Ne znam u kojem trenutku sam postao svjestan da ću na ovom faksu kupiti i novi indeks. Možda je to bilo kada sam žig iz obiteljskog dobio tri stranice iza zadnje upisane godine, pa sam iduću godinu morao upisati pet stranica kasnije? Ili kada sam imao četiri stranice potpuno prazne, a par žigova nakon te praznine, a i politička ekonomija i engleski su imali svaki svoju stranicu?

Iako nisam ludo uspješan student, no ipak mi se ne bi trebalo dogoditi da kupujem novi indeks pogotovo kada znam da su kolege koji su upisali kada ja ili čak prije mene još na prvom.

U jednom trenutku sam tražio da mi se žigovi iz kaznenog i ekonomske udare na stranicu prije jer kako je krenulo do treće godine faksa ostao bih bez mjesta za upise.

Ludo me počelo zanimati zašto profesori udaraju žigove na potpuno neprikladna mjesta? U čemu leži tajna? Je li problem u nekoj traumi iz djetinjstva? Posavjetovao sam se s psihijatrom Grudenom i nakon dijagnoze i propisanih mi lijekova odlučio sam se našutan antipsihoticima napisati ovaj tekst!

Teorija djevičanskog snijega – ova teorija leži na pretpostavci da su naši profesori u duši i dalje ili djeca ili američki astronauti. Naime, kada sam bio mali ništa me nije više uveseljavalo nego naći veliku površinu tek napadalog dubokog snijega i tamo se pop.. ovaj napraviti snježnog anđela mašući rukama i nogama. Isti taj poriv imaju i astronauti na Mjesecu kada moraju zabiti zastavu koju ionako nitko ne vidi ili napisati prstom u prašini ime svoje ljubavnice, ovaj kćeri. Tako i profesori kada vide praznu stranicu odmah udare žig po sredini ne mareći za racionalno korištenje mog indeksa.

Teorija malog falusa – ovu teoriju s kojom se osobno ne slažem razvio je moj prijatelj (podaci i broj indeksa poznati Uredništvu, pribavljivi na upit). Naime tvrdi kako postoje katedre koje se osjećaju pomalo nevažno, kao da imaju mali falus, metaforički rečeno. Tu frustraciju nadoknađuju ne kupnjom velikog automobila već udaranjem žigova na najvidljivijem mjestu, daleko od ostalih žigova katedri. Dakako, ovo je grozna laž jer su sve katedre jednako važne i bitne (ozbiljno lice, ozbiljno lice, ozbiljno lice, ozbiljno lice).

Teorija sindroma Aleksandra Velikog – Aleksa je kao što znamo, bio užasno klaustrofobičan i ogromno carstvo mu nije bilo dovoljno da se riješi osjećaja da se zidovi približavaju i tko zna gdje bi stao da se vojnici negdje kod Inda nisu već zasitili klanja i osnivanja Aleksandrija po zabitima Kirgistana. Od ovog izmišljenog sindroma pate i naši profesori koji se osjećaju grozno skučeno kada moraju udariti žig blizu nekog drugog žiga, srce im počne lupati i krenu se znojiti, ruke im se tresu i počinju halucinirati. Zato i udaraju žigove posvuda samo ne tamo gdje trebaju.

Teorija prve bračne noći – svi smo mi zapravo u rodu s nekim Romom i znamo za onaj stari običaj da se nakon prve brače iznosi bijela plahta ne kojoj je krvava mrlja i onda su svi sretni jer je mlada bila djevica, a ne sifilitična kurvetina. U duši svi žele djevicu, a ne neku drolju , pa tako i profesori kojima je muka udarati žig na stranici gdje je bio jedan žig, jer je to odvratno.

Nažalost, zbog ovih čudnih obrazaca ponašanja moram iskeširati 100 kn za indeks. A to je pomalo nepravedno. Nadam se da su se neki profesori prepoznali u ovom tekstu i da ih peče grižnja savjesti što jadnom studentu izbijaju i posljednju kunu iz džepa. Ako je odgovor da mogu izvršiti simboličnu uplatu na broj mog žiroračuna u PBZ-u (2340009-3101688834).

Pozdrav svima!