Drage kolegice i kolege,

studiram na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U sklopu ERASMUS programa provodim deveti (zimski) semestar 2011./2012. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču. Zajedno s drugim  kolegama-članovima studenske udruge „Pravnik“, koji semestar provode u inozemstvu, sam odlučila s Vama podijelili svoje dojmove o ovom razdoblju, ali i dati Vam pokoji savjet jer su ponekad informacije iz prve ruke najbolje. A kako je prije nekoliko dana raspisan natječaj za iduću akademsku godinu, sigurna sam da neće biti na domet.

Svakako je najvažnije prije same prijave na natječaj dobro se informirati o svemu - željenim sveučilištima, predmetima koje smijete slušati, postupku prijave, zahtjevima glede poznavanja jezika,  rokovima za predaju pojedinih dokumenata, smještaju (koje se mogućnosti nude, rokovima, lokaciji, cijeni), osiguranju, vizama, načinu ocjenjivanja i sl. Sve se to razlikuje od fakulteta do fakulteta i od države do države, a često puta se ne poklapa s našim sustavom. 

Najbitnije je raspitati se o svim rokovima jer neki fakulteti prijave imaju jako rano pa sve potrebne dokumente trebate nabaviti i dostaviti prije nego što je to uobičajeno u Hrvatskoj, a ponekad i prije nego su poznati službeni rezultati. Pri tome je važno napomenuti da o svemu tome morate brinuti sami jer naš Ured za međunarodnu suradnju, a ni onaj stranog sveučilišta, nisu zaduženi paziti na to. U vidu treba imati i troškove za vizu, svakodnevni život i udžbenike, smještaj za koji se često puta plaća kaucija u iznosu od 2 najamnine i sl. Stoga je u cijeloj toj početnoj fazi u slučaju nejasnoća najbolje kontaktirati kako naš Ured za međunarodnu suradnju, tako i onaj stranog Sveučilišta, internetske stranice fakulteta, kolege koji su bili tamo prijašnjih godina i na taj način saznati sve relevantne informacije.

Osobno nisam imala velikih problema s tim dijelom jer su sve upute bile jasne i precizne, a komunikacija s fakultetima odlična. Pri prijavi na ERASMUS natječaj je bilo potrebno predati prijepis ocjena, životopis i motivacijsko pismo (obje na engleskom). Na temelju toga je onda izrađena rang lista i studentima su dodijeljena pojedina mjesta na sveučilištima u skladu s njom. Na temelju rang liste su onda dodijeljene i stipendije jer nije svaki student, koji je dobio mjesto na nekom od sveučilišta, ujedno dobio i stipendiju, nego je za neke postojala jedino mogućnosti odlaska bez te potpore, kao tzv. "zero grant". Iščekivanje svih tih rezultata je svakako bilo najteže, ali kada vidite svoje ime na popisu i željeni izbor pored njega, sreći nema kraja. 

Tada već počinju ostale pripreme- pronalazak smještaja (što prije počnete, to su vam izgledi za boljim smještaj veći), prikupljanje dokumenata za vizu, dostavljanje potrebnih dokumenata stranom Sveučilištu, izbor predmeta, potpisi na Learning Agreementu, potpisivanje Ugovora o financiranju. Iako je to bilo prilično zahtjevno jer sve to oduzima dosta vremena uz svakodnevne obaveze i ispite, na kraju i zaboravite na sve to jer je iskustvo prekrasno i vrijedno toga. A vidjet ćete i zašto.

Kada napokon, nakon iščekivanja i maštanja o tome što vas tamo očekuje, stignete u vaš novi dom i na novi fakultet,  još niste gotovi s "papirologijom". Treba se pozabaviti osiguranjem, prijavom, dobivanjem potpisa na Learning Agreementu i njegovim eventualnim izmjenama i od stranog sveučilišta, nabaviti studentski pokaz i još mnogo toga. Dobra stvar je što oko sebe imate mnogo stranih studenata  koji se nalaze u istoj situaciji kao i vi, ali i domaće studente koji su vam uvijek spremni pomoći, tako da sve to radite zajedno i svatko zna ponešto pa se odlično nadopunjavate i uz to sklapate nova prijateljstva. 

Kako život u nepoznatom gradu, tako i studij na stranom jeziku i fakultetu s potpuno drugačijim pravilima zahtijevaju prilagodbu. 

Meni još uvijek nevjerojatno zvuče podaci da studiram na Sveučilištu iz 14. st. koje je, s preko 88 000 studenata i nekoliko dobitnika Nobelove nagrade, najveće u Austriji i na njemačkom govornom području i da sam jedan od 10 000 studenata na najvećem Pravnom fakultetu u Austriji i njemačkom govornom području.

Prva velika razlika u odnosu na studij u Zagrebu je bio malen broj ECTS-a koji svaki predmet nosi. Zato sam morala upisati jedanaest predmeta (Usporedbe radi: redoviti studenti u Beču tokom semestra u prosjeku slušaju i polažu 4 izborna predmeta). Izbor je zaista velik i uopće nije bio problem odlučiti se što ću slušati. Važno je napomenuti da je prošle godine bilo potrebno upisati minimalno 25 ECTS-a, pri čemu 8 ECTS-a nisu morali biti pravni predmeti (npr. strani jezik, nešto drugo što Vas zanima). Teže je bilo uskladiti sve predmete da ne bude preklapanja. Pomalo me i brinulo kako i kada ću sve to položiti jer nikada nisam imala toliko predmeta. Međutim, neki su počeli tek sredinom semestra ili trajali mjesec dana ili dva tjedna intenzivno, tako da to nije bilo toliko strašno kao što sam u početku mislila, ali je zahtijevalo neprestani rad i pripreme jer sam često imala ispite. 

S obzirom da se radilo uglavnom o izbornim predmetima, predavanja su se odvijala u grupama od 20-30 studenata, a dolazak je bio obavezan. Tako je bilo dana kada sam imala i po deset sati nastave s kratkim pauzama, što je u početku bilo zaista naporno. Bilo je i vikenda kada sam subotu prijepodne provodila na „Juridicum-u“, kako Austrijanci zovu Pravni fakultet, zbog nedostatka prostora i slobodnih termina. 

Međutim, predavanja su bila zaista odlična, a predavači su nam na razne načine pokušali približiti i razjasniti materiju- mnogo se pažnje pridaje interakciji između profesora i studenata, kako i studenata među sobom, često puta su predavanja bila popraćena i prezentacijama ili raznim materijalima koje bi nam asistenti podijelili, a bilo je i slučajeva kada smo sami morali prezentirati određeni pravni institut kolegama. 

Većina predavanja koju sam slušala su bila na njemačkom jeziku, tako da sam često bila i jedini ERASMUS student u grupi (naime, većina kolega koji su u Beču u sklopu ERASMUS programa sluša predmete na engleskom jer je za uspješno polaganje ispita na njemačkom zaista potrebna visoka razina poznavanja (pravnog) njemačkog). Na taj način sam imala uvid u to kako se zaista studira u Austriji jer se na predavanja koja uglavnom pohađaju ERASMUS studenti dosta razlikuju od ostalih „običnih“ predavanja- na tim predavanjima se više pažnje polaže komparativnoj analizi pravnih sustava i teoriji – objašnjavanju pojedinih pravnih instituta umjesto rješavanju slučajeva, (nedovoljno) poznavanje jezika nije prepreka jer se profesori zaista trude što bolje svima približiti materiju... 

Učenje na njemačkom/engleskom mi nije predstavljalo veliki problem zbog dobrog predznanja. Svakako je bilo potrebno zaista koncentrirano pratiti na predavanjima jer se ipak radi o stranim jezicima, trebala sam se naviknuti na ponekad jako izražene naglaske drugih stranih jezika, a učenje je svakako trajalo duže jer se uz materiju uči i terminologija na novom jeziku. 

Veća promjena je bio novi način učenja potreban za uspjeh na ispitima. Nema velikih debelih knjiga, pripremanja ispita po mjesec ili dva.  

Princip ispita i nastave potpuno drugačiji od onoga na što sam naviknula (uz napomenu da sam, kao što sam već spomenula, slušala uglavnom izborne predmete. Vjerujem da su obvezni predmeti, barem po ono što sam čula od austrijskih kolega, jednako zahtjevni i slični po načinu pripreme onima u Hrvatskoj). Trebalo je paralelno učiti po dva-tri predmeta potpuno različite tematike i na drugim jezicima. A vremena je za to bilo mala kada se uzme u obzir da sam veliki dio tjedna provodila na predavanjima, da je razmak između zadnjeg predavanja iz pojedinog predmeta i ispita bio samo nekoliko dana, a bilo je slučajeva da smo materijale za pripremu dobili samo dva dana prije.

Uglavnom nije bilo popisa literature u smislu koji je nama svima poznat - mogli smo učiti iz čega god smo htjeli- naravno da su bilješke s predavanja i zakon nezaobilazni, a uz to je onda svakako bio preporučljivo uzeti i neki udžbenik s detaljnim objašnjenjima i pokoji casebook. 

Ispiti su se također razlikovali jedan od drugog- bilo je esejskih pitanja, pitanja na zaokruživanje, ponekad je trebalo samo navoditi članke zakona i odgovarati na kratka pitanja u natuknicama ili pak rješavati dugačke  slučajeve (što je bio najčešći slučaj). Nekoliko ispita sam polagala i usmeno, kako na njemačkom, tako i na engleskom. Nije bilo teorijskih pitanja,  a sa sobom smo uvijek smjeli imati relevantne zakonske tekstove (osim na usmenim ispitima, naravno), što je bilo zaista korisno u slučaju da se ne mogu sjetiti pravog izraza, ali nema se vremena za traženje točnog odgovora. 

Informacije i savjeti „domaćih“ studenata o načinu učenja i  pripremanju za pojedini ispit su bili zaista korisni. Moram priznati da su svi bili jako  dragi i spremni pomoći, zajedno učiti i ponavljati što je svakako olakšalo polaganje prvih ispita. Profesori su uglavnom bili zadivljeni činjenicom što netko dolazi studirati na stranom jeziku i u potpuno novu i nepoznatu sredinu te spremni nešto ponovno objasniti ili protumačiti. Međutim, kada su u pitanju bili ispiti i rezultati, morali smo ispuniti jednako visoke kriterije za prolaz i uspjeh na ispitu kao i izvorni govornici. 

No, ERASMUS je mnogo više od studiranja jedan ili dva semestra na stranom sveučilištu kako bi upoznao jedan drugi pravni sustav i usavršilo poznavanje jezika. Ono što cijelo to razdoblje čini toliko posebnim i dragocjenim su sva divna prijateljstva koja sklopite, putovanja, novi način života u potpuno novoj sredini, zanimljivosti koje saznate o drugim kulturama. Koliko i kako ćete sve to iskoristiti ovisi prvenstveno o vama samima- vašim interesima, željama i mogućnostima. 

Razlog zašto je upravo Beč bio moj prvi izbor je činjenica da je to grad koji zaista ima sve što boravak u inozemstvu može učiniti nezaboravnim- jedan od najboljih fakulteta na njemačkom govornom području, dobru povezanost s drugim europskim metropolama, prilagođen je studentima u svakom pogledu i ima zaista veliku i kvalitetnu kulturnu ponudu. Jednostavno se teško odlučiti kako provesti večer jer se toliko toga događa svakoga dana- koncerti klasične i popularne glazbe, zadivljujući program u kazalištima i operi, muzeji na svakom koraku i naravno, velik broj studentskih zabava.

Teško je sada sažeti toliko različitih događaja i izabrati najbolje. Sve što radim - učenje, razgledavanje, kuhanje, izlasci - radim u grupi sa studentima iz cijeloga svijeta. Pri tome se čuje toliko zanimljivosti, ali i ima prilika i druge nešto naučiti. Zajedničko kuhanje nekog tradicionalnog jela prilika su za isprobati nešto novo, odlazak na Božićni koncert najboljih prijatelja prilika za izmamiti im osmjeh na lice i pružiti im potporu, odlazak u operu na „Carmen“ ili „Nabucco“ je ostvarenje nečijih snova, ponavljanje za ispit u grupi vam olakšava zahtjevne predmete, a večernji izlazak je prilika za zabaviti se i zaplesati. Nije nedostajalo ni raznih iznenađenja- sitnih znakova pažnje s putovanja vaših najboljih prijatelja i rođendanskih proslava iznenađenja. U Beču su i obična šetnja prekrasnim gradom ili šalica čaja koju ćete popiti s novim prijateljima posebne. Kako je Beč lijep u Božićno vrijeme nije potrebno ni spominjati. Kada se svemu tome još pribroje povremeni posjeti prijatelja iz Hrvatske i obitelji, kojih se zaista zaželite, sve postane još ljepše. Sve to su razlozi zbog kojih svi mi svakoga dana rano ustajemo s osmjehom na licu, neovisno o tome koliko smo umorni ili  koliko zahtjevan dan je pred nama. Kao šećer na kraju će biti odlazak s prijateljima na jedan od mnogobrojnih balova koji se održava u Hofburgu - nekadašnjoj rezidenciji Habsburgovaca. Bit će to jedinstvena prilika vidjeti kako se nekada živjelo na dvoru, zaplesati valcer okruženi ljudima u raskošnim večernjim haljinama i smokinzima  i frakovima te na lijepi način završiti ovaj zanimljivi semestar. 

Sigurna sam da će mi sva iskustva stečena u ovih nekoliko mjeseci biti iznimno korisna, kako meni osobi, tako i u budućem poslu - naučila sam mnogo toga o jednom drugom pravnom sustavu, usavršila poznavanje (pravnog) njemačko/engleskog, saznala i mnogo toga o drugim državama i raznim običajima, imala priliku sudjelovati u raznolikim događanjima, još se više osamostalila i time stekla vrijedna znanja i prijateljstva.   

Jako mi je drago što imam priliku sudjelovati u ERASMUS programu te se zato i ovim putem želim zahvaliti svima koji su mi to omogućili - obitelji te koordinatorima na fakultetu i Sveučilištu u Beču i Zagrebu te  Uredima za međunarodnu suradnju, koji su uvijek spremni pomoći i razjasniti nejasnoće. 

Nadam se da sam i ja Vama pomogla ovim savjetima i dojmovima o razdoblju od prijave na ERASMUS natječaj pa sve do života i studija u novoj okolini, a možda Vas i zainteresirala za prijavu na isti. 

Puno pozdrava iz Beča,

Olga Bogdanović