Sredinom prosinca nas očekuju izbori za studentske predstavnike. Lagao bih kada bih vam rekao da znam koliko će ih se birati, u kojem formatu, što je nažalost i dobar pokazatelj razvijenosti svijesti o važnosti studentskih predstavnika. Ovo su treći izbori koje pamtim i koliko vidim izašao je novi format kako se predstavnici biraju. Na prošlim izborima izborne jedinice su bile godine,a sada su pojedine sastavnice tj. fakulteti. Zašto? Because, fuck you, that's why! Predstavnici ionako sačinjavaju mizeran postotak u Fakultetskom vijeća, a i tamo su im iz nekog razloga ubačeni u kvotu postdiplomci, dok na sveučilišnoj razini ionako nema ničega doli interesnih igara i malverzacija proračunskog novca.

Studentskih predstavnik nije lako biti. Ili će vas napadati studenti da ništa ne radite, suočavati će te se sa fakultetskim zalupljenim vratima i općenito nepoimanjem da išta značite ikome u životu, pa čak ni mami. Možda, ako imate sreće uspijete nabaviti WC papir. Nicely done! 

Zašto i kako postati predstavnik? Prvi dio pitanje je teže odgovoriti, ovisi valjda imate li viška živaca koje jednostavno želite potrošiti još na faksu. Ne vidim drugi smisleni razlog. Možda neki pokušavaju izgraditi političku karijeru? Ajde, oni barem znaju što rade.

Kako postati predstavnik, e to je već pljuga. Ne, fakat, je. Kandidirate se, možda se predstavite studentima i sa svojih 35 bliskih prijatelja na dan izbora izađete na biralište i posao je gotov! Imate valjda toliko prijatelja na Fejsu? Čak ih i ja imam toliko!

Jednom kada postanete predstavnik možda uđete i u Fakultetsko vijeće, što je stvarno postignuće. Dopustite da vam dočaram što vas tamo čeka. Kao prvo možete glasati samo za određene točke, dnevni red neće dobiti dan prije, možda eventualno sat prije tek toliko da ne znate o čemu se radi, a i ako za divno čudo izađete s vetom, koji je suspenzivne naravi na idućoj sjednici će vas nadglasati jer više nemate pravo veta na toj točci. Možda završite i u Sveučilišnom zboru, ali to je samo za one jačeg želuca ili s tendencijom ka karijerizmu.

Prošli sastav Zbora se iznimno proslavio u svojim počecima zbog specifične situacije. Nakon što su neki odmah odustali, njihov primjer je ubrzo kopirao i predsjednik Zbora famoznim objašnjenjem ala Ivo Sanader da daje ostavku jer daje ostavku, nakon toga je došlo do manjeg raskola i ostavki triju članova, da bi danas slika izgledala vrlo šareno, pošto ni najpromućurniji članovi Zbora ne znaju tko je u Zboru. Pretpostavljam da je Lalić tamo. On je okej. I mislim Tomašegović. Realno, ne znam. Mogao bih pitat Lalića, ali ne da mi se zajebavat čovjeka sa takvim trivijalnostima i opskurnim pizdarijama. 

Ionako to nije čak ni bitno.

Razmišljao sam o tome možemo li ih pozvati na odgovornost zbog nečega? Ne, ne možemo. Iz više razloga. Kao prvo, 99,999% studenata ionako ne znaju što predstavnici rade (tu se i ja ubrajam, kao i neki predstavnici). Kao drugo, ionako ne mogu napraviti ništa. Katedra iz rima i katedra iz GP-a ih nadglasaju. Ideja da će svojim fenomenalnim argumentima i retorikom rastaliti kamena srca profesora je stvarno simpatična i siguran sam da će uskoro biti snimljen film o tom izmišljenom događaju. Svi će na fakultet dojahati na jednorozima. Bit će epski.

E, da, jebote, sjetio sam se! Znam zašto bi mogli biti predstavnik. Izgleda simpa u životopisu! Nešto kao urednik Pravokutnika, samo manje prestižno.

Izbori su raspisani - ne libite se kandidirati sa svojim projektima. I predstavite se na PKT-u. Želim vas pitati što mislite o ideji da se Sveučilištima ograniči autonomija. Stvarno želim… Jer morate biti posebna vrsta tulca da od 26 koliko ima kandidata ne upadnete u kvotu od 20.