Nakon što su pregrmjeli uvijek zabavno predavanje o povijesti fakulteta pripiti studenti su se počeli polako vraćati u svoje sobe. Hinko je hodao polako i razgovarao s Izabelom, a Kalasancije je razmišljao kako i bilo super da opet može letjeti. Žamor se postepeno stišavao kao su se studenti razdvajali, automatska svjetla su se gasila, osim onih zagasito narančastih koja uvijek gore po stropovima hodnika iz nekog morbidnog razloga. Ne daju dovoljno svjetlosti za vidjeti dobro, ali da se ugase četa inspektora bi došla isti tren i zatvorila hodnik iz sigurnosnih razloga.

 

Još opijen od razgovora i votke, Hinko je uspio pogrešno skrenuti i izgubiti se. Vratio se u hodnik koji je maločas napustio i otkrio kako tamo nikoga nema. Pogledao je na zidnom ekranu svoju lokaciju, zatražio lokaciju sobe i shvatio da je na potpuno drugom kraju broda.

Okrenuo se, zatražio da mu se osvijetli hodnik kojim mora natrag i polako počeo pješačiti. Razmišljao je uglavnom o Izabeli, ali i o drugim stvarima. Npr. činjenici da studira nekoliko stotina kilometara dalje od matičnog faksa. Čuo je priče o tome da se davnih dana tako studiralo. No, ovo su druga vremena. Trenutno prikazivanje slike, ultrabrzo kolanje podataka, kamere, mreže, računala, sve je to postojalo i u 21. stoljeću, ali ipak, iz nekog razloga te opcije nisu se koristile.

 

Bio je kratkotrajno fasciniran i Adalbertom, plašila ga je jer je bila vječno tiha, mrtvih očiju i vitlala je nekoliko tona teškom pločom kao komadom papira. Fascinacija ga je ubrzo prošla jer se sjetio da sutra počinju predavanja, ali nije imao pojma ni kada ni gdje. Morati će pogledati svoj mail ili na oglasnoj ploči.[1]

 

No predavanja su kao i uvijek obligatorna u toliko što se moraju održati teoretski, pa nije niti nužno brinuti se o tome trenutno. Tko će držati predavanja, kako, kada, gdje će biti konzultacije o tome se nije brinuo. Hrane će biti neovisno o tome što su svi dokovi za slijetanje potrgani ili nedovršeni jer postoje sintetizatori hrane, a uskoro će i popraviti te dokove pa će se valjda i za Božić2[2] moći ići kući.

 

Kako je ušao u sobu ugazio je u mozak svog bivšeg cimera Karla.

 

 

Kao što iole iskusniji čitatelj može posvjedočiti, jednom kada ugazite u mozak svog bivšeg cimera, stvari više nisu toliko bezbrižne.

 

Adalberta se stvorila munjevitom brzinom, dozvana životinjskim urlikanjem nesretnog Hinka, kao i ostatak studentske populacije. Prva priča koja je potekla, nakon što su vidjeli Hinka prelivenog krvlju kako se njiše naprijed nazad je bila kako je netko napokon zatukao tog idiota Karla. Neki su se zgražali, drugi su potajno u sebi misli kako zapravo nije ni čudo da ga je netko napokon nabio, a treći su ili povraćali u kutu ili kao Kalasancije vrtjeli glavom ili pili votku iz bočice MegaCole[3]

 

Hinka su odveli u ambulantu gdje ga je brodski program za nuždu i savjetovanje našutao sredstvima za smirenje i postavio tri droida sa fazorima ispred vrata.

 

Uskoro je postalo jasno, kako Hinko nije ubio Karla[4] već da je Karlo poginuo u bizarnoj nesreći nakon što su se vrata sobe velikom brzinom 64 puta zaletila u njega. Hinko je ušao u sobu par minuta kasnije i nakon što se poskliznuo na što bi iskusni kirurg nazvao hipotalamus pao je u lokvu krvi i prepao se do stanja šoka.

 

Dakako, činjenica da su se vrata sa super osjetljivim senzorima zaletjela u Karla 64 puta uznemirila je mnoge koji su odjednom oprezno prilazili vratima. Adalbert je provodio internu dijagnostiku i ostavio je većinu brodskih sustava na automatiku, što je inženjer Perasović IV i potvrdio. Adalbert je tada u stanju koje bi ljudi opisali kao polusan ili koma, ako su iskreni.

Interna dijagnostika nije otkrila ništa čudno, osim da je netko u sobi 15 skinuo nekoliko gigabajta pornografije.[5] Nije bilo vanjskog upada, unutarnjeg proboja zaštite, ništa. Snimke su pokazivale kako su svi studenti ušli u svoje sobe ili lutali po hodnicima.

Zaključak je bio očit – kvar u vratima. Uostalom, snimka je to i pokazivala, Karlo pokušava ući u sobu, udaraju ga vrata, pada na pod unutar okvira vrata koja opetovano lupaju po njegovoj glavi koristeći okvir kao nakovanj.

 

Budući da vrata po prirodi nisu homicidalna, sve se pripisalo nesretnom slučaju.

Dekan je bio uzrujan. Dobro, nije bio jer nije osjećao uzrujanost, ali ubrzano je njegov pozitronski mozak izračunavao načine kako izbjeći katastrofu. Student mrtva na svemirskoj stanci u koju on polaže tolike nade, to nije nikako dobro. Vijeće osmorice će se morati sastati još jednom.

Dekan je obožavao Vijeće osmorice.

Obožavao je njihovu prepredenost, svirepost i lukavost.

Obožavao je kako misle da upravljaju njime.

Obožavao je to što ih drži u šaci.

 

Dok se Zemlja polako okretala oko svoje osi, a TMT 14.1. je konstantom brzinom pratio rotaciju, na Zemlji je počelo svitati. Karlovo tijelo je položeno u hladnjaču, a Hinko će uskoro biti probuđen iz lijekovima induciranog sna.

 

Kalasancije je imao grozno jutro. Dao bi se zakleti da zna kako se Karlo osjeća, i njemu je pucala glava[6].

 

Perasović IV je pokušavao dobiti najnoviji ispis o sinoćnjoj internoj dijagnostici, ali napravio je dva kapučina. Nakon što je napokon dobio ispis, sjeo je uz kapučino i počeo čitati. Sve je izgledalo sasvim uredu. Program za dijagnostiku izbacio je stranice i stranice podatka koje je Perasović IV listao sa svog hologramskog čitača. More podataka. Koliko se puta stance okrene oko svoje osi u jednom danu, napon u sigurnosnoj bravi BH-125 do sto dvadeset pete decimale, broj osvježavanja hologramskog portreta u mreži Q-147bm, broj mikro udara u stanicu, gustoća čestičnog polja, količina popijene kave, broj kilometara koji su dronovi prošli u zadnja 24 sata. Provjerio je stanje slobodne memorije, procesorskih klastera, temperaturu osmog razvodnika u mreži Hg98.

 

Provjerio je i stanje za vrijeme kvara koji je ubio Karla. Dijagnostika je pokazala čudne rezultate. Napon je naglo porastao, vrata su se zatvorila brzinom od 350 km/h, ali nije bilo vidljivo što je uzrokovalo takov nešto. Još je jednom zatražio provjeru svih sklopova i modula zaduženih za zatvaranje svih vrata i za zatvaranje tih vrata. Otkrio je kvar. Poluvodič vrijedan točno 0,18 kredita je pregorio točno 11 minuta prije nesreće. Tragedija samo takva. Ali, eto od devet trilijuna poluvodiča, jedan je morao zakazati.

 

---