgleda kao uska jednokrevetna soba; ako se dobro sjećam ima prozor. U samici zatvorenici mogu biti najviše 21 dan, odnosno 3 mj (ovisno koja im se mjera izrekla). Jedna je samica posebno uređena – tzv. gumena soba. Sve je u njoj obloženo, pod, zidovi, strop, vrata. Nema prozora, postoji svjetlo ali se ono vjerojatno gasi. Samo jedan sat dnevno se zatvorenik pušta. Zatvorenik se u tu sobu smješta ako je agresivan prema sebi ili drugima, a na drugi način se ne može kontrolirati. U sobi može boraviti najviše 48 h, ali rekli su nam da gotovo nitko nije toliko izdržao. Već puno ranije zatvorenici počnu moliti da ih se pusti i obećaju da više neće raditi probleme. Pozive da uđemo i provedemo par minuta unutra smo glatko odbili.  Ako ste gledali NatGeo dokumentarce o američkim zatvorima, nešto slično oni zovu „rupama“ samo što je to kod njih betonska prostorija u koju se zatvorenici smještaju goli i daje im se samo kanta za obavljanje nužde. 

Posljednje što smo vidjeli je poluotvoreni odjel Čret. Svrha odlaska tamo mi nije previše jasna jer smo zgradu vidjeli samo izvana, unutra smo ušli samo u predvorje. Tamo postoji samo jedan čuvar na 23 zatvorenika koja su trenutno smještena. Nema ograde ni zida. Oko zgrade je farma sa domaćim životinjama. Zatvorenici uzgajaju i povrće i voće za svoje potrebe.

Još neke zanimljivosti. Zadnji pokušaj bijega iz zatvorenog odjela je bio 2001. godine (nadam se da sam dobro zapamtila). Dvojica bjegunaca vrlo su skoro pronađena nedaleko od Kaznionice. Iz poluotvorenog odjela nedavno je pobjegao jedan zatvorenik, ali je nakon 2 dana nazvao i rekao da je zbog obiteljski problema otišao. Vratio se u Kaznionicu, izrečena mu je stegovna mjera te je izgubio pravo boravka u poluotvorenom odjelu. Jedan zatvorenik je u lipnju izišao na slobodu nakon točno 20 godina zatvora – to je jedna od najduže izdržanih kazni u Lepoglavi, iako ima i onih koji služe maksimalne kazne od 40 godina, ali ponekad iziđu prije odsluženja cijele kazne.

Za zaključak, pohvalila bih Katedru za kazneno procesno pravo, točnije doc. Ivičević-Karas za organiziranje ovakve posjete. Međutim, imam i nekoliko zamjerki. Dojma sam da nam je pokazan relativno mali dio onoga što je moglo biti pokazano. Puno stvari samo je ovlaš rečeno da su "tamo" (npr. dvorište, prostorije za posjete itd.). Poluotvoreni odjel je samo izvana malo pogledan, a to smo zapravo onda mogli i preko slike vidjeti. Nismo vidjeli nijednog zatvorenika niti smo s njima mogli razgovarati. Shvaćam da postoje sigurnosni razlozi, a i da se izbjegne 'zoološki vrt' efekt, ali ako bi se studenti podijelili u manje grupe, a pojedine zatvorenike pitalo za njihov pristanak, vjerujem da bi se mogli organizirati kratki razgovori.

Ljudima koji će upisati petu godinu kadgod, savjetujem da iskoriste sve moguće studijske posjete koji se nude. 

Većinu toga više nikada nećete imati priliku iskusiti, a garantirano ćete promijeniti pogled na neke stvari. Tako je npr. skupina kaznenih sudaca koja je posjetila Lepoglavu, nakon što je zapravo prvi put vidjela neki zatvor, bila manje sklona izricanju što strožih kazni. 

Ove godine je osim ovog posjeta na Kriminalistici organiziran posjet Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić i Sektoru kriminalističke policije PU zagrebačke (mislim da još nije održan). Na Sudskoj medicini moglo se otići na obdukciju. Kriminologija će možda organizirati posjet forenzičkom odjelu Psihijatrijske bolnice Vrapče. Na Pravnoj klinici imate hrpu mogućnosti posjeta raznim ustanovama i udrugama gdje možete sjeći dragocjeni uvid u praksu i najčešće probleme koji se javljaju u nekom području.