|
View Full Version : Poezija Lucynda 01-08-2006, 02:02 ..zanima li studente (i studentice naravno) pravnog fakulteta poezija... ..ima li pjesnièkih duĹĄa... ..ima li nekih djela koja vam se posebno sviĂ°aju... ..ima li moĹžda nekog tko i sam neĹĄto piĹĄe da podijeli s ostalima... ..ako ima... piĹĄite :smt001 Lucynda 01-08-2006, 02:21 ..nekad sam oboĹžavala pjesme, danas me taj Ĺžar napustio malo, ali joĹĄ ih uvijek volim.. ali ima jedna koja mi je bila i ostala... posebna i prekrasna!!!!!! Pablo Neruda LJUBAVNA PJESMA Ove noĂŚi mogu napisati najtuĹžnije stihove. Napisati, na primjer: "NoĂŚ je puna zvijezda, trepere modre zvijezde u daljini." NoĂŚni vjetar kruĹži nebom i pjeva. Ove noĂŚi mogu napisati najtuĹžnije stihove. Volio sam je, a kadkad je i ona mene voljela. U noĂŚima, kao ova, drĹžao sam je u svom naruèju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me je a kadkad sam i ja nju volim. Kako da ne ljubim njene velike nepomiène oèi? Ove noĂŚi mogu napisati najtuĹžnije stihove. Pomisao da je nema. OsjeĂŚaj da sam je izgubio. SluĹĄati beskrajnu noĂŚ, bez nje joĹĄ beskrajniju. I stih pada na duĹĄu kao rosa na livadu. Nije vaĹžno ĹĄto je moja ljubav nije mogla zadrĹžati. NoĂŚ je zvjezdovita i ona nije uz mene. I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. moja duĹĄa nespokojna ĹĄto ju je izgubila. Kao da je hoĂŚe pribliĹžiti moj pogled je iĹĄte. Moje srce je iĹĄte i ona nije uz mene. Ista noĂŚ odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo viĹĄe isti. ViĹĄe je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho. Drugome. Pripast ĂŚe drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oèi. ViĹĄe je ne volim, zaista, a moĹžda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav. Jer sam je u noĂŚima, kao ova drĹžao u svom naruèju, moja je duĹĄa nespokojna ĹĄto ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi posljednji koje za nju piĹĄem. [/b] kima 01-08-2006, 09:23 ANTE TOMIÆ Epitaf Oj, umro si nam dragi dida i sad za tobom cijelo selo rida. OtiÅ¡ao si na naèin ružan hiljadu eura ostao dužan. ..ima li možda nekog tko i sam neÅ¡to piÅ¡e da podijeli s ostalima... Tražim smajliæ, ali ne nalazim taj koji bi zorno opisao moj smijeh... Ne piÅ¡em pjesme, ali da i piÅ¡em, ne bi me žigom iz graðanskog podmitili da ma i jednu ovdje objavim. ZvRk 01-08-2006, 10:23 mrzim poeziju....pfuj....mrzim 01-08-2006, 10:50 haiku sponzoruse nemam skole, imam sise, udat cu se je**e mi se Kazma2 01-08-2006, 10:51 ja mislim da se njoj ne jebe, ona samo daje da dobije teđi 01-08-2006, 14:08 ovo je topic o promoviranju ili sprdavanju poezije? sickboy 01-08-2006, 14:12 ovo je topic o promoviranju ili sprdavanju poezije? Kako god ti drago...... Evo jedne ljubavne: Sunce sija ko tepsija Vani cvjetaju bandere Ja te volim Ne Teði nije upuceno tebi..... :smt003 teđi 01-08-2006, 14:43 Ne TeĂ°i nije upuceno tebi..... nisam ni sumnjala :smt002 veliki :smt023 za Lucyndu imam dosta svojih pjesama ali nisu za javnost :smt003 onu pjesmu od nerude imam u sobi na vratima,jedino tu pjesmu :smt003 ... previĹĄe uspomena uz nju (ne samo ljubavnih)... znam ju napamet :smt003 Ante Gotovina 02-08-2006, 23:23 OtiĹĄo si... Sarmu nisi prob'o... Nema veze, samo idi Slobo :smt003 Kazma2 04-08-2006, 09:05 OtiÅ¡la si ti od mene, Uzela mi zadnje èebe, MrÅ¡ kurvo ko te jebe! :smt008 ZvRk 04-08-2006, 13:08 ima ona jedna....neÅ¡ s tapetama...suzama je lepila tapete....otiÅ¡la je, uzela je dete...poezija na vrhuncu Kazma2 05-08-2006, 10:31 OtiÅ¡la si ti od mene, Uzela mi dete, U velikom sam Å¡oku bio, Suzama sam lepio tapete. teđi 05-08-2006, 10:55 otiĹĄla si jednoga dana i odnijela sve iz stana. sad se vraĂŚaĹĄ po vetrinu marĹĄ u p... materinu Kazma2 05-08-2006, 11:23 a to sam baÅ¡ htio napisati Nemoj plakat, I stajat na pragu, Vrata æe da upiju vlagu. glupko 05-08-2006, 17:21 nemojte joj temu uniĹĄtavat ljudi :smt018 Kazma2 07-08-2006, 09:13 Oèito da pravnici nisu za poeziju Nightrain 07-08-2006, 10:23 -- :smt006 Kazma2 07-08-2006, 11:16 Dobar narodnjak :smt002 acid 07-08-2006, 11:37 Pablo Neruda SVIĂAĹ* MI SE KAD Ĺ*UTIĹ*⌠SviĂ°aĹĄ mi se kad ĹĄutiĹĄ jer si kao odsutna, i èujeĹĄ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te. Ăini mi se kao da su ti letjele oèi i èini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta. Kako su stvari sve ispunjene duĹĄom mojom izranjaĹĄ iz stvari, ispunjena duĹĄom mojom. Leptirice sna, duĹĄi mojoj si slièna, i slièna si rijeèi melankolija. SviĂ°aĹĄ mi se kada ĹĄutiĹĄ i kad si kao udaljena. I kada kao da se ĹžaliĹĄ, leptiriĂŚu u gukanju. I èujeĹĄ me izdaleka, i glas moj ne dostiĹže te: Pusti me da ĹĄutim s muèanjem tvojim. Pusti me da ti govorim takoĂ°er s tvojom ĹĄutnjom jasnom kao svijeĂŚa jedna, prostom kao jedan prsten. kao noĂŚ si, ĹĄutljiva, zvjezdana. Ĺ*utnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna. SviĂ°aĹĄ mi se kad ĹĄutiĹĄ jer si kao odsutna. Udaljena i bolna kao da si umrla. Jedna rijeè tada, osmijeh dovoljan je jedan. I veseo sam, veseo ĹĄto nije toèno. Jagodda 07-08-2006, 12:36 -- :smt006 zaĹĄt si izbriso/la pjesmu..nije bilo loĹĄe :smt002 BILA JE TAKO LIJEPA Bila je tako lijepa, uvijek se sjeĂŚam nje, Bila je tako lijepa, kao tog jutra dan, Divna je ona bila, kada sam ostao sam, ViĹĄe se nismo sreli, jer nju je odnio dan. Sve ja kao tajna ostalo na keju tom, Oèi, njene ruke, plaèni pogled njen, MoĹžda je tako bolje, zaborav briĹĄe sve, Ali ipak, ipak èesto, èesto se sjetim nje. Danima kiĹĄa lije, uz prozor stojim sam, ProĹĄlo je mnogo dana, obuze tad me san, Sjetih se onog jutra naĹĄega rastanka, Sjetih se tihe rijeke kojom je otisla. Jagodda 07-08-2006, 12:51 ....i joĹĄ jedna...ĹĄkolska...hladno pivo otpjevalo... MATOĹ*: UTJEHA KOSE Gledo sam te sinoĂŚ. U snu. TuĹžan. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeĂŚa, Na visokom odru, u agoniji svijeĂŚa, Gotov da ti predam Ĺživot kao Ĺžrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, SumnjajuĂŚi da su tamne oèi jasne Odakle mi nekad bolji Ĺživot sjao. Sve baĹĄ, sve je mrtvo: oèi, dah i ruke, Sve ĹĄto oèajanjem htjedoh da oĹživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja joĹĄ je bila Ĺživa, Pa mi reèe: Miruj! U smrti se sniva. konzerva 08-08-2006, 03:43 moja najdraĹža Ivan Slamnig: Barbara Barbara bjeĹĄe bijela boka Barbara bjeĹĄe èvrsta, ĹĄiroka Barbara bjeĹĄe naĹĄa dika Barbara, Barbara, lijepa ko slika. Kad si je vidio, gospe draga, kako je stasita sprijeda i straga, srce se strese ko val na Ĺžalu ko ĹĄtandarac lagan na maestralu. To je laĂ°a ĹĄto rijetko se raĂ°a to je prova staroga kova, to je krma ĹĄto sitno se drma kad vjeĹĄto promièe izmeĂ°u molova ko mlada krèmarica izmeĂ°u stolova Je l' danas u brodova takav stas, ima l' joĹĄ ljudi poput nas, ima l' joĹĄ mora, ima l' zemalja, ima l' joĹĄ vina, koje valja? (...) kima 08-08-2006, 10:29 Uvijek mi se jako sviðala Pjesma nad pjesmama Janka Poliæa Kamova, ali ju ne nalazim nigdje na netu, a prepisivati bogami neæu. Znalci æe valjda imati pojma o èemu se tu radi... Picok 08-08-2006, 12:00 A.G.MatoĹĄ mi je rod, relativno blizak, zak da sam ja vjerojatno skriveni poezijski talent ](*,) :lol: . Ali nikad nisam htel èitat takve nebuloze. I najbolje kad je pital profesor 'ĹĄto je pjesnik htio reĂŚi'? - ma odakle da znam kaj je htio reĂŚi, kaj me briga... :smt084 Jagodda 08-08-2006, 17:31 Pjesma nad pjesmama PoĂ°imo, Ciganko moja, crna ljubavi moja; potamnjela je put tvoja i oèi su tvoje crne; noge su ti iĹĄarane i masna je kosa tvoja; sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja. Ljubim krik iz oèiju tvojih i ljubim krik iz grdiju tvojih; u njemu je ljubav naĹĄa i u boli se ljubi Ĺžena i bol raĂ°a djecu, o gola ljubavi moja. Velika si u slobodi i veĂŚa je ljubav naĹĄa, naĹĄa ljubav tamna ko ĹĄuma i krvava ko boĹžanstvo; Ĺžena je moja prva od Ĺžena: crna ko noĂŚ, tajanstvena ko oblak, divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji. NaĹĄa ĂŚe ljubav biti kaos: mutna i izmijeĹĄana i ljudi joj ne naĂ°oĹĄe doliène rijeèi; mi ĂŚemo se cjelivati goli i topli i ĹĄtipaj ĂŚe biti krvava pjesma naĹĄa; èupat ĂŚu ti kose, a ti ĂŚeĹĄ tiskati oèi svoje u duĹĄu moju i bijes ĂŚe biti prokleta pjesma naĹĄa; svijat ĂŚemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika ĂŚe biti oèajna pjesma naĹĄa; zatravit ĂŚe nas ljubav naĹĄa - ĹĄibat ĂŚe nas strahotom i bol ĂŚe biti grozna pjesma naĹĄa; ĹĄuma ĂŚe biti hram naĹĄ i trava postelja naĹĄa - kaos boĹžanstvo naĹĄe, a duĹĄe naĹĄe Ĺžrtva. Iz kaosa ĂŚe se izviti dijete, naĹĄe dijete - o nezakonska Ĺženo moja i nezakonska ljubavi moja; i njegovo ĂŚe ime biti: nezakonsko dijete; i gacati ĂŚe svijetom gladno ko strast naĹĄa, prokleto ko pjesma naĹĄa i krvavo ko ljubav naĹĄa; i lomit ĂŚe se kletva na nj i neĂŚe imati meĂ°u ljudima mjesta; proklinjat ĂŚe i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku ĂŚe dizati od ljudi do boga; èemer ĂŚe i groza drhtati kuda proĂ°e noga njegova i neĂŚe imati mrve suhoga kruha; hvatat ĂŚe ga i vezati i zloèin ĂŚe biti hrana njegova. Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj; mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova; suluda je ĹĄutnja, ljubavi moja, a ĹĄutnja je govor njihov; gle, pospani su i zijev im je glazba dana; njihova je duĹĄa prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beĹživotan ko slovo zakona; zakoni su njihovi ko bog njihov - o nema srca boĹžanstvo njihovo; jednolièna je Ĺžrtva njihova ko dim cigareta i miris njezin ko miris strvine; nema zvijezda na nebiĹĄtu njihovom i oblaci su drugi; njihovo je sunce blijedo ko mrtvaèka svijeĂŚa i zidovi su ĹĄuma njihova; pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli; nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmaèe; nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova; nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duĹĄa njihova ko bog. Tamo ĂŚemo baciti dijete naĹĄe, o crna ljubavi moja; onuda ĂŚe gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova; tamo ĂŚe drhtati plamen duĹĄe njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdĹžbe; on ĂŚe biti onaj, koji ĂŚe buditi zaspale i uskrsivati mrtve; i okovi ĂŚe biti vjerenica njegova. ...i na zadnje 3 strofe javlja mi error..ne znam zaĹĄt...nema veze..uglavnom Kamov je sick i pjesma je sick Jagodda 08-08-2006, 17:42 BARBARA Sjeti se Barbara, bez prestanka je kiĹĄilo nad Brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana prokisla, radosna, oèarana, pod kiĹĄom sjeti se Barbara, bez prestanka je kiĹĄilo nad Brestom a ja sam te sreo u ulici Sijama smijeĹĄila si se, i ja sam se smijeĹĄio ti koju nisam poznavao, ti koja me nisi poznavala sjeti se sjeti se toga dana ne zaboravi neki èovjek je stajao u trijemu i viknuo tvoje ime, Barbara a ti si po kiĹĄi k njemu potrèala radosna, prokisla, oèarana u njegov zagrljaj pala sjeti se toga Barbara, ne ljuti se ĹĄto ti govorim ti ja kaĹžem ti svima koje volim èak i onima koje sam jednom vidio ja kaĹžem ti onima koji se vole èak i onima koje nisam upoznao. sjeti se Barbara i ne zaboravi tu kiĹĄu mudru i sretnu, na svome licu sretnom nad ovim gradom sretnim tu kiĹĄu iznad mora i iznad arsenalom tu kiĹĄu ĹĄto je pala na brod iz Cezana oh, Barbara rat je je svinjarija velika i ĹĄta je sa sobom sada pod kiĹĄom kanonada ognja, krvi i èelika a onaj koji te je grlio, zaljubljeno je li umro, nestao ili joĹĄ uvijek Ĺživi oh, Barbara bez prestanka kiĹĄi nad Brestom jednako kao i tada ali to nije isto, i sve je sruĹĄeno to su porotne kiĹĄe, straĹĄne i neutjeĹĄne to nije oluja viĹĄe od ognja, krvi i èelika to su naprosto oblaci ĹĄto kao pseta crkavaju kao pseta ĹĄto nestaju u mlazu vode nad Brestom da trunu negdje daleko, daleko, daleko od Bresta od koga niĹĄta ne osta. konzerva 08-08-2006, 17:43 moja barbara je bolja :smt019 08-08-2006, 23:37 nadam se da mi nitko nece zamjerit(osim destruktivne valkyre koja ce post brisat prije nego kazes: gle malu vocku poslije kise..) :smt003 nadasve zanimljiv uradak je nadjen na http://vatraivaljak.blog.hr/ Gle duplu votku poslije kiĹĄe Puna je kapi pa se njiĹĄem Votka po votka k tom joĹĄ i dupla I ja sam drven poput trupla Kad se probudim ispod stola Pitam se dal' krv joĹĄ mnome kola Kroz glavu tad pro acid 09-08-2006, 12:04 [quote=zeus] Gle duplu votku poslije kiĹĄe Puna je kapi pa se njiĹĄem Votka po votka k tom joĹĄ i dupla I ja sam drven poput trupla Kad se probudim ispod stola Pitam se dal' krv joĹĄ mnome kola Kroz glavu tad pro Lucynda 21-08-2006, 22:43 vidim da veĂŚina nije zagrijana za poeziju ali ima i par pjesnièkih duĹĄa, ĹĄto me jako veseli :smt002 a na ono "ĹĄto je pjesnik time htio reĂŚi" odgovor nikad nije jednosloĹžan, mada po meni nije vaĹžno ĹĄto je on htio reĂŚi veĂŚ ĹĄto te njegove rijeĂŚi bude u nama kad èitamo njegovo djelo...no ne mislim ja da svatko to treba shvatit il voljet, to je dano samo odabranima da shvate i vole.. :smt003 :smt006 VLADIMIR NAZOR NA PRAGU Sam k tebi doĂ°oh. - I strah mene nije Stupiti nogom preko praga tvoga. Al obeĂŚanja hoĂŚeĹĄ li mi svoja Sad ispuniti? HoĂŚeĹĄ li mi dati Zaborav i mir, ĹĄto ih davno traĹžim? Na pragu stojiĹĄ nijema i hladan. -O sfingo vjeèna, progovori : ĹĄto nam Za lokotima onim krijeĹĄ? Je le Bez sanja san? Je l dubok mrak i gluho Mrtvilo u tvom gradu zaèaranom? Reci mi: nije li varav onaj mir, Na licu ĹĄto sam gledao mrtvaca? Da l zbilja krijeĹĄ iza vrata ovih Tihanu luku, gdje na mrtvoj vodi SpuĹĄtenih jedra crne laĂ°e stoje? Ti ĹĄutiĹĄ. - Tiho niz stube ĹĄiroke Silaze sjene umorne i tuĹžne. Pod trhom rada, bola i godina Prignute. Neke silaze u cvijetu Mladosti tuĹžeĂŚ za Ĺživotom svojim. Silaze druge s odsjevom joĹĄ Ĺživa Sna ispred mrtvih zjenica, il s mrkom Borom na èelu, il s osmjehom sretnim Na usnama, il s nebrisanom suzom U oku, ĹĄto se isplakalo nije. HoèeĹĄ li, reci, izgladit na èelu Onome nabor? HoĂŚeĹĄ li sad moĂŚi Dignuti osmijeh i otrti suzu? I umijeĹĄ li potjerati sanju, Ĺ*to i sad lebdi pred oèima onim? Ti ĹĄutke puĹĄtaĹĄ preko preko svoga praga Povorku nijemu. - I ja zahman èekam GledajuĂŚ u te. peèat ti na usne I led u oku. - Ăemu ĹĄutiĹĄ? ZaĹĄto Moramo sumnjat i o tvojoj moĂŚi? Tkach 21-08-2006, 22:55 Moja najdraĹža pjesma. Btw, Picok, biti u rodu s jednim od najveĂŚih Hrvata ikada nije mala stvar :smt002 TRUBAĂ SA SEINE (MatoĹĄ u Parizu) Moja je soba tako jadno mala, Ja ne bih u njoj izdrzati mogo Da mi oèi ne sanjaju budne. Al ne ropĂŚem. Sudbini velim: Hvala; Jer mojoj bijedi èudan sjaj je dala, I moje patnje nisu uzaludne. Danas sam opet ruèo samo èaj. Al vlaĹžna blagost sja u mome oku: Ja opet mislim na svoj rodni kraj. I èeĹžnja preobraĹžava mi javu: Sa Quaija mjesto Seine èujem Savu, I TuĹĄkanac mi ĹĄumi iz aleja. Na domovini dvostruka je sjena: Baca je PeĹĄta, i baca je Beè. Ona je sva u crno zavijena - Ne èuje, Majko, niko tvoju rijeè! Ĺ*umori, diĹĄe more, teèe Drava, A izmedju njih jedna zemlja spava. Pod vedrim nebom slobodnog Pariza Koliko puta tuga me je srela U vrevi Etoilea, Saint-Michelea! O boĹže moj, tu treba biti jak! U tome svjetlu joĹĄ me viĹĄe boli Rodjene moje grude gluhi mrak. UdiĹĄem Pariz. Smjelim bijegom spasih Slobodnu duĹĄu, ali ja sam sin, A mojoj majci sve su sjedje vlasi. Ja Ĺžene nemam, a ni druga nemam. Ĺ*to jos imadem? Samo jezik svoj U koji Ĺživot svoga srca spremam. Zanosi, misli, ritmovi i rime! Ja bezimen u bezimenu mnoĹĄtvu Daleko negdje stièem sebi ime. I muku muèim samca dezertera, Ĺ*to zabranjenu domovinu sanja Na hartiji, u potezima pera. Pero...ta mala, obièna stvar, A kako Ĺživa, kako puna snage! Kad iz njega teèe novih rijeèi car, Omamljuju me kao govor drage. Sva utjeha je u tom malom peru: Ĺ*to pod njim nièe, smije se i plaèe, I sja, i grije, i vraĂŚa mi vjeru. O Hrvatska, o moja domovino. Ti moja bajko, ti moja davnino! Ti porobljeni, oteti mi kraju! Gle, jadni dezerter ti daje dar, Bogatiji no kraljevi ga daju. I sav je ljubav, pobuna i Ĺžar. Ja, skoro prosjak, duh slobode ĹĄirim, Pa ma i nemo na svom grobu svijeĂŚu, Ja neĂŚu, neĂŚu, neĂŚu da se smirim. Ko svjeĹži vjetar u sparinu pirim, A kada umor svlada duĹĄe lijene, Na otpor trubim ja trubaè sa Seine! Ĺ*ta mi je plaĂŚa? Mrznja gmizavaca Ĺ*to svoje blato lijepe o moj glas. Al ja pred licem roda stojim vedar. Za hljeb slobode prilaĹžem svoj klas: Zar nije zlatan, i bogat, i jedar? DobriĹĄa CesariĂŚ Baby Girl 22-08-2006, 01:03 ...sva ljubav moja usred ceste kisne moje je srce od sedam komada pod svakim maèem jedan plam da vrisne nad mojim dahom mramorna gromada... Tin Ujevic walter 22-08-2006, 08:17 MALA KAVANA Mala kavana. Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje - Pa ti me ljubis, zbilja me ljubis, Drago, jedino moje?! Mjesece, ljubav je u meni rasla, Al' nikom to ne htjedoh reci. Bio sam sam, ispijen od ceznja, A tako blizu sreci . Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra, Blijed jos od probdite noci, Da cu ti saptati rijeci, Sanjane u samoci? I da cu tog jutra, sto ce se vjecno U riznici srca da zlati, Naic' na ruku toplu i spremnu Da stisak mi drscuci vrati? Dobrisa Cesaric Lucynda 23-08-2006, 01:44 JOHN ANDERSON john Anderson, moj dragi John, Kad tebe upoznadoh, Vrani uvojci ti bjehu, I lijepo lice mlado; Sad ĂŚelavo ti tjeme, John Na kosi snijeg se javi, Al milost ti na sijedoj glavi, John Anderson, moj dragi. John Anderson, moj dragi John, IĹĄli smo uz strmi put, Al veseli smo bili, John, Ko nitko, mnogo put; Sad posrĂŚuĂŚi dolje, John, Pod ruku ĂŚemo stupat, U hodu drijemat skupa, Johna Anderson, moj dragi. ROBERT BURNS Lucynda 27-08-2006, 11:15 "prava poezija je kao elemenat, jednostavna i neprotumaèiva. Preobraziti je u racioonalne pojmove uvijek je, jednim dijelom, uzaludan trud.." Jure KaĹĄtelan -ovo je za sve dane ĹĄto su proĹĄli i ĹĄto dolaze i za sva stara i nova poznanstva i ljubavi.... POVRATAK Ko zna (ah, niko, niko niĹĄta ne zna, krhko je znanje!) MoĹžda je pao trak istine u me, A moĹžda su sanje. JoĹĄ bi nam se mogla desiti ljubav, Desiti velim, Ali ja ne znam da li da je Ĺželim, Ili ne Ĺželim. U moru Ĺživota ĹĄto vjeèito kipi, Ĺ*to vjeèito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet MoĹžda iste kapi- I kad proĂ°e vjeènost zvijezdanijem putem, Jedna vjeènost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naĂŚi Neka ista usta. MoĹžda ĂŚeĹĄ se jednom uveèe pojavit, Prekrasna, u plavom, Ne sluteĂŚi da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja koji piĹĄem srcem punim tebe Ove èudne rime, Oh, ja neĂŚu znati, èeĹžnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duĹĄa u tom trenutku Svoje uho napne, Sigurnim ĂŚe glasom zagluĹĄiti razum Sve ĹĄto slutnja ĹĄapne; Kod veèernjih lampi mi ĂŚemo se kradom Pogledat ko stranci Bez imalo svijesti koliko nas veĹžu Neki stari lanci. No vrijeme se kreĂŚe, no vrijeme se kreĂŚe ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono ĹĄto je bilo: I radost, i tugu. I sinut ĂŚe oèi, neĂŚi ĂŚe se ruke, A srca se diĂŚi- I slijepi za stope bivĹĄega Ĺživota Njima ĂŚemo iĂŚi. ......................... ......................... Ko zna (ah, niko, niko niĹĄta ne zna. Krhko je znanje!) MoĹžda je pao trak istine u me, A moĹžda su sanje. JoĹĄ bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je Ĺželim, Ili ne Ĺželim. DobriĹĄa CesariĂŚ Lucynda 28-08-2006, 22:07 Tiho, o tiho govori mi jesen Tiho, o tiho govori mi jesen: Ĺ*uĹĄtanjem liĹĄĂŚa i ĹĄapatom kiĹĄe. Al zima srcu govori joĹĄ tiĹĄe. I kada snjeĹži, a spuĹĄta se tama, U pahuljama tiĹĄina je sama. DobriĹĄa CesariĂŚ Lucynda 30-08-2006, 21:17 JESENJA SONAT (ANDANTE CANTABILE) Vjerovati, zaĹĄto ne, u magiènu moĂŚ pravih rijeèi, u tekstualnu skladnju zbilje, kao neponovljivost svega viĂ°enog - ali posve novim jezikom; rijeèima prostoduĹĄnim i neproizvoljnim, poput tiĹĄine Vjerovati i biti u rijeèima - zaĹĄto ne, ako izvan njih niĹĄta ne postoji: samo rijeèima mogu taknuti zvijezde ili neprozirna zavièajne krajolike, kao vlastite unutraĹĄnje pejzaĹže duĹĄe, napokon tiho putovati Putovati, zaĹĄto ne, u strepnji i ljubavi kao nasljednim stvarima ĹĄto ih izgovaramo smjerno, prepuni njeĹžnosti u mreĹži jednostavnog znakovlja ĹĄto se pretvara u govor ili èak u memoriranu sumnju: sve je bolje od laĹži Govorim li, Ĺželim vjerovati u istinu toga izgovorenog kao prezentnog stanja - umjesto varljivog sjeĂŚanja ili perfekta koji nije perfekt: usta nisu prevarena dok ih svijesno ne ispunimo vjerolomstvom smisla Vjerovati, sveudilj, u znaèenje rijeèi kao zadnje utoèiĹĄte, zaĹĄto ne, ako nakon njihova konaènog rasapa u zvukove i pojedinaène glasove niĹĄta ne preostaje: vjera i nada zar su prazne ĹĄkoljke kad ih nastanimo svojim Ĺživotom? Ernest FiĹĄer Lucynda 01-09-2006, 10:41 ODJEDNOM NASLONJEN NA TOKOVE TIĹ*INE Odjednom naslonjen na tokove tiĹĄine u morskom svitanju dok se saĹžimao rujan mrtvo ti djetinjstvo otvoruh u svom greĹĄnom krevetu. tvoje saĹžgane èaĹĄke ĹĄto se nekoĂŚ otvarahu ljepotom tebe presjeèenu jabuku kako trajeĹĄ vlastitu bol Uèih te Ĺživjeti stidom, svojim trpkim ustima kao u vjetru izgubljen od silovite njeĹžnosti na golu sam ti vjeru dizao utvrde - jesam li izvrĹĄavao svoju posljednju molitvu sve viĹĄe drhtav s ove bludne strasti uporno sam traĹžio iťèezlu èednost ali veĂŚ otrovan tvojom ogrezlom odlukom, smuĂŚenim pepelom ljubavi - zar sam te mogao prezreti Ernest FiĹĄer walter 17-10-2006, 13:35 Vilenjak (1782.) Tko jezdi tako pozno kroz noĂŚ i vjetar taj? To otac s èedom svojim kroz pusti jaĹĄe kraj; dok vije vihor bijesni i straĹĄna sijeèe stud, on dijete svoje grli, o toplu grije grud. ÂťĹ*to, sine, skrivaĹĄ tako lice i pogled svoj?ÂŤ - Ne vidiĹĄ vilenjaka, oèe, u noĂŚi toj? Tog vilenjaka s krunom i njegov dugi skut? ÂťTo, sine, noĂŚne magle prelaze neba put.ÂŤ O drago èedo, hodi i poĂ°i sa mnom ti! Prekrasne igre mnoge s tobom ĂŚu igrati; po obalama cvijeĂŚe ĹĄareno ĂŚemo brat; majka ĂŚe moja tebi zlaĂŚano ruho dat.ÂŤÂŤ - O oèe, zar ne èujeĹĄ vilenjak kako taj sad mene tiho zove i mami u svoj kraj? ÂťSmiri se, èedo moje, to nije bio glas - iz suhog liĹĄĂŚa vjetar pozdravlja ĹĄĂťmom nas.ÂŤ HoĂŚeĹĄ li, slatko èedo, hoĂŚeĹĄ li kraju mom? Tebe ĂŚe moje kĂŚeri s ljubavlju pazit svom; one ĂŚe noĂŚu plesat lagani tanac svoj i ljuljat ĂŚe te briĹžno i pjevat slatki poj!ÂŤÂŤ - O oèe, zar ne vidiĹĄ otud u onaj mrak da vilenjaka kĂŚeri tamo mi daju znak? ÂťDa, èedo moje, vidim, al tebe vara gled: to noĂŚni vjetar starih povija vrba red.ÂŤ Ja volim, èedo, tebe i lice ĹĄto ti sja. NeĂŚeĹĄ li milom, silom odnijet ĂŚu tebe ja!ÂŤÂŤ - O oèe, on me hvata, evo me grabi sad, vilenjak mi, moj oèe, zadade bol i jad! Dubokom proĹžet jezom otac uskori gred, u naruèju mu sinak od boli jeca blijed; a kad je pred dom stigo s mukom i jadom svim, mrtvo je èedo bilo na grudma njegovim. Johann Wolfgang Goethe love that poem camao 17-10-2006, 14:43 Ako bog doista postoji mislim si ako je doista svuda oko nas u svim stvarima i u svim bićima zaÅ¡to ga onda ljudi traže baÅ¡ u crkvi? ZaÅ¡to ga ne potraže u parku u hladioniku u croissantu i Å¡alici kave u džepu kožne jakne u sebi ili na internetu? Ako je bog doista radost i ljubav mislim si prelazeći ulicu onda je crkva posljednje mjesto gdje bi on volio biti. Ja da sam bog ne bih zalazio na tako tužna mjesta. Ne zalazim tamo ni kao čovjek. S tim u vezi nekidan mi reče Barni da je pročitao negdje da će klonirati Isusa. Nije dobro rekao sam opet će ga ubiti samo sad će ga ubiti njegovi. ZnaÅ¡ nastavio sam vjerujem da će Isus kad vidi u Å¡to se sve to izrodilo kad vidi da je čudo kojim je on božji sin s nekoliko riba nahranio mnoÅ¡tvo sitnica u usporedbi ovih kurvinih sinova koji su od njegove patnje napravili posao prema kojem se carstvo Billyja Gatesa doima kao dvorac od Lego kockica kad, dakle, vidi kakvu su kamatu izvukli iz drvenog križa tri čavla i njegove patnje vjerujem da će im reći: Žao mi je, momci, pogreÅ¡no ste me shvatili sad ćemo stvari postaviti drukčije ja preuzimam kormilo. A oni bossovi moćne internacionalne korporacije Crkve poslat će na njega đankija s dosjeom da za Å¡aku heroina obavi stvar. Edo Popović, u knjizi –kameni pas- camao 17-10-2006, 14:50 Ako... Ako možeÅ¡ ostati miran kad na tvom putu Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe... Ako sačuvaÅ¡ povjerenje kad svi ostali sumnjaju, Ali ako im ne zamjeriÅ¡ Å¡to nemaju povjerenja... Ako ne lažeÅ¡ kad čujeÅ¡ laži, Ili ako ne mrziÅ¡ kad tebe mrze, Ako se ne praviÅ¡ suviÅ¡e dobar, Niti govoriÅ¡ suviÅ¡e mudro... Ako snivaÅ¡ ali ti snovi nisu sve; Ako misliÅ¡, ali ti misli ostanu uvijek čiste... Ako znaÅ¡ primati pobjedu i poraz, Primati jednako jedno i drugo... Ako možeÅ¡ podnijeti da tvoju istinu Varalice iskrivljuju da bi lakÅ¡e prevarili budale... Ako vidiÅ¡ kako u komadiće razbijaju tvoj cilj I ako se sagneÅ¡ podignuti i pokupiti ostatke... Ako možeÅ¡ skupiti sva svoja dobra I staviti ih na kocku, sve odjednom, Ako si spreman ponovno krenuti kao na početku, Ne izustivÅ¡i ni riječ, izgubivÅ¡i sve uz osmijeh... Ako prisiliÅ¡ svoje srce, svoje živce, svoje miÅ¡ice, Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali, I ako ustrajeÅ¡ kada sve zastane, Izuzev volje koja naređuje: "Drž se dobro!"... Ako se usred gomile ne ponosiÅ¡ I ne smatraÅ¡ se herojem ako se družiÅ¡ s velikima, Ako te prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti, Ako svaki čovjek za tebe neÅ¡to znači, ali nijedan suviÅ¡e... Ako umijeÅ¡ dobro ispuniti svaku minutu svog života, I svakog trenutka ideÅ¡ pravim putem - Tvoja bit će zemlja i sve njezino blago, JER BIT ĆEÅ* ČOVJEK, SINE MOJ! - Rudyard Kipling camao 17-10-2006, 14:54 ...gdje god da uÅ¡tekam punjač za mobitel... Ja sam tužni čovjek iz propaloga grada iz kojeg se brzinom svjetlosti Å¡iri brzina mraka ProÅ¡ao sam mnogo, nisam naÅ¡ao sreću nisam naÅ¡ao ženu da mi rodi djecu I gdje god ima dobrih ljudi ja sam svoj na svom gdje god da uÅ¡tekam punjač za mobitel tu mi je i dom Nikad nisam stavljo tačku, već radije zarez nisam htio zgrabiti ljepotu stavit je u kavez Imam svoju religiju koja vrijedi samo meni koja kaže: "Nemoj krasti lagat i nemoj se ženit!" I gdje god ima dobrih ljudi ja sam svoj na svom gdje god da uÅ¡tekam punjač za mobitel tu mi je i dom... Elvis J. Kurtović camao 17-10-2006, 14:55 OPOMENA Čovječe pazi Da ne ideÅ¡ malen Ispod zvijezda! Pusti Da cijelog tebe prođe Blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žaliÅ¡ Kad se budeÅ¡ zadnjim pogledima Rastajao od zvijezda! Na svom koncu Mjesto u prah Prijeđi sav u zvijezde! - Antun Branko Å*imić camao 17-10-2006, 14:59 "Kad su znali da prodaju maglu, valjda će i znati da kupe polovne snove, mada nikako ne mogu da smislim cenu koja bi pokrila troÅ¡kove saznanja da smo odmalena sanjali u prazno… " -nepoznati autor.... camao 17-10-2006, 15:02 AKO MOŽEÅ*... "Ako možeÅ¡ vidjeti uniÅ¡teno djelo svog života, i bez i jedne riječi počneÅ¡ da ga ponovo gradiÅ¡; ako možeÅ¡ biti zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi; ako možeÅ¡ biti jak, a da ipak ostaneÅ¡ nježan; ako ne mrziÅ¡ one koji tebe mrze, a ipak se boriÅ¡ i braniÅ¡; ako možeÅ¡ ostati dostojanstven u slavi; ako možeÅ¡ biti dobar, biti pametan, a da nisi čistunac i sitničav bit ćeÅ¡ ČOVJEK." - Rudyard Kipling camao 17-10-2006, 15:04 SVAKIDAÅ*NJA JADIKOVKA Kako je teÅ¡ko biti slab, Kako je teÅ¡ko biti sam, I biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoćan, I sam bez igdje ikoga, I nemiran, i očajan. O Bože, žeže tvoja riječ I tijesno joj je u grlu, I željna je da zavapi. I nema sestre ni brata, I nema oca ni majke, I nema drage ni druga. I nema nigdje nikoga Do igle drača u srcu I plamena na rukama. I komu da se potuži? Ta njega nitko ne sluÅ¡a, Ni braća koja lutaju. Ta besjeda je lomača I dužan sam je viknuti, Ili ću glavnjom planuti. Pa nek sam krijes na brdima, Pa nek sam dah na plamenu, Kad nisam krik sa krovova! I gaziti po cestama, I biti gažen u blatu, Bez sjaja zvijezde na nebu. Bez sjaja zvijezde udesa Å*to sijaÅ¡e nad kolijevkom Sa dugama i varkama. O Bože, Bože, sjeti se Svih obećanja blistavih Å*to si ih meni zadao. O Bože, Bože, sjeti se I ljubavi, i pobjede, I lovora, i darova. I znaj da Sin tvoj putuje Dolinom svijeta turobnom Po trnju i po kamenju, Od nemila do nedraga, I noge su mu krvave, I srce mu je ranjeno. I kosti su mu umorne, I duÅ¡a mu je žalosna, I on je sam i zapuÅ¡ten. O Bože, tek da dovrÅ¡i Pečalno ovo lutanje Pod svodom koji ne čuje. Jer meni treba moćna riječ, Jer meni treba odgovor, I ljubav, ili sveta smrt. Gorak je vijenac pelina, Mračan je kalež otrova, Ja vapim žarki ilinÅ¡tak. Jer mi je mučno biti slab, Jer mi je mučno biti sam (kada bih mogo biti jak, kada bih mogo biti drag), no mučno je, najmučnije biti već star, a tako mlad! - Tin Ujević Aris€ 17-10-2006, 16:55 Maestralno Pr@vnik 18-10-2006, 01:19 U noĂŚi gledam dvije zvijezde, Kako se na nebu gnijezde. Svjetlo s prozora njene kuĂŚe, Pogled mi brzo privuĂŚe. Obris njenog golog tijela, Podsjetio me na naĹĄa seksualna djela. Muèi me misao jedna, ZaĹĄto je bol tako bijedna. Toliko smo toga proĹĄli, A gle, gdje smo sada doĹĄli. ZaĹĄto njene oèi plave, Meni su nadu ponovno dale. 8) :-({|= 8) dr.Mitch 29-11-2006, 18:01 Dr.Mitch â Balkan lover Kad vide moje crvene hlaèice Nauljeno tijelo koje nije sasvim bijelo Pravo BoĹžje remek djelo Ĺ˝ene odma popizde, polude I poènu da se trude Da ih doktor sa balkana Bez ikakvih mana Pogleda u oèi i gaĂŚice razmoèi I Platile bi 500 piĂŚa Da dotaknu dr.Mitcha I da im prièu isprièa Ili èak i pokaĹže Svoj glavni instrument To je ĹĄtap, a ne, ne, ne on nije dirigent on s motkom skaèe ali ne preko letvice nego u Ĺženske gaĂŚe puno Ĺžena ima, a joĹĄ viĹĄe u planu nekad je rjeĹĄavo petnajstak po danu puno njega Ĺžene zovu, puno pisama mu piĹĄu puno njega mole - ma dolaze i gole na koljena padaju, u nesvjest se ruĹĄe od sreĂŚe nakon ĹĄto kar doktoru popuĹĄe ali ovo nije prièa da velièa dr.Mitcha on zna da je velik, al nikad o tom ne prièa ovo je prièa o Ĺženama u bedu koje se joĹĄ nisu naĹĄle na njegovom rasporedu koje joĹĄ nisu doĹĄle do nirvane pa provode dane sjebane i uplakane al kad sretnu doktora na cesti nedaju se smesti nude lovu, nakit, aute i restorane pa jedna kaĹže: ÂŤdr. Mitch, Ĺželim te u maci, Ĺželim te u guzi svrĹĄi mi po faci, jebi me na pruzi. KuĂŚa mi je pusta, jebi me u usta, nema mame, tate ma platit ĂŚu na rate. Na kauèu me karaèi i na mene skaèi prcaj me na stolu dok me gledaĹĄ golu. PuĹĄit ĂŚu ti karu, pozvat ĂŚu i Maru Nemoj samo iĂŚi, ti na mene vièi Reci da sam drolja Neka bude volja Tvoja â dr.Mitch ti si Bog A doktor Mitch â èovjek velikoga srca Nikad neĂŚe odbit Ĺženu, niti priliku da prca Pa je strpao u kola, ona veĂŚ je gola Doveo ju kuĂŚi , joĹĄ se samo mora svuĂŚi Ona misli da je u raju, srce ĂŚe joj puĂŚi Karo ju je dugo, karo ju je jako Ma karo ju je brzo, karo ju je i polako Karo ju je kako treba za nju je bio dar sa neba Al kad se htio doktor diĂŚi i iz kreveta otiĂŚi Zgrabila mu ona karu i krene onu pjesmu staru Koju stalno pjevaju sfrustrirane trebe Jer doktor Mitch ne moĹže dvaput istu da jebe Nejdi mi iz pice i pljuni mi na lice Ostani, ostani molim te ma volim te, volim te karaj me do jutra, ma boli te ĹĄto ĂŚe biti sutraÂť Mala moram krenut i joĹĄ neĹĄt okrenut Mlada ti si Ĺžena I neĹĄ imat problema kitu neku naĂŚi, al ne plaèi zna dr.Mitch da je najjaèi i da niko od njega ne moĹže bolje da te iskaraèi i mandule da ti iĹĄamara to moĹže samo njegova balkanska kara Mala sakri suze i obriĹĄi lice ja idem...èekaju me nove pice Ma èekaju me nove drolje, èekaju me nove guze da i njima bude bolje da i njima teku suze da mi njeĹžno glade jaja da ih jebem ja bez kraja da im sise ja nevlaèim i poĹĄteno iskaraèim da im jebem tete, strine, mame, bake i kumu od tete Katarine. Uglavnom: Mala moram joĹĄ puno toga danas napravit, puno nepravdi u svijetu ispravit puno pica navlaĹžit puno guza razguzit puno gaĂŚa pretraĹžit i sisa izmuzit. Al nemoj biti tuĹžna bila lijepa ili ruĹžna stavi grudnjak u prozor pod jastuk gaĂŚice od svile I doĂŚi ĂŚe ti dr.Mitch mjesto Svetog Nikole i ZubiĂŚ-vile. by dr.Mitch camao 30-11-2006, 04:04 Desiderata by: Max Ehrmann Go placidly amid the noise and haste, and remember what peace there may be in silence. As far as possible without surrender be on good terms with all persons. Speak your truth quietly and clearly; and listen to others, even the dull and the ignorant; they too have their story. Avoid loud and aggressive persons, they are vexations to the spirit. If you compare yourself with others, you may become vain and bitter; for always there will be greater and lesser persons than yourself. Enjoy your achievements as well as your plans. Keep interested in your own career, however humble; it is a real possession in the changing fortunes of time. Exercise caution in your business affairs; for the world is full of trickery. But let this not blind you to what virtue there is; many persons strive for high ideals; and everywhere life is full of heroism. Be yourself. Especially, do not feign affection. Neither be cynical about love; for in the face of all aridity and disenchantment it is as perennial as the grass. Take kindly the counsel of the years, gracefully surrendering the things of youth. Nurture strength of spirit to shield you in sudden misfortune. But do not distress yourself with dark imaginings. Many fears are born of fatigue and loneliness. Beyond a wholesome discipline, be gentle with yourself. You are a child of the universe, no less than the trees and the stars; you have a right to be here. And whether or not it is clear to you, no doubt the universe is unfolding as it should. Therefore be at peace with God, whatever you conceive Him to be, and whatever your labors and aspirations, in the noisy confusion of life keep peace with your soul. With all its sham, drudgery, and broken dreams, it is still a beautiful world. Be cheerful. Strive to be happy. Tighelia 30-11-2006, 04:06 -cut- Dajte se ti i Kid oĹženite! Ju soulmejts, ju. :) 30-11-2006, 04:14 Max Ehrmann - Desiderata Desiderata, Idi smireno kroz buku i uĹžurbanost i sjeti se mira koji moĹžes naĂŚi u tiĹĄini. Koliko je moguĂŚe, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno i sluĹĄaj druge, èak i glupe i neuke, i oni imaju svoju prièu. Izbjegavaj buène i nasilne osobe, one su teret duhu. Ako usporeĂ°ujes sebe s drugima, mozes postati ogorèen ili ponosan; jer uvijek ĂŚe biti veĂŚih ili manjih od tebe. Raduj se svojim dostignuĂŚima i planovima. OdrĹži zanos za svoj osobni poziv, ma koliko on skroman bio, to je tvoje blago u promjenjivim vremenima. Budi oprezan i u svojim poslovima; jer svijet je pun prijevara. Ali neka te to ne ometa da vidiĹĄ vrline koliko je ima. Mnogi ljudi teĹže za visokim idealima i svuda je Ĺživot pun heroizma. Budi ono ĹĄto jesi! Budi svoj! Pogotovo nemoj glumiti ljubav. A nemoj ni biti podrugljiv prema ljubavi, jer usprkos ogorèenosti i razoèarenjima, ona je vjeèna kao trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajuĂŚi stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te ĹĄtiti od iznenadne nesreĂŚe. Ali nemoj sam sebe Ĺžalostiti izmiĹĄljanjima. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim odrĹžavanja zdrave stege, budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira, niĹĄta manje nego ĹĄto je to drveĂŚe i zvijezde. ImaĹĄ pravo biti ovdje. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba. Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamiĹĄljaĹĄ i bez obzira kakav ti je posao i èemu teĹžiĹĄ u buènom komesanju Ĺživota, zadrĹži mir u svojoj duĹĄi. Pokraj sve prljavĹĄtine i jadikovanja i poruĹĄenih snova ovo je ipak divan svijet. Budi paĹžljiv! TEĹ˝I DA BUDEĹ* SRETAN!!! :-D kitty 30-11-2006, 04:17 -cut- Dajte se ti i Kid oĹženite! Ju soulmejts, ju. :) ja sam ti rekla...zato i jesu za svinganje...da bi napokon mogli biti zajedno... :lol: funkymonoloko 30-11-2006, 12:18 A F ciutiranje hajdmo,hajdmo malo kreativnosti!! :-D NeĹĄta kao Pod njeĹžnim sutonom i njegovom ljepotom ja sanjam ja volim ja vidim Vidim njegovu veĂŚ plahu samo tajnu ĹĄto? Ma kenjam ono tako recimo neĹĄto ĹĄto mmmmmm Ma idem jest èokoladu!!!! :-D dr.Mitch 17-12-2006, 21:04 Vidim da baĹĄ niko nije stavio neku svoju pjesmu...(osim mene, al ono je zajebancija), pa ajde, ja ĂŚu prvi... Mjesto gdje snovi odlaze umrijeti Opsovah iz dubine jutros kada shvatih da bila si san, kada shvatih da svilenosoène usne, koje unakazih, bijahu tvorba nenamjerne igre mojih neurona, a tvoje grudi i oèi pune smijeha bijahu neslana ĹĄala vlastite samorugajuĂŚe sive tvari. U glavi prodoran eho zadnjih rijeèi koje siĹĄaĹĄe s tvojih usana, krvlju oblivenih od siline mojih poljubaca, u trenutku tik prije rasplinuĂŚa iluzije, u trenutku izmeĂ°u treptaja i suze. Te rijeèi... Koje toliko Ĺželim èuti s ove strane zaèaranog ogledala. Snovi... OruĹžje podsvijesti kojom ranjava svijest; Ĺ˝elje prolivene iz prepunih buradi naĹĄeg biĂŚa koje umiru u jutrima hladne zbilje, toj masovnoj grobnici gdje nabacani na hrpe neostvareni trunu i samo nas smradom svoga raspadanja podsjeĂŚaju na ono ĹĄto je moglo biti... By dr.Mitch funkymonoloko 18-12-2006, 11:00 Vidim da baĹĄ niko nije stavio neku svoju pjesmu...(osim mene, al ono je zajebancija), pa ajde, ja ĂŚu prvi... Mjesto gdje snovi odlaze umrijeti Opsovah iz dubine jutros kada shvatih da bila si san, kada shvatih da svilenosoène usne, koje unakazih, bijahu tvorba nenamjerne igre mojih neurona, a tvoje grudi i oèi pune smijeha bijahu neslana ĹĄala vlastite samorugajuĂŚe sive tvari. U glavi prodoran eho zadnjih rijeèi koje siĹĄaĹĄe s tvojih usana, krvlju oblivenih od siline mojih poljubaca, u trenutku tik prije rasplinuĂŚa iluzije, u trenutku izmeĂ°u treptaja i suze. Te rijeèi... Koje toliko Ĺželim èuti s ove strane zaèaranog ogledala. Snovi... OruĹžje podsvijesti kojom ranjava svijest; Ĺ˝elje prolivene iz prepunih buradi naĹĄeg biĂŚa koje umiru u jutrima hladne zbilje, toj masovnoj grobnici gdje nabacani na hrpe neostvareni trunu i samo nas smradom svoga raspadanja podsjeĂŚaju na ono ĹĄto je moglo biti... By dr.Mitch Od jedan do 15 12 fora :-D :lol: 8) ;) Tal 18-12-2006, 12:32 Edgar Allan Poe - moj najdraĹži Alone From childhood's hour I have not been As others were; I have not seen As others saw; I could not bring My passions from a common spring. From the same source I have not taken My sorrow; I could not awaken My heart to joy at the same tone; And all I loved, I loved alone. Then- in my childhood, in the dawn Of a most stormy life- was drawn From every depth of good and ill The mystery which binds me still: From the torrent, or the fountain, From the red cliff of the mountain, From the sun that round me rolled In its autumn tint of gold, From the lightning in the sky As it passed me flying by, From the thunder and the storm, And the cloud that took the form (When the rest of Heaven was blue) Of a demon in my view. Fantazija ritma jelda? funkymonoloko 18-12-2006, 12:36 Edgar Allan Poe - moj najdraĹži Alone From childhood's hour I have not been As others were; I have not seen As others saw; I could not bring My passions from a common spring. From the same source I have not taken My sorrow; I could not awaken My heart to joy at the same tone; And all I loved, I loved alone. Then- in my childhood, in the dawn Of a most stormy life- was drawn From every depth of good and ill The mystery which binds me still: From the torrent, or the fountain, From the red cliff of the mountain, From the sun that round me rolled In its autumn tint of gold, From the lightning in the sky As it passed me flying by, From the thunder and the storm, And the cloud that took the form (When the rest of Heaven was blue) Of a demon in my view. Fantazija ritma jelda? AHA :smt045 E dali ta pjesmica ima osobne veze sa tobom? :smt080 Tal 18-12-2006, 12:39 Nema. nisam mraènjak. ali sviĂ°a mi se ritam. za one koji ne znaju engleski evo prijevoda: Od djetinjstva ja ne bjeh kao Drugi â ja gledat nisam znao Ko drugi â duĹĄa mi nije htjela Strasti iz skupog primat vrela â Iz istog vrutka nisam jad Pio â u istom tonu mlad Budio nisam srca plam I sve ĹĄto voljeh â voljeh sam â Tad se â u djetinjstvu â u zori Burnog Ĺživota moga â stvori U bezdanu dobra ili zla Tajna ĹĄto joĹĄ ne mami sve â U bujici ĹĄto se pjeni â Na crvenoj gorskoj stijeni â Na suncu ĹĄto kupa svojom Jesenskom me zlatnom bojom â U munji ĹĄto nebo prene I proleti pokraj mene â U oluji, groma rici â U oblaku ĹĄto po slici Za me (nasred neba plavog) Lièi na Demona pravog... funkymonoloko 18-12-2006, 12:46 Nema. nisam mraènjak. ali sviĂ°a mi se ritam. Vauuuuu!!!! :| dr.Mitch 18-12-2006, 17:13 ma E. A. Poe je jedan od najveĂŚih ikad. Odgovorno tvrdim Fortuna 03-01-2007, 20:20 Ove pjesme,to nisam ja,iako sam ih ja napisao. Ovi jauci,to nisam ja,premda sam ih zbilja uzdisao. Moj pravi Ĺživot..ja sam samo disao. Jer ja Ĺživim i kad pjesma umre. Ja Ĺživim i kad patnja mine. Ima u meni nemira dragog,a ima i moje ĹĄirine. Ja puĹĄtam i drugog da govori za me. A i sam govorim druge same. Ja ne marim èovjek biti ako sam umio ljude bogovski reĂŚi. O ja! O ja! ja sam od sebe i manji i veĂŚi O ja! O ja! moj drugi i moj treĂŚi. Ja ne sanjam o sreĂŚi.No ne sumnjam o sreĂŚi. Gle ovog dvojstva i trojstva moga: ima u meni tmine no ima u meni vedrine I MOJA DIVNA SLOGA Zapis na pragu,T.UjeviĂŚ.... Moj apsolutno najdraĹži pjesnik i najdraĹža pjesma Lucynda 04-01-2007, 12:19 mi imamo sve ĹĄto trebamo, srce moje da bismo mogli tamnjeti u tjeskobnom mkru i izricati naloge svojih jalovih prstiju puni nekih tihih i snaĹžnih tragova drĹĄĂŚuĂŚe zemlje koja tek kopneĂŚi uporiĹĄta sabire Mi imamo sve ĹĄto trebamo, ovdje i uvijek no zar moĹže tijelo da muèki preĹĄutitijelo kad se poput cvata rasplamsava u njemu plodeĂŚi ga medom ljubavi Mi imamo sve ĹĄto trebamo, moja vjeènosti svoj sveèani uĹžas, uzletiĹĄte, sve svoje padove svoja gluha Ĺživljenja pod oskvrnutim zvijezdama i one koji nam usrdno smjerahu konopac: samo sebe, srce, nikada dovoljno nemamo Lucynda 04-01-2007, 12:22 Bili smo poput kapi na dlanu snenog jutra zaustavljeni u hipu kao mrka Ĺždrebad i stid nam proplamsavao nam tijelom naĹĄi plahi prsti gorjeli od soli pribliĹženi najzad svom stvarnom zrcalu sad ĹĄutke se ispiremo - olinjali ratnici u tami i u svijetlu, sred tupih zjena bez ijedne rijeèi, èak i noĹža u znak pozdrava Lucynda 04-01-2007, 12:28 dok vani ĹĄapuĂŚe epileptièni snijeg mi se stiĹĄĂŚemo sami u mraènom kutu sobe moj pokisli Ĺživot i ja, njeĹžno se pripijajuĂŚi drhtimo svoju dugu i istinsku povijest punu slobode diĹĄemo, ali to disanje ne potjeèe od nas: sada smo samo dvije ĹĄkoljke duboko zarivene u noĂŚ dovoljno neizbjeĹžni da bi se ikad ponovili tako jednostavni i èitki: nerazumljivi laĹžima dok vani plaĹĄljivo ĹĄaouĂŚe epileptièni snijeg moj tihi Ĺživot i ja svijetlimo u plamenu svijeĂŚe mi se ljubimo na naèune koji ne spominju pjesme i drugujemo strasno u mom groznièavom tijelu u mojoj krvi rasipanoj od Ĺžudnji dok vani neèujno ĹĄapuĂŚe epileptièni snijeg a sa svih starna liĹžu nerazumljive prijetnje moj prostoduĹĄni Ĺživot i ja, kleèeĂŚe ispisujemo prastare slutnje i kaĹĄljemo, ĹĄumimo drsko prema nebesima prema ĹĄirokim hladnim nebesima isijavamo svoju èistu i nepotkupljivu svjeĹžinu Lucynda 04-01-2007, 12:33 NajviĹĄe teĹžnje dolaze uvijek same, teĹĄke od zrelosti poput zaèuĂ°enih zrcala nekog buduĂŚeg dobra izmeĂ°u mnogih lica bez lica, suviĹĄnih Ĺžena i koĹĄulja one naprosto kaplju u patetiènu tiĹĄinu srca najviĹĄe teĹžnje dolaze skromno a nepokorno tek one su pravi znaci da smo ovdje, i svuda da smo braĂŚa mjerom kojom nas izgovaraju pjesme da smo lovci, ali na vlastitu trgu da smo zvijezde ĹĄto se nikad neĂŚe zbiti Lucynda 04-01-2007, 12:36 Sve ĹĄto prezren uzeh bijaĹĄe bez nade i nikad mi zapravo nije pripadalao - samo èisto htijenje, nijemo i golemo poput izvora meko i tako konaèno jedno Sve ĹĄto osuĂ°en uzeh bijaĹĄe prokleto kao smrtan pokret ne nejaku èelu : èim rekoh ljubav - otvarala se studen jer prezrenome tko bi vjerovao kad i rijeèi prijatelja ĹĄute kao na stratiĹĄtu Lucynda 04-01-2007, 12:43 Odsada trajeĹĄ po zakonu svoje zebnje ti koji si se odricao kao korijen za svoje stablo odsad te ni oèaj viĹĄe neĂŚe pohoditi kad u svakom raĂ°anju slutiĹĄ jednu novu smrt I tvoje tijelo odsad nije tvoje meĂ°u zvijezdama a oèi koje si ljubio i kleo tek su oèi ubojice nijedna tajna, èak ni ptica neĂŚe ostati netaknuta u konaènom padu svaka ti se otvaraju vrata tako bdijeĹĄ, bez daha, pred licem zadnje mjere jer se nisi znao uniziti, rukom koja je htjela i dok pohotne livade javno davila je jesen u dosluhu s precima gledaĹĄ kako ĹĄuĹĄti beskraj nesklon, i veĂŚ slobodan od svih prejasnih razloga: odsada trajeĹĄ po zakonu svoje zebnje Lucynda 04-01-2007, 12:50 Kako si uĹĄla u moj surov Ĺživot hoĂŚu da nestaneĹĄ strepnjo muèna kano kobna glazba kaĹžem: ljubio sam golubicu, bijelu i otrovnu i odanost me podizala kao ĹĄto se zvijezde krune a golemi slijepi Ĺžar probijao svaku njeĹžnu poru koji je bio ludi dan koja noĂŚ - sad ne znam: boraveĂŚi u sebi sve manje sam sebi pripadao koji je bio dan koja noĂŚ sad viĹĄe nema znaèaja u stid varav tko bi bistar vjerovao ova stara igra postala je neizdrĹživa taj propuh Ĺžudnje kao da se bliĹži konac svijeta ĹĄto se spusti u visine, oĹĄtro i ukleto to nemuĹĄto Doba Angelusa express preporuèeno u zaborav: moĹžeĹĄ li joĹĄ uvijek golom pjesmom sabrati svoj plod, golubice bijela i otrovna kad sada si samo bespolni anĂ°eo, ures ili trud u konaènom sroku: evo, poèuj bijela kako nujno ĹĄapuĂŚe ti besmisao u rumeno uho Lucynda 04-01-2007, 12:57 To ĹĄto sam u tebi nevjeĹĄt ucrtao nije bio trag ljubavi ni zbilja ni tvar daleka, ali jest nesvijest i plod neka èudna jasnost ĹĄto se neprestance zguĹĄnjava u jednoj jedinoj bijeloj toèki i sasvim neumitno: nijedna prava èeĹžnja nije sabranija, nijedna ljepĹĄa 8kao na crteĹžu neponovljivom gdje se dodiruju stoljeĂŚa) a uzmaka sigurnog nema, èak ni blagoslova To ĹĄto sam u tebi ucrtao - tek sneni je zavièaj duha vazda budan plamièak ĹĄto se tek plamenom gasi: moĹžda samo mali pomak k srediĹĄtu unutarnjeg vida gdje otvorena vrata uporno traĹže valstitu kuĂŚu a kuĂŚe takoĂ°er nema, premda je uredno graĂ°ena: i tako iz naraĹĄtaja u naraĹĄtaj ************* Kao vrlo ĹĄutljiv i dobrovoljan UhiĂŚenik Ljepote joĹĄ ucrtavam neizreciv sjaj u tvoje zgnjeèeno srce makar veĂŚ star i pomalo smoĹžden domahujem iako sad ni ruku nemam, mrak mi ispio oèi mozak ko isuĹĄen limun, reuma rastoèila kosti: dok Zemlja pada u nebesa molim, zaklinjem, psujem i joĹĄ uvijek drhtav ucrtavam i joĹĄ mnogo viĹĄe i opet suni 04-01-2007, 13:19 bukowski-genij mnoĹĄtva GENIJ MNOĹ*TVA Postoji dovoljno izdajstva, mrĹžnje, nasilja Besmisla u prosjeènom ljudskom BiĂŚu Da se opskrbi bilo koja vojska bilo kojegdana Najbolji su obijaèi oni Koji propovijedaju protiv ubijanja Najbolje mrze oni Koji propovijedaju ljubav NAJBOLJE-NAPOKON âRATUJU ONI KOJI PROPOVJEDAJU MIR Oni koji propovijedaju BOGA Trebaju BOGA Oni koji propovijedaju MIR Nemaju Mira ONI KOJI PROPOVJEDAJU LJUBAV NEMAJU LJUBAVI ĂUVAJ SE PROPOVJEDAĂA Ăuvaj se UpuĂŚenih Ăuvaj se Onih koji uvijek èitaju knjige Ăuvaj se onih koji preziru SiromaĹĄtvo Ili se Podnose Njime Ăuvaj S Onih Koji Su Brzi Na pohvalama JER za Uzvrat Trebaju Tvoju POHVALU ĂUVAJ Se Onih Koji Lako OsuĂ°uju: Oni Su U Strahu Od Onoga ĹĄto Ne Znaju Ăuvaj Se Onih Koji Uvijek TraĹže MnoĹĄtvo; Oni Su NiĹĄta Nasamo Ăuvaj Se Prosjeènog Ăovjeka Prosjeène Ĺ˝ene Ăuvaj se NJihove LJubavi Njihova je LJubav Prosjeèna, TraĹži Prosjeèno Ali NJihova je MrĹžnja Genijalna Postoji Dovoljno Genijalnosti u NJihovoj MrĹžnji Da Te Se ubije, Da Se Ubije Bilo Koga. Ne Ĺ˝eleĂŚi SamoĂŚu Ne ShvaĂŚajuĂŚi SamoĂŚu Oni ĂŚe PokuĹĄati Da Razore Sve Ĺ*to Ne Odgovara Njihovim PredodĹžbama Nesposobni Da Stvaraju Umjetnost Oni je NeĂŚe Razumjeti Svoj Neuspjeh Kao Stvaraoci Oni Ăe Uzeti Kao Neuspjeh Svijeta Nesposobni da LJube u Potpunosti Oni Ăe VJEROVATI Da je Tvoja LJubav Djelomièna I ONI ĂE TE MRZITI I NJihova Ăe MrĹžnja Biti SavrĹĄena Poput Sjajnog Dijamanta Poput NoĹža Poput Planine POPUT TIGRA POPUT kukute Njihova NajèiĹĄĂŚa UMJETNOST Fortuna 05-01-2007, 15:56 I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato ĹĄto sam mnoge ljubio, boleĂŚiv, zato usput, ko ĹĄto palim cigarete, govorim i ĹĄapĂŚem zaljubljene rijeèi. "Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ĂŚu", a u duĹĄi vazda ista pustoĹĄ zraèi; ako dirneĹĄ strast u èovjekovu biĂŚu, istine, bez sumnje, nikad neĂŚeĹĄ naĂŚi. Zato moja duĹĄa ne zna ĹĄto je jeza odbijenih Ĺželja, neshvaĂŚene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge. Ali, ako traĹžeĂŚ neku srodnu duĹĄu. vezan protiv Ĺželje, utonem u sjeti, nikad neĂŚu da te ljubomorom guĹĄim, nikad neĂŚu tebe grditi ni kleti. Ĺ*to sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, èiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji. S.Jesenjin Fortuna 05-01-2007, 15:58 Do vidjenja,dragi,do vidjenja; Ti mi prijatelju jednom bijese sve. Urecen rastanak bez naseg htjenja Obecava I sastanak,zar ne? Do vidjenja,dragi,bez ruke,bez slova Nemoj da ti bol obrve povije- Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova, Al' ni zivjeti bas nije najnovije S.Jesenjin Fortuna 05-01-2007, 15:59 Uhapsen u svojoj magli, zakopcan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruzi, svojem maku. I svak zudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja. I na oblak koji tisti, i na munju koja prijeti, nasa blaga Nada vristi: biti cisti. Biti sveti. I kad nema Naseg duha medju nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca. T.UjeviĂŚ dr.Mitch 05-01-2007, 16:00 Lucynda su to tvoje stvari? Fortuna 05-01-2007, 16:10 CRNI ĂOVJEK Dragi moj, dragi moj, jako sam, jako bolan! Sam ne znam odakle dolazi ova bol. Da li to vjetar vije nad pustim i mrtvim poljem ili, ko gaj u septembru, zasipa mozak alkohol. Glava moja maĹĄe uĹĄima ko krilima ptica. Na vratu joj noge, sve viĹĄe gube moĂŚ. Crni èovjek, crni, crni. crni èovjek na postelju uza me sjeda, crni èovjek spavat mi ne da svu noĂŚ. Crni èovjek prstom po odvratnoj knjizi vuèe i, mrmljajuĂŚi nada mnom kao nad umrlim monah èita mi Ĺživot nekoga raspikuĂŚe, u duĹĄi budeĂŚi tjeskobu i strah. Crni èovjek, crni, crni! ---- SluĹĄaj, sluĹĄaj ---- gunĂ°a on meni i oèi mu sjaju ---- u knjizi je mnogo najljepĹĄih misli i planova. Taj je èovjek Ĺživio u kraju najogavnijih hulja i lopova. U decembru u tom kraju snijeg je Ă°avolski èist i meĂŚave poèinju vesele preĂ°e. Taj èovjek bijaĹĄe avanturist, no marke visoke i najrijeĂ°e. Bio je divan, usto poeta, ako ne s velikom, to s drskom snagom i jednu je Ĺženu od èetrdeset ljeta zvao djevojèurom i svojom dragom. SreĂŚa je -- reèe on -- okretnost uma i ruke. Sve nespretne duĹĄe ko nesretne su znane. NiĹĄta nije ĹĄto mnoge muke donose kretnje laĹžne i strane. U buri, oluji, sjeni svaki dan, kada stalno gubiĹĄ i kad te nevolje biju, biti prijazan i nasmijan najveĂŚa je umjetnost od sviju. ---Crni èovjeèe! Ne èini toga! da spasavaĹĄ druge nije ti posao, znaj! Ĺ*to mi je do Ĺživota pjesnika propaloga! Molim te, drugima èitaj i pripovijedaj. Crni èovjek uporno u mene gleda, Na oèi mu plava bljuvotina pala --- sigurno Ĺželi mi reĂŚi da sam lopuĹža blijeda koja je drsko i bestidno nekoga opljaèkala. Dragi moj, dragi moj, jako sam, jako bolan. Sam ne znam odakle dolazi ova bol. Da li to vjetar vije nad pustim i mrtvim poljem ili, ko gaj u septembru, zasipa mozak alkohol. Hladna je noĂŚ. raskrĹĄĂŚe tiho spava. Ja, sam na prozoru, ne èekam gosta draga. Na bijeloj poljani vapno se rasipava i stabla su ko jahaèi skupljeni kraj mog praga. negdje plaèe zloguka noĂŚna ptica. Drvenih jahaèa zvuk kopita rida. Evo, opet taj crni na moj naslonjaè sjeda, podiĹže cilindar i bezbriĹžno kaput skida. ---- SluĹĄaj, sluĹĄaj! ---- hriplje on i u lice me gleda, glava mu sve niĹže i niĹže pada --- ja ne vidjeh joĹĄ nitkova prvog reda da tako suviĹĄno, glupo od nesanice strada. Ah, recimo, varam se! Sano svijetli luna. Ĺ*to joĹĄ treba u svijetu pjanom od snova? MoĹžda ĂŚe debelih butina tajno doĂŚi "ona", a ti ĂŚeĹĄ joj èitati gomilu mraènih stihova. Ah, volim ja pjesnike! Zabavna èeda. U njih se uvijek naĂ°e historija srcu znana --- kako studentici priĹĄtavoj dugokosa bijeda o svjetovima govori, zapravo spolno zagrijana. U nekom selu, moĹžda u Kalugi, a moĹžda u Rjazanu, ne znam, zaboravih, Ĺživio je djeèak Ĺžutokosi, a oèiju plavih....... I eto, naraso je, usto poeta, ako ne s velikom, to sa drskom snagom, i neku je Ĺženu od èetrdeset ljeta zvao djevojèurom, i svojom dragom. --- Crni èovjeèe! Ti goste prokleti. Taj glas se odavno o tebi rodi. --- Ja sam lud i bijesan i palica moja leti ravno u njuĹĄku i nos da ga zgodi........ ............................................. .......Mjesec je umro, kraj okna zora drijema. Ah, ti noĂŚi! Ĺ*to si to noĂŚi spetljala? Ja u cilindru stojim. nikoga samnom nema, ja sam........ kraj razbitog zrcala........ S.Jesenjin camao 05-01-2007, 22:26 JEDNOJ PROLAZNICI Ulica je zagluÅ¡na vriÅ¡tala oko mene. Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola, ProÅ¡la je neka žena, a ruka joj ohola PridizaÅ¡e, njihaÅ¡e skutove svoje; Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa. A ja se napajah, u grču osobenjaka, Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka, Å*to zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa. Jedna munja? a zatim noć! - Trenutna prelesti S čijeg pogleda namah novim životom diÅ¡em, Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti? Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad viÅ¡e! Jer ne znaÅ¡ kuda ću, ne znam kuda si nestala, Ti koju koju sam mogao voljeti, ti Å¡to si to znala! camao 05-01-2007, 22:39 POVRATAK K'o zna (ah niko, niko niÅ¡ta nezna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. JoÅ¡ bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti- velim, Ali ja neznam da li da je želim, Ili neželim. U moru života Å¡to vječito kipi, Å¡to vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi- I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeÅ¡ se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji piÅ¡em srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duÅ¡a u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zagluÅ¡iti razum Sve Å¡to slutnja Å¡apne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Pogledat k'o stranci, Bez imalo svijesti koliko nas veži Neki stari lanci. No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće K'o sunce u krugu, I nosi nam opet ono Å¡to je bilo: I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srce se dići- I slijepi za stope bivÅ¡ega života Njima ćemo ići. K'o zna (ah, niko, niko niÅ¡ta ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me. A možda su sanje. JoÅ¡ bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti velim, Ali ja neznam da li da je želim, Ili ne želim. http://tn3-1.deviantart.com/fs8/300W/i/2005/305/4/a/love_me_two_times_by_audreysnow.jpg camao 05-01-2007, 22:45 U SUTON U suton, kada prve zvijezde i prve gradske lampe sinu, kad ljubavnik o dragoj sanja, a pijanica o svom vinu - Ja tiho hodam pored kuća u kojima se svijetla pale; sva zla i nevolje i sumnje najednom budu posve male. I smjeÅ¡im se u meki suton, od zapaljenih zvijezda svečan, i osjetim dubinu svega i da je život vječan - vječan... http://rjl.us/lslbi/image/D27.jpg Tal 06-01-2007, 11:49 I tebe sad ljubim po navici, dijete, ... kao mnoge druge na toj zemlji. S.Jesenjin Meni je bolji ovaj prijevod. Ti se sviĂ°a? -------------------------------------- Ko sam? Sto sam? Samo sanjalica kojoj oko ispi magle let. I svoj zivot uzgred, tuzna lica, ja prozivjeh uz ostali svijet. I s tobom se ljubim po navici - mnogo puta vec se ljubih s drugom, k'o da kresem vatru po sibici, njezne rijeci sapucem ti dugo. "Draga moja", "mila", "znaj, dovijeka" - dusa hladna ostaje u svemu, kad se taknu strasti kod covjeka, nema vise istine u njemu. Zato moja dusa i ne preza od ljubavi ledom zalivene, ti si moja lutalica breza sazdana za druge i za mene. Ali uvijek, trazec' srodnu sebi, muceci se bez njeznosti pune, nimalo se ne ljutim na tebe, nimalo te i nikad ne kunem. Ko sam? Sto sam? Samo sanjalica kojoj oko ispi magle let, i voljeh te uzgred, tuzna lica, isto tako k'o ostali svijet ( Sergej Jesenjin) Fortuna 06-01-2007, 12:30 Meni je bolji ovaj prijevod. Ti se sviĂ°a? Uf,dosta su razlièiti.. Ali sviĂ°a mi se i taj prijevod :) Fortuna 06-01-2007, 12:56 KRIK Ăitavog dana bol mi buja, Zamjetljiv tek u glasu tihom, Al doĂ°e noĂŚ, i razlije se - I najedanput kriknem stihom. ZavrisnuvĹĄi svoj vrisak u svijet Da naokolo traĹži jeku, Razdjelio sam srce svoje Med braĂŚu neznanu, daleku. I krik moj luta, luta, luta A kada srodno srce prene, Dal' ono shvati da je puĹĄten Iz noĂŚi muène, probdivene? D.CesariĂŚ Fortuna 06-01-2007, 13:00 Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog poèetka: sa mnom raste u svakom èasu Jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne proraste i stigne na rub mene. Moj svrĹĄetak njen pravi je poèetak: kad kraljuje dalje sama A.B.Ĺ*imiĂŚ Fortuna 06-01-2007, 13:02 O, glupo srce, ne tuci! Sve nas je varala sreĂŚa, tek prosjak se kobi sjeĂŚa... O,glupo srce, ne tuci! Mjeseca Ĺžute ĹĄare kroĹĄnjama kestena teku. Lali skrivam u ĹĄalvare glavu pod koprenu meku. O, glupo srce, ne tuci! Nekad smo prava djeca, i plaè i smijeh odjednom: dok neki vjeèito jeca, radost je suĂ°ena jednom. O glupo srce, ne tuci! Ĺ˝ivota varka ne uspi. Nove se napijmo snage. Srce bar sada usni, ovdje, u krilu drage. Ĺ˝ivota varka ne uspi. MoĹžda ĂŚe i nas otkriti usuda lavinska struja, na naĹĄu ljubav odvratiti pjesmom k'o u slavuja. O, glupo srce, ne tuciJesenjin Fortuna 06-01-2007, 13:04 lTi koja imaĹĄ ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbriĹžnost. Ti koja umijeĹĄ s njegova èela èitati bolje od mene èitati njegovu samoĂŚu, i koja otklanjaĹĄ spore sjenke kolebanja s njegova lica kao ĹĄto proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime poèinak njegovim mislima i tvoje grlo hladovina njegovu leĹžaju, i noĂŚ tvojega glasa voĂŚnjak joĹĄ nedodirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi poboĹžnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka ĹĄto se pribliĹžuju neduĹžnim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huèi. Ĺ*eĂŚi njegovim Ĺžalom.Neka te susreĂŚu oĹžaloĹĄĂŚene pliskavice. Tumaraj njegovom ĹĄumom.Prijazni guĹĄteri neĂŚe ti uèiniti zla. I Ĺžedne zmije koje ja ukrotih pred tobom ĂŚe biti ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noĂŚima oĹĄtrih mrazova. Neka te miluje djeèak kojega zaĹĄtitih od uhoda napustome drumu. Neka ti miriĹĄe cvijeĂŚe koje ja zaljevah svojim suzama. Ja ne doèekah najljepĹĄe doba njegove muĹĄkosti.Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustoĹĄili pogledi gonièa stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja neĂŚu voditi nikad za ruku njegovu djecu.I prièe koje za njih davno pripremih moĹžda ĂŚu isprièati plaèuĂŚi malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj ĹĄumi. Ti koja imaĹĄ nevinije ruke od mojih, budi blaga u njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad neĹĄto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se èude, i susjede koji Ĺžale moju strpljivost Ti koja imaĹĄ ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga u njegovu snu! V.Parun Tighelia 09-02-2007, 14:31 I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga, ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu, i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem. A ulicom ce prolaziti mali Cigan sa violom, videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom, i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slusas, a godinama je znas... I zaplakaces, istog casa... I najzad shvatiti kako sam te voleo... helena 25-02-2007, 13:11 TUGA Tko hoĂŚe da makne MOj veo,da takne U skritu me ranu; ĹĄto peèe? Tko kopa po duĹĄi Kut traĹžeĂŚ,gdje guĹĄi Me bol,i krv moja gdje teèe? Tko nagal mi dodje; Da s luèima prodje Kroz sumrak i noĂŚi mi tajne? Zar dosta vam nije, Ĺ*to za vas se smije Sjev dana ,ruj zore mi sjajne? Cviet svojih radosti; srĹž mladih mi kosti VeĂŚ dadoh,a kod vas ih gledam... Da dadem i tugu, Tu seku ,tu drugu?... Oh,ja vam je ne dam,pa ne dam! Ne,nikad!..Ja znam: BaĹĄ nju da vam dam, Ĺ*ta duĹĄa ko èedo je njija, Oh ,vi biste svukli je, Na raskrĹĄĂŚe vukli je, Da svjetina ĹĄale s njom zbija. Nju èistu,ĹĄto dojim Svim suzama svojim, Nju, ponosnu kĂŚer moje muke, Nju, ĹžiĂŚa mi svetinju, Ko igraèku djetinju Da u blatne vam bacim ruke!? Ne!..Uz bok ĂŚu stati njoj, Krv i suze dati joj! A htjede li, sve da joj dam: S njom past ĂŚu bez save Ko ranjeni lave, Ĺ*to gine u peĂŚini sam. SANJE Jest! Zato smo tu, Da njivu nam svu sad pokrije èarobna granja, I duĹĄu da sivu, Ko zlatnom kadivu, Prepletemo nitima sanja. Oh,tuĹžan,tko nema JoĹĄ kuta,gdje driema Bol,iz kog Ĺžica se suèe, Pa duĹĄu,ĹĄto hlepi, Ĺ*to bjesni,ĹĄto strepi, Zemaljskijem drumima vuèe! Jest,za nas je san! Jer sanja je dan; A java je noĂŚ,ĹĄto nas mori, NoĂŚ,koja ĂŚe minuti, Kad posvuda ĂŚe sinuti Sjaj sunca,ĹĄto u snu nam gori. O duĹĄe vi Ĺžarke, Sve prastare varke Iz vaĹĄijeh ograda ganjajte! Visoko se propnite, Na zviezde se popnite I sanjajte,sanjajte,sanjajte! Vladimir Nazor-Intima ( 1915.) Ante Gotovina 25-02-2007, 13:15 OtiĹĄ'o si, sarmu nisi prob'o, nema veze samo idi Slobo. :smt044 Nivette 25-02-2007, 13:33 A. B. Ĺ*imiĂŚ: Opomena Ăovjeèe pazi da ne ideĹĄ malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proĂ°e blaga svjetlost zvijezda! Da ni za èim ne ĹžaliĹĄ kad se budeĹĄ zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeĂ°i sav u zvijezde! Nivette 25-02-2007, 13:40 Notturno NoĂŚas se moje èelo Ĺžari, noĂŚas se moje vjeĂ°e pote; i moje misli san ozari, umrijet ĂŚu noĂŚas od ljepote. DuĹĄa je strasna u dubini, Ona je zublja u dnu noĂŚi; Plaèimo, plaèimo u tiĹĄini, Umrimo, umrimo u samoĂŚi. Tin UjeviĂŚ camao 25-02-2007, 14:57 A. B. Å*imiæ: Opomena Èovjeèe pazi da ne ideÅ¡ malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proðe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za èim ne žaliÅ¡ kad se budeÅ¡ zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeði sav u zvijezde! ovo su jedni od najljepsih stihova koje sam ikad procitao :!: helena 26-02-2007, 16:44 TI NE VOLIĹ* I NE Ĺ˝ALIĹ* MENE Ti ne voliĹĄ i ne ĹžaliĹĄ mene, nisam viĹĄe mio srcu tvom? GledajuĂŚ u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. SmijeĹĄak ti mio,ti si mlada, rijeèi moje ni njeĹžne,ni grube. Kolike si voljela do sada? KOje ruke pamtiĹĄ?Koje zube? ProĹĄli su kao sjena kraj tvog tijela ne srevĹĄi se sa plamenom tvojim. Mnogima si na koljena sjela, sada sjediĹĄ na nogama mojim. Oèi su ti poluzatvorene i ti sanjaĹĄ o drugome nekom, ali ljubav proĹĄla je i mene, pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne Ĺželi, plahovita bjeĹĄe ljubav vruĂŚa- i ko ĹĄto smo sluèajno se sreli, rastanak ĂŚe biti bez ganuĂŚa. Ti ĂŚeĹĄ proĂŚi putem pored mene da prokockaĹĄ sve tuĹžne zore. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one ĹĄto ne gore. I kad s drugim budeĹĄ jedne noĂŚi u ljubavi,stojeĂŚi na cesti, moĹžda i ja onuda ĂŚu proĂŚi i ponovno mi ĂŚemo se sresti. OkrenuvĹĄi drugom bliĹže pleĂŚi ti ĂŚeĹĄ glavom kimnuti mi lako. "Dobro veèe",tiho ĂŚeĹĄ mi reĂŚi. "Dobro veèe,miss",i ja ĂŚu tako. I I niĹĄta nam srca neĂŚe ganut, duĹĄe bit ĂŚe smirene posvema- tko izgori,taj ne moĹže planut, tko ljubljaĹĄe ,taj ljubavi nema. Sergej Jesenjin glupko 26-02-2007, 17:03 ALEKSA Ĺ*ANTIĂ 1868-1924 znam,da ledenim macem od tebe sudba rastavi me mlada... kao da ne znam da cvilim i placem na mrtvom grobu porusenih nada o nikad vise nikad moja ruka stisnuti nece,tvoju ruku bijelu... ko tuzni odjek tajanstvenog zvuka kidat ce bol,moju dusu cijelu.. helena 26-02-2007, 20:20 Do vidjenja,dragi,do vidjenja; Ti mi prijatelju jednom bijese sve. Urecen rastanak bez naseg htjenja Obecava I sastanak,zar ne? Do vidjenja,dragi,bez ruke,bez slova Nemoj da ti bol obrve povije- Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova, Al' ni zivjeti bas nije najnovije S.Jesenjin Sergeju Jesenjinu NaĹĄ je planet radostima ubog neĹĄto. Treba otimati radost danima ĹĄto bjeĹže. Na svijetu umrijeti nije teĹĄko, Stvarati Ĺživot daleko je teĹže. Vladimir Majakovski Nivette 27-02-2007, 12:03 NoĂŚas bih mogao napisati najtuĹžnije stihove NoĂŚas bih mogao napisati najtuĹžnije stihove. Napisati, na primjer: "NoĂŚ je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini." NoĂŚni vjetar kruĹži nebom i pjeva. NoĂŚas bih mogao napisati najtuĹžnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U noĂŚima kao ova bila je u mom naruèju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomiène oèi. NoĂŚas bih mogao napisati najtuĹžnije stihove. Misliti da je nemam, osjeĂŚati da sam je izgubio. SluĹĄati noĂŚ beskrajnu, joĹĄ mnogo duĹžu bez nje. I stih pada na duĹĄu kao rosa na paĹĄnjak. Nije vaĹžno ĹĄto je ljubav moja ne saèuva. NoĂŚ je posuta zvijezdama i ona nije uza me. To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. DuĹĄa je moja nesretna ĹĄto ju je izgubila. Kao da je Ĺželi pribliĹžiti, moj pogled je traĹži. Srce je moje traĹži, a ona nije uza me. Ista noĂŚ u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekada, nismo viĹĄe isti. ViĹĄe je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je traĹžio vjetar da takne njeno uho. Drugome. Pripast ĂŚe drugome. Ko prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oèi. ViĹĄe je ne volim, zaista, no moĹžda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u noĂŚima poput ove drĹžao u naruèju, duĹĄa je moja nesretna ĹĄto ju je izgubila. Iako je to posljednja bol koju mi zadaje i posljednji stihovi koje za nju piĹĄem. Pablo Neruda camao 03-03-2007, 04:12 Skrivena bol - Dobrisa Cesaric Netko sa svojim bolom ide Ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad''je ga skriva i tvrdo ga zgusne U jednu crtu na kraju usne. ZadrÅ¡će, zadrÅ¡će u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad. DuÅ¡a ga u se povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima camao 03-03-2007, 04:15 Ma kako uzdiglo se srce - Dobrisa Cesaric Ma kako uzdiglo se srce, Klonuti mora, mora pasti Sudbino, prije no mi klone, O daj mu joÅ¡ jedanput cvasti! JoÅ¡ jednom opij ga i digni Milinom jedne mlade žene, JoÅ¡ jedne zaljubljene oči Za ove oči zanesene. Kad već se mora u tom srcu Ugasit mladost, a za vazda, Sa svojim blagom, slično Å¡krcu Nek ne umre, već nek se razda! JoÅ¡ nekoliko jasnih dana Da cijelog sebe u njih zgusnem, I grleći se, ljubeći se Ostatak mladosti da usnem Nivette 03-03-2007, 12:52 Mala kavana Mala kavana.Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje- Pa ti me ljubiĹĄ, zbilja me ljubiĹĄ, Drago, jedino moje?! Mjesece ljubav je u meni rasla, Al nikom to ne htjedoh reĂŚi. Bio sam sam, ispijen od èeĹžnja, A tako blizu sreĂŚi. Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra, Blijed joĹĄ od probdite noĂŚi, Da ĂŚu ti meko ĹĄaptati rijeèi, Sanjane u samoĂŚi? I da ĂŚu tog jutra, ĹĄto ĂŚe se vjeèno U riznici srca da zlati, NaiĂŚ na ruku toplu i spremnu Da stisak mi drĹĄĂŚuĂŚi vrati? DobriĹĄa CesariĂŚ Nivette 03-03-2007, 12:55 A.G.MatoĹĄ Samotna ljubav PonoĂŚ veĂŚ je proĹĄla, svjetlo mi se gasi, na barĹĄunu crnom leĹži teĹĄka noĂŚ; Ăelom mi se truni spomen tvoje vlasi- Ljubavi daleka, kad ĂŚeĹĄ, kad ĂŚeĹĄ doĂŚ? OtiĹĄla si. Gdje si? Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tuĹžnu moĂŚ, Srcem srsi, strasti, duĹĄom sumnje, strasi- Poginut ĂŚu noĂŚas i za dragom poĂŚ. Ljubav nije sreĂŚa! - znaĹĄ li kad mi reèe? Ljubav to je rana, i ta rana peèe, Ljubav boli, boli, kao Ĺživot boli. TeĹĄko, teĹĄko onom koji voli- Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen, Ali muèi samo kad sam sam - ko kamen. glupko 10-03-2007, 19:37 Aleksa Santic,u snovima..o nikad vishe Znam,da ledenim macem od tebe sudba,rastavi me mlada kao da ne znam,da cvilim i placem na mrtvom grobu,porusenih nada... o nikad vise,nikad moja ruka stisnuti nece,tvoju ruku bijelu ko tuzni odjek,tajanstvenog zvuka kidat ce boli...moju dusu cijelu. Condor 17-03-2007, 11:27 odlièan mi je jesenjin,jednostavno oboĹžavam poeziju koja se nuĹžno rimuje,neznam zakaj al to je moj ukus Lucynda 17-03-2007, 20:23 NaĹĄi putevi imaju razlièite sudbine Bez rijeĂŚi se udaljavaju sve viĹĄe Bez suza putuju u daljine I nikada se sresti viĹĄe neĂŚe Moj put nekad je bio i tvoj put A tvoj put bio je i moj Sada tisuĂŚu staza dijeli puteve Ĺ*to nekada su jedno bili Sad kreĂŚe ponosno svaki sam Sad gleda svak svoja posla I jedan i drugi spobjedom A ipak oba nesvjesno poraĹžena Moj tamo gore jak i velik A tvoj negdje dole skroz na dnu Tamo gdje je oduvijek htio poĂŚi Sad je ispunjen i sretan I srest ĂŚe druge nove puteve Posute cvijeĂŚem i obasjane suncem I udaljit ĂŚe se od drugih puteva Kad se nad njih nadvije tama i zlo postaju si sve viĹĄe strani I jednom ĂŚe zaboraviti na sve Kako je nekad bilo biti spojen S drugim putem vezom ljubavi KiĹĄe ĂŚe isprati sjeĂŚanje na jedno Oluje ĂŚe pomesti tragove osjeĂŚaja Izgubit ĂŚe se putevi u beskraju svijeta TraĹžeĂŚi mjesto do kojeg vode Nekad vodili su na isto mjesto nekad teĹžili su istom cilju Danas suprotnosti su strane Dva stranca ĹĄto se ne Ĺžele poznavat NaĹĄi putevi imaju razlièite sudbine I to nije nièija greĹĄka Kratko bili su jedna cjelina A sada jednostvano - cjeline dvije Betolina 20-03-2007, 10:50 Draga Lucynda, ako su ove nepotpisane pjesme tvoje..... .....nemam rijeèi...... :shock: Skidam kapu, curo..... Ne dozvoli da ti ista sputa tako divan talent.......To je DAR, njeguj ga! :p devil 13-05-2008, 00:16 ANNABEL LEE Prije mnogo i mnogo godina u carstvu kraj mora to bi djeva je živjela koju su zvali imenom Annabel Lee. S tek jednom je živjela mišlju da voli, i da se volimo mi. Bio sam dijete, i bila je dijete u carstvu kraj mora to bi al više nego ljubavlju mi smo se ljubili ja i Annabel Lee. I zbog toga nebeski krilati serafi bili su zavidni i to je razlog što jednom davno u carstvu kraj mora to bi, vjetar se spusti iz oblaka noću sledivši moju Annabel Lee I došli su plemeniti rođaci njeni meni je oteli da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi Zavidjeli su nam anđeli s neba ni upola sretni ko mi, da to je razlog kao što znaju u tom carstvu kraj mora svi što noću je vjetar iz oblaka došao i sledio, ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih što su stariji bili nek mi, i mudriji mnogo nek mi, i niti anđeli gore na nebu, ni podmorski demoni zli ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee Jer mi ne bljesne mjesec da sne ne donese o lijepoj Annabel Lee kada zvijezde se stvore vidim kako gore tek oči Annabel Lee. Tako ležim kraj svoje drage, do zore, svoje drage, drage života i mlade u njezinoj grobnici uz more, u njezinom grobu uz šumorno more. Edgar Alan Poe sifilis 13-05-2008, 08:15 nemres mi Edgara na hrvatskom metnut zeno :smt088 :smt087 :smt089 sad sam tuzan. fuuuuuj. inace, jedan od boljih topica na ovom forumu :D Poison Ivy 13-05-2008, 10:18 Sve što nekad bila je sreća više nije. Sve što nekad bila je ljubav, više nije. Sve je sada samo tama, vjetar koji nikad stati neće. Oblak iz kojeg uvijek liju najgore kiše. Moje oči sada su nebo, oblaci su zjenice moje. Moji dlanovi skupljaju prašinu koja pada s neba. Sve je samo prolazan prah raznesen vjetrom. Ljubavi više nema, sreće nema... Ostaje samo prah... Prah raznesen vjetrom. Vjetrom koji raznosi oblake... Oblake koji su sada zjenice moje... Kiša koja lije moje suze... A ja još uvijek samo sanjam o sreći... kikich 13-05-2008, 12:23 Pablo Neruda - ''Ljubavna pjesma'' Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda Trepere modre zvijezde u daljini.» Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U noćima kao ova držao sam je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči? Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio. Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene. I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište. Moje srce je ište, a ona nije uz mene. Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio! Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho. Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav. Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju, Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem. sifilis 13-05-2008, 12:49 Ujevic je kralj Ove su rijeci crne od dubine Ove su rijeci crne od dubine Ove su pjesme zrele i bez buke One su, tako, šiknule iz tmine I sada streme ko pružene ruke Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik I katkad su mi drage moje rane Jer svaki jecaj postati ce zlatnik A moje suze dati ce derdane No one samo imati ce cijenu Ako ih jednom, u perli i zlatu Kolajnu vidim slavno obješenu Ljubljeno dijete, baš o tvome vratu. :smt007 :smt007 :smt007 kikich 13-05-2008, 12:59 definitivno jedna draza od ujevica.. Igracka vjetrova Pati bez suze, zivi bez psovke, i budi mirno nesretan. Taste su suze, a jadikovke ublazit nece gorki san. Podaj se pjanom vjetru zivota, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lisce sto vir ga vije za let si, duso, stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet sto nema korijena. Poison Ivy 13-05-2008, 13:53 Sergej Jesenjin - Ti ne voliš i ne žališ mene Ti ne voliš i ne žališ mene nisam više mio srcu tvom? Gledajuć u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smiješak ti je mio,ti si mlada riječi moje, ni nježne, ni grube. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevši se sa plamenom tvojim. Mnogima si na koljena sjela, sada sjediš na nogama mojim. Oči su ti poluotvorene i ti sanjaš o drugome nekom, al' ljubav prošla je i mene, pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne želi, plahovita bješe ljubav vruća- i k'o što smo slučajno se sreli, rastanak će biti bez ganuća. Ti ćeš proći putem pored mene da prokockaš sve tužne zore. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one što ne gore. I kad s drugim budeš jedne noći u ljubavi, stojeći na cesti, možda i ja onuda ću proći i ponovo mi ćemo se sresti. Okrenuvši drugom bliže pleći ti ćeš glavom kimnuti mi lako. "Dobro veče" tiho ćeš mi reći. "Dobro veče, mila" i ja ću tako. I ništa naša srca neće ganut. duše bit će smirene posvema- tko izgori, taj ne može planut, tko ljubljaše, taj ljubavi nema. sifilis 14-05-2008, 08:59 da nastavim s Ujevicem ZVIJEZDE U VISINI Ne ljubi manje koji mnogo cuti, on mnogo traži, i on mnogo sluti, i svoju ljubav (kao parce kruva za gladne zube) on brižljivo cuva za zvijezde u visini, za srca u daljini. Cutanje kaže: u tudem svijetu ja sanjam još o cvijetu i sonetu, i o pitaru povrh trošne grede, i o ljepoti naše svijetle bijede, i u zar dana i u plavet noci snim: ja cu doci, ja cu doci. :D :D kikich 14-05-2008, 11:40 Dobrisa Cesaric - Balada iz predgrada ...I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja udje U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obicno brige Predje je u par koraka. A jedne veceri nekoga nema, A mor'o bi proc; I lampa gori, I gori u magli, I vec je noc. I nema ga sutra, ni prekosutra ne, I vele da bolestan lezi, I nema ga mjesec, i nema ga dva, I zima je vec, I snijezi... A prolaze kao i dosada ljudi, I maj vec mirise - A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vise... I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. Nivette 14-05-2008, 17:28 kad smo kod ujevica... moja najdraza pjesma... Notturno Nocas se moje celo zari, nocas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet cu nocas od ljepote. Dusa je strasna u dubini, Ona je zublja u dnu noci; Placimo, placimo u tisini, Umrimo, umrimo u samoci. Browneyes 14-05-2008, 18:35 -cut- I moja :smt049 Netko je stavio E.A.P. na hrv....pa da bude i jedna na engl. A Valentine by Edgar Allan Poe For her this rhyme is penned, whose luminous eyes, Brightly expressive as the twins of Leda, Shall find her own sweet name, that nestling lies Upon the page, enwrapped from every reader. Search narrowly the lines!— they hold a treasure Divine— a talisman— an amulet That must be worn at heart. Search well the measure— The words— the syllables! Do not forget The trivialest point, or you may lose your labor And yet there is in this no Gordian knot Which one might not undo without a sabre, If one could merely comprehend the plot. Enwritten upon the leaf where now are peering Eyes scintillating soul, there lie perdus Three eloquent words oft uttered in the hearing Of poets, by poets— as the name is a poet's, too, Its letters, although naturally lying Like the knight Pinto— Mendez Ferdinando— Still form a synonym for Truth— Cease trying! You will not read the riddle, though you do the best you can do. Trpinja 14-05-2008, 22:28 Nije visok tko na visu stoji, nit je velik tko se velik rodi, vec je visok tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine. I velik je tko se malen rodi, a kad padne golem grob mu treba. I. Mažuranić sifilis 20-05-2008, 20:35 a kaj mislite o a.b. simicu? meni uz matosa i ujevica definitivno najnaj :smt007 Ja pjevam sebe iz crne bezdane i mucne noci iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i s pogledima plivam preko polja livada i voda Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem O Bože daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjecnu zvijezdu što s dalekog ce neba nocu sjati u crne muke nocnih ocajnika koji lik jebote! Poison Ivy 20-05-2008, 20:40 A. B. Šimić POVRATAK Ti i ne slutis moj povratak i moju blizinu U noci kada sumi u tvom uhu tiha mjesecina znaj: ne koraca mjesecina oko tvoje kuce Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne stanes preplasena krikom cudne tice znaj: to krik je moga srca s blizih obala I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice s onu stranu mrke mirne vode znaj: ja koracam uspravan i svecan kao pored tebe Condor 20-05-2008, 20:46 :smt005 :smt005 :smt005 :smt005 :smt005 RAD I OKRIJEPLJENJE Kad popijem dobro pivo, Kurac mi ne stoji krivo. Pijem bevande, a i čistog vina, Poslije najbolje legne vagina. Pijem sprajt i koka-kolu I zamišljam pičku golu. Teče grlom ljuta lozovača Ona puši moga razarača. Poslije čaše hladnog gemišta Od ševe nema bolje ništa. http://youtube.com/watch?v=CNlZKUauW8s&feature=related Poison Ivy 20-05-2008, 20:47 MOJA DRAGA,PRIJATELJ I JA Na tijelu moje moje drage tvoj pogled stoji sklize se i pada kao crna mrtva tica Oko tijela moje drage laju, laju tvoje pozude Tvoj pogled i moj pogled. Sudar mrznje skripi prasti boli, boli Kroz prostor crven mlaz moje krvi prska Srce jede gladna Smrt Nivette 21-05-2008, 00:34 a kaj mislite o a.b. simicu? meni uz matosa i ujevica definitivno najnaj :smt007 nabrojao i moje najdraze domace pjesnike :smt049 Covjece pazi da ne ides malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prodje blaga svjetlost zvijezda! Da ni za cim ne zalis kad se budes zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijedji sav u zvijezde! kikich 21-05-2008, 02:39 niv obozavam... :smt007 a ovaj gore trojac i ja isto volem.... mada sad sam in the mood for: :-D Sergej Jesenjin Odlomak Kada s drugim budes jedne noci, U ljubavi stojeci na cesti, Mozda i ja onuda cu proci, I ponovo mi cemo se sresti. Okrenuvsi drugom blize pleci Ti ces glavom klimnuti mi lako, "Dobro vece" tiho ces mi reci, "Dobro vece, miss" i ja cu tako. I nista nam srca nece ganut, Duse bit ce smirene posvema, Tko izgori taj ne moze planut Tko ljubljase taj ljubavi nema. sifilis 21-05-2008, 20:38 RASTANAK S TOBOM Mi stojimo na rubu svijeta i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noci Sa zvijezdama i mi zapadamo Mi stojimo vec na krajnjem rubu sebe Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu da je vec daleko vidimo ko zvijezdu? Zamakle su zvijezde Tko od nas jos moze naslutiti sebe? Rusimo se vjecno Nas je put bez dna i padanje bez glasa MRTVA LJUBAV Kraj ljubavi u dusi mrtvo zvoni Vece silazi s neba plavo Spustam tihe crne zastore Znam: vani su mrtve zvijezde i kuce i mjesecina i crn prostor nepomican stoji Nitko nikad nece doci k meni Smrt jos samo nevidljiva zivi Snu razmotaj crven tezak pokrov povrh mene i nada mnom neka crno nebo noci vjecno cuti koji kurac ja radim na ovom faxu Nivette 21-05-2008, 22:44 koji qrtz ja radim na ovom faxu pa bilo je puno pravnika pjesnika :-D suspicious minds 21-05-2008, 23:46 Izgubljeni u prijevodu Što ti na kraju preostaje, nego da se nasmiješ i kažeš:"U redu je."? Klimneš glavom - da, uvjerio si se da je tako. Hodaš znanim, starim ulicama, al' nema zanosa koji ti je jednom nosio korake. Nema onog sretnog čovjeka kojemu je bio dovoljan trenutak. Život... Koliko te je puta razočarao? I ljudi, ta divna stvorenja koja ti se gade. A jednom si i sebe volio... Voliš gužve u tramvajima, uvijek novu rulju na trgu. Izgubljenost u masama. Sve juri, svi se žure, ritam je prebrz. Ali dobro je. Ne stigneš razmišljati. Poison Ivy 31-05-2008, 17:06 the poison in my blood makes the night seem a little brighter may make my heart seem lighter but it just hides the emptiness inside sharpens the craving for a touch makes me forget how long it’s been come and dance with me watch the smile light my face watch me act like I don’t care listen to my easy laughter but don’t look in my eyes ignore the shadows lurking there whisper softly in my ear make those hollow promises try to make me believe and I might pretend it’s all ok may act like I’m going to stay tell myself it’s not a lie but it’s just the poison pulling me to you and it’ll only last for tonight alfa_elita 31-05-2008, 17:17 KRALJICA by devil Uvijek draga, uvijek mila kosa joj divna kao svila Osmijeh sa lica ne skida Mušterije nikad ne ispušta iz vida Usta kao u najveće porno zvijezde U njezinu se krilu muški gnijezde Svakome bi dala Nikada pushiti ne bi stala Veliki, mali kod nje sve pali žene bi kavom najradje polila Muške za neku stvar na koljenima molila Cijeli dan je na nogama Navečer se vucara po hotelskim sobama usluge su njezine besplatne Ona je kraljica sexa pohebala bi nekoga u roku keksa Živila _______!!!!!!!(izbačeno ime radi mogućih tužbi) Napomena izdavaca: pjesma je inspirirana stvarnim, nemilim događajem, a spomenuta osoba doista postoji.... :oops: :smt044 :smt044 devil je maestralno uhvatila bit i pjesma je nastala u roku od 5 min... :smt050 :smt050 Nivette 01-06-2008, 12:52 KRALJICA by devil uuu, me like, skoro pa bi ju mogla upotrijebit za jednu poznanicu :badgrin: mozda cu jednom citirati devil :smt007 MinesweePer 01-06-2008, 16:31 dovrših napokon svoju pjesmu: OSJEČAM SE SEKSI osječam se seksi u ustima mi se tope keksi dečko me dira, a moja harmonika svira osječam se seksi kroz grlo mi prolaze keksi masna mi cica masna mi guzica svinjetina, janjetina porcija ili dvije briga me nije osječam se seksi u želucu mi se tope keksi MinesweePer suspicious minds 02-06-2008, 14:17 Krvarit ću večeras, blijedit ću u tvom pogledu. Praznom, prokleto bolnom. I raširit ću krila još uvijek beskrajna i divna, bijela, neokaljana tobom. Pisati ću o bilo čemu da olakšam ovaj prokleti osjećaj. Iako znam, hladnoća ostaje nenapisana. Kad bih se bar mogla odreći svega, nekako izgrebsti iz kože trnce, jezivost osjećaja da ne postojim u tvojim očima. Glupi ljudski odnosi, prokleti osjećaji. Ti.. ars boni 13-06-2008, 00:14 Pa ovaj forum je pravo otkriće! Poezija je zakon. Pišem rijetko, ponekog inspiriram, :) ali uglavnom se svodi na čitanje i ljubav prema stihu. Odakle krenuti... Mika Antić, definitivno. Jedan jedini, najbolji. Najpoznatija: NEPOVRATNA PESMA Nikad nemoj da se vraćaš kad već jednom u svet kreneš Nemoj da mi nešto petljaš Nemoj da mi hoćeš-nećeš. I ja bežim bez povratka. Nikad neću unatrag. Šta ti znači staro sunce, stare staze, stari prag? Tu je ono za čim može da se pati Tu je ono čemu možeš srce dati. Al' ako se ikad vratiš moraš znati tu ćeš stati I ostati. Očima se u svet trči Glavom rije mlako veče Od reke se dete uči ka morima da poteče. Od zvezda se dete uči da zapara nebo sjajem. I od druma da se muči i vijuga za beskrajem. Opasno je kao zmija opasno je kao metak da u tebi večno klija i čarlija tvoj početak. Ti za koren nisi stvoren Ceo svet ti je otvoren. Ako ti se nekud žuri, stisni srce i zažmuri. Al' kad pođeš - nemoj stati Mahni rukom. I odjuri. Ko zna kud ćeš. Ko zna zašto. Ko zna šta te tamo čeka. Ove su želje uvek belje kad namignu iz daleka. Opasno je kao munja opasno je kao metak da u tebi večno kunja i muči se tvoj početak. Ti si uvek krilat bio samo si zaboravio. Zato leti. Sanjaj. Trči. Stvaraj zoru kad je veče. Nek' od tebe život uči da se peni i da teče. Budi takvo neko čudo što ne ume ništa malo, pa kad kreneš - kreni ludo, ustreptalo, radoznalo. Ko zna šta te tamo čeka u maglama iz daleka. Al' ako se i pozlatiš, il' sve teško, gorko platiš, uvek idi samo napred. Nemoj nikad da se vratiš. Alita 13-06-2008, 00:21 Pa ovaj forum je pravo otkriće! Dobrodosla. 8) ars boni 13-06-2008, 00:37 Pa ovaj forum je pravo otkriće! Dobrodosla. 8) Hvala! :smt006 sifilis 24-06-2008, 12:00 koji qrtz ja radim na ovom faxu pa bilo je puno pravnika pjesnika :-D je, al ja bi rade bil pjesnik pravnik :-D (al ga kenjam) meni jedna od najdrazih yeatsovih WHEN YOU ARE OLD When you are old and grey and full of sleep, And nodding by the fire, take down this book, And slowly read, and dream of the soft look Your eyes had once, and of their shadows deep; How many loved your moments of glad grace, And loved your beauty with love false or true, But one man loved the pilgrim soul in you, And loved the sorrows of your changing face; And bending down beside the glowing bars, Murmur, a little sadly, how Love fled And paced upon the mountains overhead And hid his face amid a crowd of stars. excalibur 27-06-2008, 11:00 ODLAGANJE Prekosutra, da samo prekosutra... Sutra ću početi da mislim na prekosutra. To je jedina mogućnost: danas nikako ne... Ne, danas ništa; ne mogu danas. Zamršena upornost moje objektivne subjektivnosti, san moga stvarnog života, umetnut, iznemoglost prerana i beskrajna, iznemoglost svijeta da se uđe u tramvaj. Ta vrsta duše... Samo prekosutra... Danas bih htio da se pripremim, htio bih da se pripremim, kako bih sutra mogao misliti na idući dan... On je presudan. Već imam nacrtan plan; ali ne, danas ne crtam planove, Sutra je dan planova. Sutra ću sjesti za stol da osvojim svijet; ali svijet ću osvojiti tek prekosutra... Imam želju da zaplačem, imam želju da zaplačem naglo, iznutra... Ne, ne pokušavajte saznati ništa više, to je tajna i neću govoriti. Samo prekosutra... Kad sam bio dijete, cijeli tjedan sam se radovao nedjeljnom cirkusu. Danas me raduje samo nedjeljni cirkus od cijelog tjedna mog djetinjstva. Prekosutra bit ću drugi. Moj život će triumfirati... Sve moje sposobnosti inteligentna, odgojena i praktična čovjeka bit će dekretom sabrane, ali sutrašnjim dekretom. Danas hoću da spavam, a sutra ću sve urediti... Za danas, ima li kakva predstava, koja bi obnovila moje djetinjstvo? Pa čak da i sutra kupim ulaznicu, jer tek prekosutra će biti dobra predstava... Prije ne... Prekosutra ću se latiti poslova, koje ću sutra proučiti. Prekosutra ću konačno biti ono, što danas nikako ne mogu biti. Samo prekosutra. Pospan sam kao izgubljen pas na hladnoći. Veoma sam pospan. Sutra ću ti reći riječi, ili prekosutra, Da, možda jedino prekosutra... Budućnost... Da, budućnost... Pessoa sifilis 27-06-2008, 14:51 A.G. Matoš - Kip domovine U katedralu jedne teške noci, Udoh tiho i pridoh do oltara. Sa zvonika jecahu zvona stara, Htio sam duši molitvom pomoci. Kad tamo pri tamnom visokom odru, Jedna žena gledaše u daljinu. Tri su joj boje ovile haljinu, Prepoznah crvenu, bijelu i modru. I rece mi tiho: moli se, sinko. Nad nama pletu neke cudne niti, Hrvat je opet tako teško biti... :smt038 legionar 28-06-2008, 14:11 Tin Ujević - Hrvatskim mučenicima O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena, i da li kojim rodom krvca vaša rodi! Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi, dok smrt je blizu gluha našeg plemena! A kukavan je Hrvat novog vremena, te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi. Ne opiruć se klanja - krotko janje - hodi i ne zna zbacit groznog ropstva bremena. Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena! Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu sve žrtve vam i mučeništvo budu? Da, roditi će rod od slavnog sjemena! A ako neće sam ću zazvat pakla vatre da spale sve, i grom da ropski narod satre! one_perfect_girl 28-06-2008, 15:27 Sergej Jesenjin - Ti ne voliš i ne žališ mene (...) I ništa naša srca neće ganut. duše bit će smirene posvema- tko izgori, taj ne može planut, tko ljubljaše, taj ljubavi nema. obožavam ovu pjesmu, obožavam Jesenjina :smt010 :smt049 one_perfect_girl 28-06-2008, 15:35 Čekaj me - Konstantin Simov Čekaj me, i ja ću sigurno doći, samo me čekaj dugo. Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom. Čekaj i kada vrućine zapeku, i kada mećava briše, čekaj i kada druge nitko ne bude čekao više. Čekaj i kada pisma prestanu stizati izdaleka, čekaj i kada čekanje dojadi svakome koji čeka. Čekaj me, i ja ću sigurno doći. Ne slušaj kad ti kažu kako je vrijeme da zaboraviš i da te nade lažu. Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim, neka se tako umore čekati i svi drugovi moji, i gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta. Čekaj. I nemoj sjesti s njima, i nemoj piti ništa. Čekaj me, i ja ću sigurno doći, sve smrti me ubiti neće. Nek rekne tko me čekao nije: Taj je imao sreće! Tko čekati ne zna, taj neće shvatit, niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim. Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu, - naprosto, ti si čekati znala kao nitko na svijetu. alfa_elita 30-06-2008, 19:09 Napomena izdavaca: s ponosom objavljujem još jednu u nizu pjesama koju je majstorskom brzinom i lakoćom napisala devil izdavač se ograđuje od svih mogućih tužbi... svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna... :D :D Glupaca Ta zena je glupaca prava, Razmislja kao luda krava. Prica price bez pokrica, Preziru je sva ljudska bica. Argumenti joj nisu neki, Bilo bi joj bolje da se sakrije pod suknju seki. Obozavatelja i nema nesto, S normalnim ljudima se svadja cesto. Antipaticna je i bijedna, Dobro bi joj dosla elektrosok terapija jedna. Svi bi sretni bili, Zajedno se smijali i pili, Kad bi ta zena usta zatvorila, Sva grla bi od srece zaorila. by: devil napomena autora: zbog pjesnicke slobode neke stvar i nisu gramaticki najispravnije. =D> =D> =D> =D> =D> sifilis 04-09-2008, 17:45 a kaj mislite o a.b. simicu? meni uz matosa i ujevica definitivno najnaj :smt007 eto da se pohvalim malo.... tri velikana! http://img513.imageshack.us/img513/6710/photo0035dn3.jpg :smt050 :smt050 :smt050 i da usput metnem jos jednu Simicevu...meni medu top 5 njegovih pjesama....predivno nesto Prva noc samoce Crveni cvjetovi ljubavi gore u noci Prva noc kroz koju idem sam Slušam: visoki plavi vodoskoci ceznu zvijezde koje nikad dosegnuti nece i u meni crno teško srce tuce tuce :cry: :cry: suni 07-09-2008, 22:32 šimićevu zbirku pjesama imam uvijek blizu sebe. njegov odnos s tatjanom je nešto što mi je uvijek bio pojam ljubavi i savršenstva. preveo je jednu od mojih najdražih knjiga 'blagoslov zemlje' knuta hamsuna. a matoša isto obožavam, imala sam o njemu maturalni rad. prekrasan autor, glazbenik i prekrasna duša. od ostalih pjesnika tu je william blake i drugi engleski romantičari, volim i francuze i bukowskog. ea poe klasika :smt007 i jedna od mojih najdražih...na prošloj str na hrvatskom a evo i original. istinsko poznavanje zla. meni osobno prebrutalno Charles Bukowski The Genius Of The Crowd there is enough treachery, hatred violence absurdity in the average human being to supply any given army on any given day and the best at murder are those who preach against it and the best at hate are those who preach love and the best at war finally are those who preach peace those who preach god, need god those who preach peace do not have peace those who preach peace do not have love beware the preachers beware the knowers beware those who are always reading books beware those who either detest poverty or are proud of it beware those quick to praise for they need praise in return beware those who are quick to censor they are afraid of what they do not know beware those who seek constant crowds for they are nothing alone beware the average man the average woman beware their love, their love is average seeks average but there is genius in their hatred there is enough genius in their hatred to kill you to kill anybody not wanting solitude not understanding solitude they will attempt to destroy anything that differs from their own not being able to create art they will not understand art they will consider their failure as creators only as a failure of the world not being able to love fully they will believe your love incomplete and then they will hate you and their hatred will be perfect like a shining diamond like a knife like a mountain like a tiger like hemlock their finest art Sir Galahad The Pure 10-09-2008, 00:11 Volim poeziju jer me ona istovremeno i uzdiže i opušta. Među najdražima su mi pokojni španjolski homoseksualac Federico Garcia Lorca, zatim propala pijanica Baudelaire... Uglavnom to su najdraži od stranih, makar volim i mnoge druge. Od hrvatskih su tu Tin Ujević i A.B. Šimić. Kamova nisam mnogo čitao, ali ono što sam čuo i vidio mi je duhovito i zabavno. ultraviolet 10-09-2008, 00:14 Volim poeziju jer me ona istovremeno i uzdiže i opušta. ovo je za sig! :smt007 :smt006 sifilis 24-10-2008, 17:16 A.B. Simic - Zima Moju je dušu izmučila ljubav Moja je duša bolesna i sniva Ne budite je: svaka miso boli Moja je duša tamno golo jezero u ladnom bijelom danu Ne lete ponad vode bijeli galebovi Ne šume ispod neba plavi oblaci O kako stoji sve ukočeno oštro bijelo! Na blize kuće nebo palo Na kuće nebo naslonjeno sniva Pustite neka danas stoji sve i sniva Danas svaki pokret boli TIGER_89 24-10-2008, 17:22 Ti koja imaš ruke nevinije od mojih - Vesna Parun Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči. Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama. Ja ne dočekah naljepše doba njegove muškosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu. I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj šumi. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu. TIGER_89 24-10-2008, 17:24 Pjesma o kuji - Jesenjin Jutros je kuja pri štali, gdje rogoz se zlati pod gredom, oštenila sedmero mladih, riđih štenadi redom. I jezikom, sve do tmine, mati ih češljala nježna; od trbuha njene topline voda se topila snježna A uveče, kao i vazda, kad koke na lijegala kreću, tmuran je stigao gazda i strpao štenad u vreću. Trčati snijegom je stala slijedeć mu tragove hoda i dugo uz val do vala hladna se mreškala voda. A kad se od trčanja vruća i znojna probi kroz sjene, njoj se mjesec vrh kuća ko njeno pričini štene. Ovo mi je tako prekrasna i tužna pjesma :smt010 Condor 25-10-2008, 12:38 E.A. Poe-Gavran Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći, Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše; Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao, Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše - "To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" , Samo to i ništa više. Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru beše kasno Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše. Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše. Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše, Ah, nje sada nema više. Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše; Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije: "Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše. Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše. Samo to je, ništa više." Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada: "Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže! Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate, Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše, Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše - Mrak je tamo, ništa više. Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio, Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše; Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina, Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše: "Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše, Samo to i ništa više. Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih: Nešto jači nego prije udarci se ponoviše. "Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje; Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše. Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše - Vjetar to je, ništa više. Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku, Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše, Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane, S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže, Sleti, sjede, ništa više. Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše. "Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi, Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže, Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?" Reče Gavran: "Nikad više". Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo, Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše. Ali priznat mora svako, ne događa da se lako, Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše, Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše S tim imenom "Nikad više". Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo, Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše. To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće, Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše, Otići će i on kao nade što me ostaviše". Tad će Gavran "Nikad više". Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen. "Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta, Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše, Od "nikada-nikad više". Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu, Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one, Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše Grakćuć stalno: "Nikad više". Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše; Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše, Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše O n a ne će nikad više. Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše. "Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše. Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše." Rače Gavran: "Nikad više". "Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo, Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?" Reče Gavran: "Nikad više". "Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo, Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše, Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu Lenoru, od koje me rastaviše?" Reče Gavran: "Nikad više". "Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh, "U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše! Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga, Meni je samoća draga - usne same dovršiše - Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!" Reče Gavran: "Nikad više". I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo, Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže, Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava, Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše, Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše Ustat ne će - nikad više! Robierre de Cochon 25-10-2008, 19:10 Pa ipak biva ponekad da čujem Nešto kao molitveni šapat u sebi. To se moja stara i vječno živa želja Javlja odnekud iz dubina I tihim glasom traži malo mjesta U nekom od beskrajnih vrtova rajskih, Gdje bih napokon našao ono Što sam oduvijek uzalud trazio ovdje: Širinu i prostranstvo, otvoren vidik, Malo slobodnog daha... Andrić Robierre de Cochon 25-10-2008, 19:13 Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strasna u dubini, Ona je zublja u dnu noći; Plačimo, plačimo u tišini, Umrimo, umrimo u samoći. Tin Ujević TIGER_89 25-10-2008, 21:16 Poeov ''Gavran'' i Ujevićev ''Nocturno'' su mi predobre :smt007 DH 25-10-2008, 21:17 Neke pjesme nemaju naslova a nastajale su u rijetkim trenucima inspiracije, mnoge su netragom nestale, a dosta ih se krije po ostaim bilježnicama, za kojima sam lijen tragati... No, da ne duljim... Moj mač je slovo, Moj štit riječ je. Moj boj je ovo, Vrijeme već je. Sada putim vapaj Bogu Da mi još snage dade Da se borit mogu. Svaki stih je boj, Svaka riječ ep je. Svako slovo vapaj je moj. "Maupassant u stihovima" Sablasni huk u noći osjete moje koči. Tiho dok magla pada, Glava postaje klada. Umoran padam u san Spavam mirno u tami. Nesreća blizu čami Želim da osvane dan. I jedna na čakavštini, napisana kad je u ožujku padao snijeg i zadržao se par dana: "U ta hip" Eko prolić nan sprid vrati a snig još vajk rožice blati. Valje će tići nazad doć, a snig još ća neće poć. Kako grota on je trd, kako zmija on je grd. Samo kad pada on je lip, Samo kad pada, samo u ta hip. Robierre de Cochon 25-10-2008, 22:07 Vučem za sobom zmije što mi cipele grizu. I od vremena tog, nalik na proroke, Ljubim tako nježno pustinju i more; Pak se u koroti smijem, a na slavlju plačem I sladak okus ćutim u vinu najgorčem; Činjenice često pak lažima držim, Te, u nebo zureć, upadam u rupe. Ali Glas me tješi: ''Snove svoje čuvaj: Sni ludih su ljepši nego sni mudraca!'' Baudelaire Poison Ivy 26-10-2008, 11:40 Parfum exotique Quand, les deux yeux fermés, en un soir chaud d'automne, Je respire l'odeur de ton sein chaleureux, Je vois se dérouler des rivages heureux Qu'éblouissent les feux d'un soleil monotone; Une île paresseuse où la nature donne Des arbres singuliers et des fruits savoureux; Des hommes dont le corps est mince et vigoureux, Et des femmes dont l'oeil par sa franchise étonne. Guidé par ton odeur vers de charmants climats, Je vois un port rempli de voiles et de mâts Encor tout fatigués par la vague marine, Pendant que le parfum des verts tamariniers, Qui circule dans l'air et m'enfle la narine, Se mêle dans mon âme au chant des mariniers. — Charles Baudelaire Exotic Perfume When, with both my eyes closed, on a hot autumn night, I inhale the fragrance of your warm breast I see happy shores spread out before me, On which shines a dazzling and monotonous sun; A lazy isle to which nature has given Singular trees, savory fruits, Men with bodies vigorous and slender, And women in whose eyes shines a startling candor. Guided by your fragrance to these charming countries, I see a port filled with sails and rigging Still utterly wearied by the waves of the sea, While the perfume of the green tamarinds, That permeates the air, and elates my nostrils, Is mingled in my soul with the sailors' chanteys. :smt001 missvjestica 27-10-2008, 13:43 UHAPŠEN U SVOJOJ MAGLI-Ujevic Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku. I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja. I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga Nada vrišti; biti čisti. Biti sveti. I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca. :smt007 remorker988 28-10-2008, 23:20 ovo sam jednom prilikom stavio na grotlo ali mislim da je i ovdje pravo mjesto za paste : Ljubav iuriste Bila si moj zakon, moja neoboriva presumpcija... Volio sam te iuris et de iure Bez obzira na tvoju mentalnu rezervaciju... Moja žalba je odbijena, Al ti si pravo koje ne zastarjeva.... Bez obzir NA SVE TVOJE TUŽBE, bio sam presuda u tvoju korist! missvjestica 29-10-2008, 13:41 ovo sam jednom prilikom stavio na grotlo ali mislim da je i ovdje pravo mjesto za paste : Ljubav iuriste Bila si moj zakon, moja neoboriva presumpcija... Volio sam te iuris et de iure Bez obzira na tvoju mentalnu rezervaciju... Moja žalba je odbijena, Al ti si pravo koje ne zastarjeva.... Bez obzir NA SVE TVOJE TUŽBE, bio sam presuda u tvoju korist! nema sta,kreativno :D sifilis 29-10-2008, 18:45 Ljubav iuriste :-& smucilo mi se upravo enivej, nastavljam s neponovljivim Simicem :smt050 Mučenik Iz gomile istupih sam i pozvah vas u zemlju: Novi Život Smijeh ruga samo jeknu iz gomile k mojem uhu Pođoh sam Al za mnom ravno uputiste Smrt Umrijeh Iz moga srca izniknuše dva modra cvijeta ljubavi u svijet ZER0 29-10-2008, 19:07 sudbina je svijeta sva u jednom krugu od govna do cvijeta od cvijeta do govna Albert Kinert magister 31-10-2008, 00:59 BAŠ SVE Karlović gerila, možete me zvat Godzilla tenis bandito moja lopta piči drito, u Miami, Baracku Obami, Boris Becker, dođi da ti stisnem bekend, navigiram svoje serve kao startreker Najljepše su damice mlade mamice, obožavaju, poslije meča rade baš sve, baš sve... Kaže, tenis je moj hobi pa se sama skinula u sobi, pitao sam koje si dobi, zazvonio je njen mali mobi, javio se njen dečko Robi, rekla mu je da je na probi, pa je Robi papao zobi, jer nije rekla da je netko drobi Tko te to drobi, jel te dobro drobi, ha, tko te drobi? Ja ne igram košarku i ne zovem se Denis, al sam visok kao on i bolji mi je penis (Jedan dva tri, tenis volimo mi, turnir po turnir, ja sam mali karlofil) Ispeglana joj kosica, u pupku mindžuša, mala dobro zna da ja to volim poslije treninga, dođi skini se, pokaži nogice ispod minice, joj što volim Severine i Alavanjice, sisice razne Vlatkice pokose njihove kokose, fensi ribice fensi losose Kad je otišao doma njen čiča, platio sam joj nekoliko pića, pijan je otišao iz kafića pa je započela seksi priča, dvd je stavila pornić, rekla je da joj je muž homić, al' da ima love zove se Domić, i da se ne diže njegov slonić Kad se skinula ta munjara mene zaskočila, udavila po meni balila, leđa savila, spigala, sve porigala, po stanu pokrala, al ipak je bilo dobro kad je sve progutalaaa Ja ne igram košarku i ne zovem se denis, al' sam visok kao on i bolji mi je penis (jedan dva tri, tenis volimo mi, turnir po turnir, ja sam mali karlofil) :smt005 :smt005 :smt005 advocatus diaboli 05-11-2008, 01:02 Uh poezija u ovaj kasni sat, što mi bi :-D Iako nisam poetično biće najljepša pjesma mi je Prevertova Barbara :smt010 sifilis 12-11-2008, 18:42 Sudbine u ponoć Obrazi su teški vise... dogaraju oči mutne vlažne prazne U očima poumirale duše (Zastrta okna praznih tamnih kuća) Bijela svjetla šume Na stolovima čaše pune alkohola Tekućina ulijeva težinu u pokrete ljudska tijela prečinja u neke pomične i teške kipove od drva Žena što sja žarkim bojama odijela namirisanom bijelom puti tijela ne budi više požude uzdignutim oštrim smijehom Crvena i ladna srca muklo kao ure tuku Čovjek podignut od stola nekim zovom koji on sam čuje korača u noć svoje zadnje korake Mjesec - okrugla crvena glava - smije se neopažen kroz prozor dok raste pometnja u ovaj prostor izgubljenih tijela :smt050 omega_3r 04-12-2008, 22:29 ovo sam jednom prilikom stavio na grotlo ali mislim da je i ovdje pravo mjesto za paste : Ljubav iuriste Bila si moj zakon, moja neoboriva presumpcija... Volio sam te iuris et de iure Bez obzira na tvoju mentalnu rezervaciju... Moja žalba je odbijena, Al ti si pravo koje ne zastarjeva.... Bez obzir NA SVE TVOJE TUŽBE, bio sam presuda u tvoju korist! heh, brate... da ti je bila ustav, a ne samo zakon... vjerojatno bi još imao šanse... Cherry Darling 21-12-2008, 21:26 Stick Boy and Match Girl in Love http://homepage.eircom.net/~sebulbac/burton/images/stickboy/stick_boy_1.gif Stick Boy liked Match Girl, He liked her a lot. He liked her cute figure, he thought she was hot. http://homepage.eircom.net/~sebulbac/burton/images/stickboy/stick_boy_2.gif But could a flame ever burn for a match and a stick? It did quite literally; he burned up quick. T. Burton ernejst 29-12-2008, 00:59 Ivan Goran Kovačić: Jama I. Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali Sa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj pali Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. Moje su oči zgasle na mome dlanu. Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu; I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu; Na dlanu oči zrakama se smiju I moje suze ne mogu da liju. Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste, koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja koje zjapi - Da bodež u vrat zabode mi slađe: A mene dragost ove krvi uze, I ćutio sam kaplje kao suze. Posljednje svjetlo prije strašne noći Bio je bljesak munjevita noža, I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, I bijela, bijela krvnikova koža; Jer do pojasa svi su bili goli I tako nagi oči su nam boli. O bolno svjetlo, nikad tako jako I oštro nikad nisi sinulo u zori, U strijeli, ognju; i ko da sam plako Vatrene suze s kojih duplje gori: A kroz taj pako bljeskovi su pekli, Vriskovi drugih mučenika sjekli. Ne znam, koliko žar je bijesni trajo, Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu, Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo. Tad spoznah skliske oči na svom dlanu I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati, Kako ću tebe sada oplakati..." A silno svjetlo, ko stotine zvona Sa zvonika bijelih, u pameti Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona, Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti! Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko! Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko! Al ovu strašnu bol već nisam čeko: Krvnik mi reče: "Zgnječi svoje oči!" Obezumljen sam skoro preda nj kleko, Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči; I više nisam ništa čuo, znao: U bezdan kao u raku sam pao. obožavam ovu poemu, kao i gavrana te mojsija od s.s. kranjčevića, a sljedeći je za čitat faust legionar 29-12-2008, 02:06 Obožavam I.G. Kovačića, čovjek je pisao odlične pjesme, pune ljubavi: Mrzimo vas! Mrzimo vas, hulje, Mrzimo, krvnici, Vi, pljačkaške rulje! U majčinoj klici Kunu vašu djecu utrobe svih žena Iznad našeg doma Bombom porušena. Naše ljute guje Kroz kost će vam gmizat, Pobješnjele kuje Crijeva će vam lizat Muhe zukavice i smrdljivi crvi Osvetu će množit u crnoj vam krvi Srcem bismo jeli Pogano vam meso Na lešine sjeli I kliktali bijesno, Smrdežima vašim punili bi pluća Za pobjede nove, nova nadahnuća. :) :) legionar 29-12-2008, 02:17 Moj dom Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol; Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I... gutam svoju bol! I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše, Njen rug je i moj rug; Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše, I ne vraćaju dug. Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni, Ko žića zadnji dah; I da mi ono pane pod nokat sverazorni, Ja past ću utoma. Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso, A spasoh u tom sve, U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso Kroz čarne, mlade sne! Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila, Ja obraz pronijeh njen; Na svojem srcu grijem već klonula joj bila I ljubim njenu sjen. I kralje iznijeh njene i velike joj bane, Svih pradjedova prah, Nepogažene gore i šaren-đulistane I morske vile dah. ... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio I bježat moram svijet; U vijencu mojih sanja već sve je pogazio, Al' ovaj nije cvijet. On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom Na javi i u snu, I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom: O, je li jošte tu?! Slobode koji nema taj o slobodi sanja, Ah, ponajljepši san; I moja žedna duša tim sankom joj se klanja I pozdravlja joj dan. U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu I krunidbeni pir, I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu U pola mora šir! Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more Posvećuje mi grud; Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore, I... lutam kojekud. Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene, Zaorit ću ko grom: O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, To moj je, moj je dom! Josip Broz Tito 29-12-2008, 02:34 Ivan Goran Kovačić je bio bolesnik,ne znam kako drukčije nazvati ovakve "pjesme" pitam se što li je lijepo u pjesmi o crijevima i kopanju očiju :shock: Private Joker 29-12-2008, 02:38 Pa ko kaze da treba bit lijepo? Dapace, mislim da je i cilj pjesme da potaknje mrznju, gadjenje, i slicne negativne osjecaje ;) ernejst 29-12-2008, 02:43 ma nije bio bolesnik, kolko znam jama je pisana po istinitom događaju, pročitaj cijelu pa ćeš vidit da ima smisla ljudi inače imaju takve reakcije na njegove pjesme konzerva 29-12-2008, 10:26 da, pjesme bi trebale bit samo o lijepim stvarima kao npr bijelim ljubičicama suni 29-12-2008, 11:55 Ivan Goran Kovačić je bio bolesnik,ne znam kako drukčije nazvati ovakve "pjesme" pitam se što li je lijepo u pjesmi o crijevima i kopanju očiju :shock: a poezija i ostatak književnosti inače ima za temu samo ono lijepo? :smt005 kovačićeva pjesma je inspirirana ratom. ne znam što bi se o ratu moglo reći lijepoga Josip Broz Tito 29-12-2008, 14:57 ma nije bio bolesnik, kolko znam jama je pisana po istinitom događaju, pročitaj cijelu pa ćeš vidit da ima smisla ljudi inače imaju takve reakcije na njegove pjesme Ma čitao sam to,znam da je njega snašla sudbina iz te svoje pjesme :oops: :( A da je po istinitom događaju naravno imao je dosta inspiracije na našim prostorima :evil: Inače je ipak preferiram lijepu književnost,i zašto ne,ljubičice bijele :-D Kalin 29-12-2008, 14:59 A didove košulje iz ormara te ne privlače? suni 29-12-2008, 15:00 Inače je ipak preferiram lijepu književnost,i zašto ne,ljubičice bijele :-D pretpostavljam da ne misliš i da ružnoća može biti lijepa i opojna? ma sve ok samo tak si odbacio 90% svjetske književnosti... Cherry Darling 29-12-2008, 15:02 Inače je ipak preferiram lijepu književnost,i zašto ne,ljubičice bijele :-D a estetika ruznoce momak? ernejst 29-12-2008, 16:13 "Rastanak je to što kažeš, kriknuh, "ptico ili vraže! U oluju bježi, na žal Hadske Noći otkud stiže! Niti pera ne ispusti ko trag laži što izusti! U samoći mene pusti!- nek ti trag se s biste zbriše! Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun što srce siše!" Reče gavran "Nikad više." obožavam ovu strofu, svi znamo otkud je :-D, i "I tebi baš, što goriš plamenom Od ideala silnih, vječitih Ta sjajna vatra crna bit će smrt. Mrijeti ti ćeš, kad počneš sam U ideale svoje sumnjati." Silvije Strahimir Kranjčević Mojsije najveća debilana uz futuriste naravno, Krležin Khevenhiller "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo. Ar je navek bilo da je nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kak biti bude biloda bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da nišče bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. Kak je tak je, tak je navek bilo, Kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! - i onda dobiva nekakav smisao Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. itd. o potlačenim kmetovima suni 29-12-2008, 16:27 zakaj su futuristi debilana? objasnjenje molim :smt004 oni su najbolje kaj je italija dala uz pirandella, boccaccia i eca Alita 29-12-2008, 16:29 "Rastanak je to što kažeš, kriknuh, "ptico ili vraže! U oluju bježi, na žal Hadske Noći otkud stiže! Niti pera ne ispusti ko trag laži što izusti! U samoći mene pusti!- nek ti trag se s biste zbriše! Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun što srce siše!" Reče gavran "Nikad više." obožavam ovu strofu, svi znamo otkud je :-D, i Uh.. Poe se treba na engleskom citati :oops: ernejst 29-12-2008, 17:01 Bitka težina + miris Sunce zlato vaga tanjuri olovo nebo svila boje posteljina purpur plavetnilo prženje Sunce = vulkan + 3000 barjaka atmosfera - preciznost korida bjesnilo kirurgija svijetiljke zrake - skalpeli blistanje rublje pustoš - klinika X 20000 ruku 20000 nogu 10000 očiju - nišanskih sprava svjetlucanje čekanje operacija pijesak - peći - brodova Talijani Arapi: 4000 metara bataljun - kotlovi naređenja - klipovi znoj usta - užarene peći izgubljenost ispred ulje tatatata amonijak gazije ljubice izmetine ruže pijesak zasljepljenje - ogledala sve hodati aritmetika slušati ironija oduševljenost zujanje šivati sprudovi - jastuci cikcak krpati noge - gomile - škripanje pijesak beskorisnost mitraljezi = šljunak + zapljuskivanje + žabe Prethodnica: 200 metara natovarene - na - bujanetu ispred Arterije toplo bujanje oplođivanje - vlasi - pazuha - panj riđa plava boja lahori + ranac 18 kilograma razboritosti = ljuljačka gvožđurinje škrabica mekoća: 3 srha zapovijedi kamenje bijes neprijatelj gromobran lakoća slava junaštvo Prethodnice: 100 meatra mitraljezi puškarenje erupcija violine žuta mjed pim pum pak pak tim tum mitraljezi tataratatarata tataratatarata tataratatarata Filipo Tommaso Marinetti :?: ne znam, meni je nekak bez veze a ovo za gavrana, ja sam prvo čitala na hrvatskom, ionako mi se svidjelo, što nije uvijek slučaj jer se vrlo često mnogo toga izgubi u prijevodu, našla sam i nešto lošiji prijevod al ovaj je, po mom mišljenju, solidan suni 29-12-2008, 17:07 pitam zato kaj svi profesori hrvatskoj jezika i književnosti po defaultu preziru futuriste. sve moje profe su ih pljuvale kao i moja tutorica. valjda su ih tak na faxu programirali :? meni su oni ok. dobre ideje su imali. ernejst 29-12-2008, 17:16 moja ih profa nije mrzila, dapače, brijem da je svršavala na njih ko i na podravske motive :lol: , prestrašno :oops: , za većinu je ljudi, nažalost, poezija nešto što mora bit pisano u stihovima s rimom i pomogućnosti o cvijeću i ljubavi, nisam tog stajališta, al ovo mi je ipak bez veze jel ima netko tko je pročitao cijelu božanstvenu komediju i kome se svidjela? sifilis 29-12-2008, 20:01 Uh.. Poe se treba na engleskom citati :oops: Amen to that. I ne samo Poe-a...nije bzvz i veliki Robert Frost reko: Poetry is what gets lost in translation. Cherry Darling 29-12-2008, 20:41 pa evo onda neshto Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen, die sich über die Dinge ziehn. Ich werde den letzten vielleicht nicht vollbringen, aber versuchen will ich ihn. Ich kreise um Gott, um den uralten Turm, und ich kreise jahrtausendelang; und ich weiß noch nicht: bin ich ein Falke, ein Sturm oder ein großer Gesang. Rilke Cherry Darling 29-12-2008, 20:42 pa evo onda neshto Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen, die sich über die Dinge ziehn. Ich werde den letzten vielleicht nicht vollbringen, aber versuchen will ich ihn. Ich kreise um Gott, um den uralten Turm, und ich kreise jahrtausendelang; und ich weiß noch nicht: bin ich ein Falke, ein Sturm oder ein großer Gesang. Rilke cathy the great 29-12-2008, 20:43 pa evo onda neshto Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen, die sich über die Dinge ziehn. Ich werde den letzten vielleicht nicht vollbringen, aber versuchen will ich ihn. Ich kreise um Gott, um den uralten Turm, und ich kreise jahrtausendelang; und ich weiß noch nicht: bin ich ein Falke, ein Sturm oder ein großer Gesang. Rilke cherry zna i voli njemački?! ljubi keti :smt008 Cherry Darling 29-12-2008, 20:46 kae ovo izasla mi dva ista posta :shock: Njemacki i ja se druzimo vec godinama ali ne mogu rec da ga znam...ipak Rilke je Rilke na njemackom :-D suni 30-12-2008, 10:50 Uh.. Poe se treba na engleskom citati :oops: Amen to that. I ne samo Poe-a...nije bzvz i veliki Robert Frost reko: Poetry is what gets lost in translation. pa da najbolje je čitati u originalu ako znaš jezik ali ako ne znaš ostane ti nepoznata poezija i proza jezika kojeg ne poznaješ. kao npr francuska knjizevnost ili španjolska književnost :shock: a da ne pričam o skandinavskoj književnosti. što se tiče prevođenja to je umjetnost, samo rijetki su za to talentirani. poeziju uvijek najbolje prevode pjesnici to je poznato. tin ujević je jako puno pjesama preveo. Kalin 30-12-2008, 14:34 pitam zato kaj svi profesori hrvatskoj jezika i književnosti po defaultu preziru futuriste. Valjda zato što su zločesti fašisti? No, šalu na stranu, meni su poprilično zanimljivi. Kao i opčenito cijela avangarda! Amen tu dada! :-D denzacar 30-12-2008, 17:37 Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen, die sich über die Dinge ziehn. Ich werde den letzten vielleicht nicht vollbringen, aber versuchen will ich ihn. Ich kreise um Gott, um den uralten Turm, und ich kreise jahrtausendelang; und ich weiß noch nicht: bin ich ein Falke, ein Sturm oder ein großer Gesang. Rilke Schvabe imaju ogroman hendikep zbog jezika i svojih prokletih slozenica. Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübe rtragungsgesetz (http://en.wikipedia.org/wiki/Rinderkennzeichnungs-_und_Rindfleischetikettierungs%C3%BCberwachungsauf gaben%C3%BCbertragungsgesetz). Jos nisam, doduse, cuo da je neko upotrijebio gore navedenu rijec u pjesmi no obratite paznju koliko cak i "jahrtausendelang" lomi strofu gore. Naravno, posto Rilke nije idiot, lomi je tacno gdje treba. :P što se tiče prevođenja to je umjetnost, samo rijetki su za to talentirani. poeziju uvijek najbolje prevode pjesnici to je poznato. tin ujević je jako puno pjesama preveo. Well... Luko Paljetak mi je tako upropastio Byrona sa svojim prevodom "Childe Harold"-a. Ako na strazi ne mozes citati nesto jer ti se prevod gadi... Nazalost, slabo citam poeziju zadnjih godina. Poezija zahtijeva um daleko manje zagadjen nego sto si ga u zadnje vrijeme mogu priustiti. Zadnje od poezije sto sam citao je Zelazny. :P Koji je dobar... ali ipak samo fan moze u potpunosti cijeniti i nacin na koji uspijeva ispricati sasvim solidnu SF pricu kroz poeziju, i humor, i prepoznatljiv stil. Npr. [spoiler:3otb8gcy]AUGURY A fistful of entrails makes all the difference in the world at a time like this, oh king, and these guts say you're in trouble. It could be the lord chamberlain or — God forbid! — the queen that bears watching, but the innards indicate the stranger. The people themselves, heirs to your benevolence, typically ungrateful, screaming for your head, as usual, have a new twist to their defiiance. They used to say it's wars, taxes and the recent executions, but now they're after social security, a 40-hour work week with paid vacations, workmen's compensation and a comprehensive medical-dental plan. Now, that stranger in the dungeon and the glowing bubble he came in — We all know he's mad, with his talk of flying machines, thinking machines, killing machines, but this segment, here, ties him to the current unrest. I believe he found an audience before we got to him. So it comes to this: We must burn him as a sorcerer or offer him a cabinet post. Offhand, I'd recommend the latter. You see, it's really a matter of vocabulary. His words have found them ills they never knew they had. So let him talk awhile and place a moratorium on the penning of dictionaries. Drown his words in realities and the next time they come by it'll be his head, like a grisly lollipop, passing down the avenue. Then give it a year, I'd say. The people will forget the words, saying it's wars, taxes and the recent executions. I feel it in my guts.[/spoiler:3otb8gcy] Nekom neupucenom ovo gore ne predstavlja bogzna sta, no fan ce odmah prepoznati Rogea. :D No, posto on nije bio "profesionalni" pjesnik, miksanje stilova i prelazak sa haikua na sonet je sasvim uobicajeno za njega. [spoiler:3otb8gcy]TRYPTYCH Sapho "The moist flowers along Acheron open as my eyes' close. Let me lie and call death lovely." Li Po "The terrace of darkness is drenched by the sun of sobering morning. My friend the mountain laughs as the Emperor bids my words follow him along the garden walks." Rimbaud "Purer than absinthe and stronger than love is the disease of my hand, wearing as it were the motions of manhood and touching to fire the banalities."[/spoiler:3otb8gcy] I onda kad naletis na neku "pravu" poeziju ostavi utisak kao npr. Jim Carrey u Eternal Sunshine of the Spotless Mind. "Hebote, pa on zaprave glumi/pise poeziju". :lol: [spoiler:3otb8gcy]RODIN'S 'THE KISS' Stasimonial inquiry and reply despite stone, where have I seen thee before, mandala amid the eye? Guitars, the organ, or one violin draw but in perpetual anticlimax thy hewn pause past sound, and the numbers of no poetry embrace no thing with such staticies' armed coherence. Where? I do not know. Love-locked lips forever, whose witnessed conversation secret stays, will not tell me - unwanted voyeur worshiper - undoing silences that never can be spelled. But I, most sure, have seen thee, before this eye might keep, or tongue lisp its trilling tribute, and know thee in a way past memory's cant: Something sudden here exclaims that arch of neck, and thing-caressing palm below thy bend; something, like my living blood - flesh-blinded, swirling visionary; formless rusher after rushing form - statuizes seeing's sympathy.[/spoiler:3otb8gcy] suni 30-12-2008, 19:18 Well... Luko Paljetak mi je tako upropastio Byrona sa svojim prevodom "Childe Harold"-a. Ako na strazi ne mozes citati nesto jer ti se prevod gadi... kao što je raos bukowskog upropastio tj raos upropasti sve čega se primi. kriminalno djevojcica sa sibicama 30-12-2008, 19:33 rilke :smt007 odličan ukus cherry :D Cherry Darling 30-12-2008, 19:47 rilke :smt007 odličan ukus cherry :D thnx thnx :smt006 Well... Luko Paljetak mi je tako upropastio Byrona sa svojim prevodom "Childe Harold"-a. Ako na strazi ne mozes citati nesto jer ti se prevod gadi... kao što je raos bukowskog upropastio tj raos upropasti sve čega se primi. kriminalno sjecam se da je meni Ladan upropastio dosta filozofije koju sam prije citala...dobro mozda su drugima te rijeci savrseno odgovarale, ali nisu postojale...nigdje... sifilis 30-12-2008, 21:10 pa da najbolje je čitati u originalu ako znaš jezik ali ako ne znaš ostane ti nepoznata poezija i proza jezika kojeg ne poznaješ. kao npr francuska knjizevnost ili španjolska književnost :shock: a da ne pričam o skandinavskoj književnosti. što se tiče prevođenja to je umjetnost, samo rijetki su za to talentirani. poeziju uvijek najbolje prevode pjesnici to je poznato. tin ujević je jako puno pjesama preveo. ak se ne varam on je i bodlera prevodio. imo je lik muda, nema sta. eh, zasto nisam poliglot (neg iz smrdljive xvi. :smt005 ) ovak sam na svoju veliku zalost osuden na (vise ili manje spretne) prijevode bilo ceg kaj nije engleski, a to nije to :( i bas mi je sad sinulo kak sam neupucen opce u skandinavsku poeziju...moram se informirat malo. a kad smo vec kod svaba, Schiller mi je kul. fescinantno je muzikalan na tako jednom konc-logor jeziku. recimo kultna An die Freude (zadnju strofu bum puknul) Festen Muth in schwerem Leiden, Hilfe, wo die Unschuld weint, Ewigkeit geschwornen Eiden, Wahrheit gegen Freund und Feind, Männerstolz vor Königsthronen,— Brüder, gält' es Gut und Blut— Dem Verdienste seine Kronen, Untergang der Lügenbrut! Schließt den heil'gen Zirkel dichter, Schwört bei diesem goldnen Wein, Dem Gelübde treu zu sein, Schwört es bei dem Sternenrichter! suni 30-12-2008, 21:17 eh, zasto nisam poliglot (neg iz smrdljive xvi. :smt005 ) hahaha da i mene često to pitanje mori. :smt005 pozdrav od ex kolegice iz xvi :smt006 učila tri jezika a na kraju bolje fiziku znala :smt005 ernejst 31-12-2008, 00:50 malo ot. :-D Aldous Huxley Brave new world "Exposing what is mortal and unsure to all that fortune, death and danger dare, even for an eggshell. Isn't there something in that?" he asked, looking up at Mustapha Mond. "Quite apart from God•though of course God would be a reason for it. Isn't there something in living dangerously?" "There's a great deal in it," the Controller replied. "Men and women must have their adrenals stimulated from time to time." "What?" questioned the Savage, uncomprehending. "It's one of the conditions of perfect health. That's why we've made the V.P.S. treatments compulsory." "V.P.S.?" "Violent Passion Surrogate. Regularly once a month. We flood the whole system with adrenin. It's the complete physiological equivalent of fear and rage. All the tonic effects of murdering Desdemona and being murdered by Othello, without any of the inconveniences." "But I like the inconveniences." "We don't," said the Controller. "We prefer to do things comfortably." "But I don't want comfort. I want God, I want poetry, I want real danger, I want freedom, I want goodness. I want sin." "In fact," said Mustapha Mond, "you're claiming the right to be unhappy." "All right then," said the Savage defiantly, "I'm claiming the right to be unhappy." "Not to mention the right to grow old and ugly and impotent; the right to have syphilis and cancer; the right to have too little to eat; the right to be lousy; the right to live in constant apprehension of what may happen to-morrow; the right to catch typhoid; the right to be tortured by unspeakable pains of every kind." There was a long silence. "I claim them all," said the Savage at last. Mustapha Mond shrugged his shoulders. "You're welcome," he said. :smt007 denzacar 31-12-2008, 03:52 Aldous Huxley Brave new world "All right then," said the Savage defiantly, "I'm claiming the right to be unhappy." "Not to mention the right to grow old and ugly and impotent; the right to have syphilis and cancer; the right to have too little to eat; the right to be lousy; the right to live in constant apprehension of what may happen to-morrow; the right to catch typhoid; the right to be tortured by unspeakable pains of every kind." There was a long silence. "I claim them all," said the Savage at last. :smt007 Do we remember the end of the book? There are no "goodguys" or "badguys". Well... except Bernard's boss. He turns out to be a sleazeball by all standards. Only problem with Brave New World and 1984 (often mentioned together and compared) is that they are both bullshit. Both are treating human population on this planet as a closed system. And to think that both Huxley and Orwell have most certainly read Shakespeare. "There are more things in heaven and earth, Horatio, Than are dreamt of in your philosophy." Much bigger system. Also... Nothing lasts forever. Things fall apart. But that is Yeats. Asimov was much closer to some real insight in the faith of humanity. Particularly in The Caves of Steel and The End of Eternity. Humans can't maintain the status quo. Humans must move or they will eventually die out. kao što je raos bukowskog upropastio tj raos upropasti sve čega se primi. Vrlo kvalitetno je upropasitio prevod Star Warsa. Ne sjecam se svih pojedinosti - no X-krilci i Y-krilci su bili vise no dovoljni. "22. Rujna" mi je bio zabavan doduse kad sam bio klinac. Pitam se da li bi tako bilo i danas? sifilis 31-12-2008, 10:34 Only problem with Brave New World and 1984 (often mentioned together and compared) is that they are both bullshit. lol ernejst 31-12-2008, 15:08 jesi ti uopće čitao tu knjigu? pročitao predgovor, komentar samog pisca? pročitao u kojem je vremenu pisana kojim slučajem? uostalom šta me briga, meni je super i mislim da lik ima u mnogočemu pravo, čitala sam kako su ljudi popljuvali mnoge knjige jer su doslovno shvatili sve što piše... sifilis 30-01-2009, 17:53 Simic - Uzvišeno veče Kroz prozor uđu glasi predmeta i ljudi iz večeri u moju nerasvijetljenu sobu što hoće ovi tuđi nametljivi gosti? Glasi nisu zli; ko poslušni psi kraj mene liježu u ćutnju Zar sve tišine hoće da u mene izrastu i u moj lik se ovaplote? Sjam u noći: blijedi nepomični mramor ars boni 06-02-2009, 02:25 Kroj Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati. Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće. Miroslav Antić totalka 08-02-2009, 12:16 Ne daj se Ines Ne daj se godinama moja Ines drukcijim pokretima i navikama Jer jos ti je soba topla prijatan raspored i rijetki predmeti Imala si vise ukusa od mene Tvoja soba divota Gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama, po poklonima Pratila me sljednjeg jutra oko devet do stanice I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom kao list niz jednu beogradsku padinu U vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines Dugo je pripremano nase poznanstvo I onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke prostakuso i plemkinjo moja Pa tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao naranca kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba Proleterskih brigada 39 kod Prkovic Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva Upotreba zajednicke kupaonice I "Molim Vas, ako netko trazi" Ne daj se Ines Evo me ustajem tek da okrenem plocu Da li je to nepristojno u ovakvom casu Mozart Requiem Agnus Dei Meni je ipak najdrazi pocetak Raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih podataka nase mladosti koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta Ne daj se Ines Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu Dodirni me ispod stola koljenom Generacijo moja, ljubavnice Znam da ce jos biti mladosti, ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938 Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite I ta ce mi mladost tesko pasti A bit ce ipak da ste vi u pravu Jer sam sam na ovoj obali Koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo pocinje kisa, kao sto vec kisi u listopadu na otocima More od olova i nebo od borova Udaljeni glasovi koji se mijesaju Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu I nestalo je svjetla s tom bjelinom Jos malo setnje uz more i gotovo Ne daj se Ines Darkbuster 12-03-2009, 00:03 Zasto kolege tu ne pisu svoje vlastite pjesme, to bi bilo pohvalno pederski! ajmee 28-03-2009, 14:02 Tin Ujević Notturno Nocas se moje celo zari, nocas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet cu nocas od ljepote. Dusa je strasna u dubini, Ona je zublja u dnu noci; Placimo, placimo u tisini, Umrimo, umrimo u samoci. ....:smt049.... fat drummer 30-03-2009, 16:20 Zasto kolege tu ne pisu svoje vlastite pjesme, to bi bilo pohvalno pederski! evo ja ću jednu šiš šiš šiš šiša lava miš možda nije moja, ali održava moje psihičko stanje Zara. 31-03-2009, 03:11 :smt049 :smt043 :smt049 :smt049 :smt043 :smt049 PISMO MAJCI Jesil živa, staričice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek uvečer nad kolibom tvojom Ona čudna svjetlost sja i dalje. Pišu mi da viđaju te često zbog mene veoma zabrinutu i da ideš svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te često uvijek isto priviđenje muči: kako su u krčmi finski nož u srce mi zaboli u tuči. Nemaj straha! Umiri se, draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam da bih umro ne vidjevši tebe. Kao nekad, i sada sam nježan, i srce mi živi samo snom, da što prije pobjegnem od jada i vratim se u naš niski dom Vratit ću se kad u našem vrtu rašire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru budiš me ko prije osam ljeta. Nemoj budit odsanjane snove, nek miruje ono čega ne bi: odveć rano zamoren životom, samo čemer osjećam u sebi. I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom. Ti jedina utjeha si moja, svjetlo što mi sija istim žarom. Umiri se! Nemoj da te često viđaju onako zabrinutu, i ne idi svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. Sergej Jesenjin ultraviolet 31-03-2009, 08:33 pismo majci uv recitirala na usmenom prijemnom na filozofskom u one vesele dane kad je htjela ruski i engleski studirat... :-D :smt005 Zara. 31-03-2009, 16:12 pismo majci uv recitirala na usmenom prijemnom na filozofskom u one vesele dane kad je htjela ruski i engleski studirat... :-D :smt005 ruski i engleski [-X dobro pa nisi... ot:meni je pismo majci bas super,jesenjina sam u srednjoj bas voljela :smt049 :smt043 :smt049 DH 18-04-2009, 01:28 I nebo plače da ispere krv žalost, suze da u kiši ukopa tijela i duše k sebi uze 3 života mlada naprosto su stala kao ubran cvijet sa zemlje pala. (Posvećeno žrtvama iz Raklja) MinesweePer 20-04-2009, 01:13 malo haiku: Mjesec, Zvijezde, Cvrčak dere, A u grmlju mala sere :smt005 ajmee 20-04-2009, 13:27 malo haiku: Mjesec, Zvijezde, Cvrčak dere, A u grmlju mala sere :smt005 :smt043 :smt043 :smt044 :smt044 kakva umjetnička duša :smt050 ernejst 24-05-2009, 19:33 Gustav Krklec Srebrna cesta 1 Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže, kad padne veče ponad tvoga krova, kroz mrak se javi ćuk i hukne sova, a oblaci ko jata ptica kruže nad tornjevima sela i gradova - izađi u noć... idi... Divlje ruže opijat će te putem. Trn će cvasti, otvorit oči lopoči na vodi. Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti dalekom cestom, kud te srce vodi. 2 Ti znadeš i sam da svjetove nosiš u samom sebi, i da na dnu duše sja jato zvijezda, ponori se ruše i - ako hoćeš - oluji prkosiš olujom, koja u tvom bilu huji. Izađi u noć. Pjevat će slavuji u crnom grmlju. Žuborit će vrutak. Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati. I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak vidjeti boga što te cestom prati. 3 Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri što kida greben tvoje volje. Gazi na putu zmiju, guštera na stazi, i budi kao putnik što se žuri dalekom stepom zelenoj oazi. Izađi u noć... idi... Divlje ruže opijat će te putem. Trn će cvasti, otvorit oči lopoči na vodi. Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti dalekom cestom kud te srce vodi. -jedna od, meni dražih, pjesama iz osnovne škole koje se u potpunosti sjećam =) dezmond 28-05-2009, 23:59 zelena sabrana djela desanke maksimović. djetinjstvo! dezmond 29-05-2009, 10:01 Ovo je moja tema. Poezija mi je oduvijek bila puno draža od proze. A koji su vam najdraži pjesnici? Ja u tinejdžerskim danima bijah platonski zaljubljen u Tina Ujevića a i dandanas većinu njegovih pjesama znam napamet. Tada i sam pisah neku kvazipoeziju ali to nikto nikada neće vidjeti jer bih ga u proitivnom morao ubiti. Sad mi pada napamet jedan od ponajboljih stihova ikada, pesnik je to sjajno rekao! Budi odveć lepa da se sviđaš svakom konzerva 29-05-2009, 19:52 zvali su te nepozvani? :D legionar 29-05-2009, 20:29 ANTUN GUSTAV MATOŠ 1909 Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A slične oči neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto nje u kobnu rupu skočih I krvavim si njenim znojem smočih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše, Za volju ne znam kome, žbir u uzama! PRI SVETOM KRALJU Prozor Stjepanovog Doma Priča gotski san; Modri tamjan i aroma Puni sveti stan. Stanac kamen, hrabri Toma Erded, Bakač ban, Heroj sisačkoga sloma Sja ko onaj dan. U katedralu, kad su teške noći, Na Banov grob zna neka žena doći S teškim križem cijele jedne nacije, A kip joj veli: Majko, audiant reges: Regnum regno non praescribit leges, I dok je srca, bit će i Kroacije! KIP DOMOVINE U katedralu jedne teške noći, Uđoh tiho i priđoh do oltara. Sa zvonika jecahu zvona stara, Htio sam duši molitvom pomoći. Kad tamo pri tamnom visokom odru, Jedna žena gledaše u daljinu. Tri su joj boje ovile haljinu, Prepoznah crvenu, bijelu i modru. I reče mi tiho: moli se, sinko. Nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti... KOD KUĆE Duša moja čaroban je kraj, Gdje jablan čuva gnijezda plemića, Gdje vjetar nosi lipe miris žut I blage pjesme predvečernji sjaj. Polje, žubor, brežuljak i gaj Od tajne boli ko da vječno pate, Jer tu se rodi Kovačić i Gaj Taj krasni kraj je Gupčev zavičaj I krvav uzdisaj. Propali dvori ko mjesec po danu! Stid ih što ih ostavio sin Oršića hrabrih, starih Keglevića, A kroz dvorski bršljan, rezedu i krin Ceri se Jevrejin. Duša naša zagorski je kraj, Gdje jadnik kmet se muči zemljom starom Uz pjesmu tica, kosaca i zvona. O, monotona naša zvona bona, Kroz vaše psalme šapće vasiona: Harum farum larum hedervarum Reliquiae reliquiarum! 19. SVIBNJA 1907 Ko Petrarca Loru jutros sam te snio U okviru drevnom pobožnog portala, Zastava ti dačka iznad glave sjala, O, to nije, sanak, ludi sanak bio! Prognanik u pučkoj rulji sam se skrio, Suza mi je krišom na rukave pala, Kad su grička zvona od sreće zaplakala I studentski barjak s kalpakom se vio. Ti u crkvu, jako prosjak kunjah vani, Jer me svaki pandur mogo uhvatiti. Ko četrdeset osme grozni su nam dani! Slobodan je Hrvat sve to teže biti, Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta, Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta. STARA PJESMA O, ta uska varoš, o ti uski ljudi, O, taj puk što dnevno veći slijepac biva, O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi, Pa ta svakidašnja glupa perspektiva! Čemu iskren razum koji zdravo sudi, Čemu polet duše i srce koje sniva, Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi, Usred kukavica čemu krepost diva? Među narodima mi Hrvati sada Jesmo zadnji, robovi bez vlasti, Osuđeni pasti i propasti bez časti. Domovino moja, tvoje sunce pada, Ni umrijeti za te Hrvat snage nema, Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema. GNIJEZDO BEZ SOKOLA Ja vučem čemer magle tvojih gorah, Očajnost zvijezdah što nad tobom niču, U meni jeca sjena tvojih dvorah, Moj otrcani, kraljski, banski Griču! Ja nosim Gospe staromodnu priču, Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Morah, Pa pjesmu što pod starcem tamom kliču Dijaci, zvona preporodnih zorah. Za orlom, strofo! Tu je odžak Zrinjskih, U gradu tom je vilovo Lisinski, U gradu tom je susto Vraz i Gaj. Dijetenklasnih pokraj ovih uzah Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza: Tu žuhka suza, slatka kao kaj. GOSPA MARIJA Ima jedna mala gospa Marija, Što sve mi draža biva što je starija. Jer ona me je prvog trudno rodila, Za ručicu me slabu prva vodila. Prva me na ovom svijetu volila, Prva se za mene Bogu molila, Kupala me suzom, Bog joj platio, Anđeo joj suzom suzu vratio, Dojila me mlijekom svoje ljubavi, Učila me ovaj jezik ubavi, Kojim ću i onda slatko tepati, Kada ću za plotom možda krepati. Samo tebe volim, draga nacijo, Samo tebi služim, oj, Kroacijo, Što si duša, jezik, majka, a ne znamen, Za te živim, samo za te, amen! DOMOVINI IZ TUĐINE Došla jesen! Hladan vjetar duva, Jad me bije pustoj u tuđini, Sve mi osta tamo za oblacim, Tamo, tamo, ah u domovini! Tamo gdje se grad pod brdom diže, Naše slave znamen pomlađeni Tamo mi je sreća omrknula, Da ne grane više nikad meni. Zbogom, oče, i ti, majko zbogom! Vaše dijete muči jad i bijeda, Srce mu je bolom otrovano, Već je puklo od golemog jeda! Zbogom i ti, čija divna slika Duh mi prati kao slatka sjena, Zbogom, Branko! Uvelo nam cvijeće, Nesta sreće, osta uspomena! Zbogom, raju! Oj, da ovaj vijor Suze moje do tebe ponese, Da ih stvori bisernim pozdravom I u tvoja čarna njedra strese! Zbogom, Branko! Dušo! Bez tebe mi Smrt je ovo grozno grobovanje, A sloboda u toj tuđoj zemlji Teža mi je nego robovanje! Zbogom da ste, polja i doline, Župni humci i vrletne gore, Guste šume, grozdni vinogradi! Zbogom i ti, Jadrijansko more! Bože! Kad će moje žedne grudi Napiti se zraka hrvatskoga?! Domovino! Kad će tvoje sunce Ogrijati vjernog sina tvoga? Dan će doći, oj, pred dušom mojom Sinu sablje Zvonimira blijesak, Puške bruje, barjaci vijore, Kanda čujem topa grom i trijesak! Dan će doći! Oh, i ja ću tada Pohrliti kući hrabrom nogom, Al do onda zbogom, mili dome, Hrvatska, oj, divna majko, zbogom! FRAN KRSTO FRANKOPAN SRIĆA DAJE KAJ MISAL ZE ZGAJE Bisno jaše Horvatjanin junak Priko polja viteškoga konja; Na junaku perje risovina, A na konju sprava pokovana. Tu zasreti lipotom gospoju, Koja cvitje i rožice brala, Fijolice u nadra metala. Al joj side junak govoriti: Od Boga te dobra srića najde, A od mene milo pozdravlenje. Je l dopustak ruku celovati, Ter u družbi cvitje pobirati? Gospoja ga lipo pozdravila, Da odsede, drago ponudila, Sama sobom tiho govoreći: Od kada se ja na svit porodih, Ne bi junaka ki bi mi omilio, Kaono sada neznan Horvatjanin. Vred od konja junak odskočio, Ter gospoji bilu ruku ljubi, Proma nebu milo izdihuje: Ajme meni, što se sad prigodi, Od liposti sam se preminio, Od dragosti srce pogubio. Još govori lipotom gospoja: Kamo si junak odputio, Noćevati gdi si naminio? Ako ti drago konak učiniti, Oto su ti bili dvori moji; Rada ću te va nje upeljati, Vsu moguću službu iskazati. Na to se je junak poklonio, Na milošći lipo zahvalio: Nisan vridan, lipotom gospojo, Da ulizem u dvorove tvoje, I poklonim ljubeznosti moje. Aj odkud mi dobra srića dojde, Tebe vidit, tebe poslužiti? Vse sam gotov za te učiniti. Cvitje beruć malo poštentahu, A k večeru na dvor ušetjahu. Što su bila drag govorenja, A za njimi bolja pripećenja, Lasno more vsaki upetiti, Kak si znaju srca ugoditi. IVAN GUNDULIĆ ODA SLOBODI O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do. Uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti! TIN UJEVIĆ HRVATSKIM MUČENICIMA O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena, i da li kojim rodom krvca vaša rodi! Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi, dok smrt je blizu gluha našeg plemena! A kukavan je Hrvat novog vremena, te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi. Ne opiruć se klanju — krotko janje — hodi i ne zna zbacit groznog ropstva bremena. Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena! Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu sve žrtve vam i mučeništva budu? Da, roditi će rod od slavnog sjemena! A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre da spale sve, i grom da ropski narod satre! SS KRANJČEVIĆ DOMOVINI Širi ruke, majko roda, Čeda tvoja dar ti nose: Krunom slave trudna ploda Vjenčaju ti zlatne kose. Širi, majko, tople grudi, Dar je ovaj tvoja dika; Anđeo se slave budi I vrh tvoga žrtvenika! Znam u kolu gordih vila Tuđe krvi, tuđeg svijeta, Teška li je sudba bila Zgaženog ti lovor-cvijeta; Tuđe vile, tuđi ljudi Gledali su smijehom na te, Uzdisale tvoje grudi; Ali tko je pito za te?! Pometnuše ime tvoje, Pometnuše živi da smo, I da ono ralo svoje U mačeve prekovasmo. Evropi je cvijeće cvalo, Tvoja krv ga zali sveta; A ti osta janje malo, Što odnosi grijehe svijeta. I kada si venut stala S tuđe, majko, brige krive, Tad je jedna suza pala Niz božije oči žive Te orosi puna žara Tvog seljaka ruke vrijedne, Tvog radnika ubogara; Sve ti gladne i sve žedne! Davne dane, duga ljeta, Uz komadić skrbna kruha, Pregnu sinak tvoga svijeta Čvrste ruke, mirna duha. Genij rada pred njim leti, Naprijed, naprijed staze vode, Za Hrvata gdje se svijeti Zvijezda svijesti i slobode! Genij rada s njim koraca, I kroz polja i kroz gore Na talas se s njime baca, U utrobu zemlje ore; Gdje je naša kuća mala, Tu domaću prede žicu, A djedovskih glas gusala Čini medom večericu. Znoj i suza svijest griju, Gdje anđeo rada vodi; Žuljne ruke vijenac viju Napretku ti i slobodi! Mučno smo ga, majko, pleli, Nek je ljepši tvojoj sreći; Cvijeće s njega nek ti veli Što ne može usna reći. Mahni, majko, svetom rukom, Čeda svoja blagoslovi; Ta motikom, tvrdom kukom, Stvorismo ti darak ovi. - O, a takvi, majko, dari Novom snagom krvcu hrane Ko da mlado sunce žari Prolistale vite grane. I žarit će! Dok nas bude, Listati će stablo tvoje, Dok je one svete grude, Kud se naša čela znoje! Ti ponosne širi grudi, Dan je ovaj tvoja dika, - Vila slave već se budi Uvrh tvoga žrtvenika. MOJ DOM Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol; Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I... gutam svoju bol! I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše, Njen rug je i moj rug; Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše, I ne vraćaju dug. Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni, Ko žića zadnji dah; I da mi ono pane pod nokat sverazorni, Ja past ću utoma. Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso, A spasoh u tom sve, U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso Kroz čarne, mlade sne! Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila, Ja obraz pronijeh njen; Na svojem srcu grijem već klonula joj bila I ljubim njenu sjen. I kralje iznijeh njene i velike joj bane, Svih pradjedova prah, Nepogažene gore i šaren-đulistane I morske vile dah. ... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio I bježat moram svijet; U vijencu mojih sanja već sve je pogazio, Al' ovaj nije cvijet. On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom Na javi i u snu, I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom: O, je li jošte tu?! Slobode koji nema taj o slobodi sanja, Ah, ponajljepši san; I moja žedna duša tim sankom joj se klanja I pozdravlja joj dan. U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu I krunidbeni pir, I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu U pola mora šir! Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more Posvećuje mi grud; Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore, I... lutam kojekud. Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene, Zaorit ću ko grom: O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, To moj je, moj je dom! BOG I HRVATI ! Kad prvi cjelov blagoslovan plane, kad vjera vjeru sveze kod oltara, na plamnu grud kad prva suza kane, i 'ljubim' drhtne usna puna zara - nad prvu srecu kad se slegne mir i draga dragom o vrat kad se svije, naoko noc se vije, a ljubavi slavi pir - oj, tad, oj, tad nek sretnik se spomene: milijun brace da u lancih pati! Pa nek sapnu prsi zaljubljene: Bog i Hrvati! Kad sretni ljudi iza sretnih ljeta plod ljubavi si ugledaju vruce, kad borac novi stupi na tlo svijeta, a majka cedo ogrli drscuce - kad vas mu put iz majcinog krioca u narucaje oca, jedinom stazom - trn gdje niknut ne sm'je - tad one tuzne nek se sjete pjesme, uz bugar-zice sto nam narod prati, dok trpi i dok pati zaludu vapec sunascu da grane! U trenu tom, oj, usna nek im sane: Bog i Hrvati! I kad se milce nad prah zemni digne, na raskrizje kad udes ga navrati, iz tihog raja kad do bura stigne a ne zna vjetra, koj' k postenju prati; kad kane suza, prva suza jada, kad drhtne grud, a dusa mlada pod vjecno nebo goni ruku i zavjet zbori: 'Prezirat cu muku, naprijed krenut, nikad blijedit - pa il mrijet, il pobjedit! I prezret zamke i omame bijesa ja - na vas kunem, gromna, oj, nebesa!' Ah, tad, ah, tad, kad dusa zavre, nek sjeti se: koliko l' jos ih pati pa na tu usnu nek prisegom navre: Bog i Hrvati! Da, svud i svud - od kolijevke do groba nek to nam bude vjerovanje sveto! Uz takvu pjesmu dignut cemo roba, uskrisit srce mrtvilom sapeto! U saptu prve rajske srece, pod krunom Bozjeg milja, iz duse burne i trpece, il' majci iz okrilja - mi sapcimo, dok kliknemo ko grom, kad vihor prati: 'Pod barjak taj, za puk, za raj, a uz nas Bog - da, Bog i svi Hrvati! AUGUST HARAMBAŠIĆ HRVATSKOJ Sa tebe su strgli kraljevsko odijelo, Izranili tvoje božanstveno tijelo, Robinja si tužna, mučenica prava; Izdajom i zlobom svezali ti ruke, Stvorili te žrtvom sebičnosti puke, - Al te moje srce ipak obožava. Bijedna si sirota kraj obilja svoga, Od uresa davnih nemaš ni jednoga, Doli krasne zemlje, divne grudi tvoje, Doli bistrih rijeka, tvojih suza sjajnih, Dol' u gorah gvožđa, osvetnika tajnih, Za njimi odavno gine srce moje. Ah, to mene boli! Ti nemaš slobode, Nemaš svoje soli, kruha, niti vode, A kraj svoga divnog i tolikog blaga; U naroda vijeću tvoj se glas ne broji, Al su tomu krivi zli sinovi tvoji, - Ipak si mi mila, ipak si mi draga. Od Jadranskog mora do hladna Timoka, Od Balkana pa do Triglava visoka, Svud su tvoji sinci i svud sreća huda; Tu se oni krste raznimi imeni, Al su zato redom sužnji zarobljeni, Jer razdiru sami tvoja divna uda. Oh, gdje ti je slava, kruna, mač i žezlo? Zar je tvoje tijelo u krvi ogrezlo, Da vijek čamiš jadna posred ropskog čama? Gdje su sada tvoji nekadanji dani, Gdje su Krešimiri, Zrinjski, Frankopani? Odavno ih, jao, krije grobna tama. Ipak hman me pute: Slaba si, malena, Od rođene djece podlo ostavljena: Ta i ja sam vazda trpio i strado! Na lagodi slabić, znadem, živi rađe, Al slobodu sticat mnogo li je slađe I žrtvovat za nju svoje žiće mlado. Nek se diče Rusi svojom veličinom, Il Francezi svojom slavnom otadžbinom, Il Englezi svojim svesilnim mornarstvom! Ne zaviđam njima sve vrline ote: Van Hrvatske za me ne ima ljepote, Ja se dičim njome i njenim "barbarstvom". Klevetnici pusti, ptice zlokobnice, Podlost im je duša, nepoštenje lice, Vrijeđaju te tako, moja majko zlata! A ne znadu jadni da si tisuć ljeta Prosvjeti i vjeri apoštolka sveta, - Al Hrvatska ti si, sad im nepoznata! Jest, Hrvatska ti si! Meni sve na svijetu, I zanosan evo duši u poletu Slavim tebe pjesmom, tebi posvećenom; A jedanput valjda dočekat ću zgodu, Da se mogu borit za tvoju slobodu, Pa da jednoć bar te vidim osvećenom! Ali miruj, srce! Miruj, dušo čista, Najdivnija nada ko zora se blista: Budućnost je naša, ma se tko protivi! Hrvat već i sada ropske lance stresa, Vesela mu klika ori do nebesa: "Hrvatska je evo spašena da živi!" HRVATSKA HRVATOM Prenimo se,braco mila, Hrvatska nas vila zove Predivno je udesila, skladne grane javorove Pa nam uz nju pjesmu poje, snagom do sad nepoznatom; Neka bude svakom svoje - Hrvatska Hrvatom. Vec smo svega tudjeg siti, i necemo sto je tudje Niti cemo vise biti tudje sredstvo i orudje A da vazda krvarimo, za probitak tudjim svatom; Vec sad gromko uzviknimo - Hrvatska Hrvatom! Ako li se vrazi skupe, da se slavni rod nam smrvi Branit cemo sto je nase sve do zadnje kapi krvi. Vec nas nece zastrasiti niti patnjom niti zlatom, Vjek ce nam ideal biti - Hrvatska Hrvatom! Nestat moze kugle zemne , sunasce se moze maci ali nas ce uvijek spremne , na braniku roda naci! Duse ce nas pradjedova bodrit vjerom obilatom klicuci nam iz grobova Hrvatska Hrvatom! ZRINSKI-FRANKOPANKA Pojmo pjesmu, mili druzi, Pjesma nam je srca jek, U veselju i u tuzi Mila kano mačazvek; Često ga je Hrvat trgo, A tuđincu tek na spas, Ali on nas u zlo vrgo, Za uzdarje - prezrev nas! Gdje slobode sad su dani Što ih Hrvat cijenit zna? Gdje su Zrinski, Frankopani Gdje su ona lava dva? O, tko svoju zemlju ljubi I tko ne će biti rob Tomu krvnik glavu rubi, Taj u hladan pada grob! Ali takvi dični muži Žive, dok i narod sav, On za njimi vazda tuži, Ko na grobu miran lav; Slabić samo suze lije, Muža resi uzdah tih: Rob im slavom spomen vije I veliča pjesmom njih. Pojmo slavu mučenika, Što se nisu dali trt, Već su rado na silnika I u samu pošli smrt! O, tko svoju zemlju ljubi I tko ne će biti rob Tomu krvnik glavu rubi, Taj u hladan pada grob! TRI BOJE Do tri boje ljubim žarko, Jače neg’ li drugo sve; Sve ću prije ljubit prestat Al te boje nikad ne! Crvena je prva boja, Domoljublja to je plam; Žarko ljubim otu boju, Al dom jače ljubit znam! Bijela mi je druga boja Kano bijeli mramor-kam; Kano krilo labudovo Bijela kao snijeg sam! – Modra mi je treća boja Modra kao neba pram; Za tu boju i za dom svoj Žrtvovo bih život sam!- Te tri boje ljudim žarko Jače neg’ li drugo sve! Sve bih drugo ljubit presto Al te boje – nikad ne! – Te tri boje viđaju se Na zastavi roda mog Te tri boje k slavi vode Jer ih štiti Gospod Bog! – georgee 21-08-2009, 19:24 1909. je jako lijepa pjesma. meni je jama od kovačića super. čito sam ju cijelu, ali ipak mi je najdraža strofa u prvom dijelu: Posljednje svjetlo prije strašne noći Bio je bljesak munjevita noža, I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, I bijela, bijela krvnikova koža; Jer do pojasa svi su bili goli I tako nagi oči su nam boli. fantastična mi je ova igra s pridjevom "bijel". snažni stihovi. istom riječju je napravio prilično snažan kontrast. evo mog malog uratka, haiku poezija. Kada te vidim userem se od straha; moj si laksativ. pazio sam da broj slogova bude 5-7-5. zadovoljena forma! :smartass: :mrgreen: Werther 22-08-2009, 09:58 Plavi zec - Dusko Radovic Tri sam zemlje prelazio, i tri gore pregazio, i tri mora preplovio - dok ga nisam ulovio, Plavog zeca, cudnog zeca, jedinog na svetu. Ovaj zec zna da svira, Ovaj zec zna da plete, Ovaj zec rucak kuva, Ovaj zec kucu mete. Ovaj zec plesti ume, Ovaj zec zeti ume, Ovaj zec siti, piti i francuski govoriti sve razume. Plavi zec, cudni zec, jedini na svetu. Ja ga htedoh vama dati da vam sije, da vam pije, da vam kroji, da vam broji, da vam plete, slike sara i francuski razgovara. Plavi zec, cudni zec, jedini na svetu. Stavih zeca u torbak pa pozurih svojoj kuci. Al' kad bismo ispred kuce, stade zecic da sapuce: Pusti me lovce, hrabri lovce, da ocesljam kosu, da umijem lice, da isecem nokte, da ispravim stas, da udesim glas. Nek' vide deca plavog zeca, cudnog zeca, jedinog na svetu. Pustih zeca iz torbaka al' se zec ne oceslja, al' se zec ne umi, nit' isece nokte, nit' ispravi stas, nit' dotera glas. Vec pobeze, oj, nesreco, na kraj sveta, oj, nevoljo :smile: ars boni 01-09-2009, 19:42 Pa dobro gde si ti (by Panonski) Nikad nisam bio momak oko kog' se diže larma, ali mislim da sam faca i da imam nekog šarma. Možda grešim, al' ja sam takvog dojma. Neki kažu da sam led, a neki kažu da sam vatra, meni stvarno nije važno, šta ko misli ili smatra, kada ona o tome nema pojma. I uvek smišljam neki novi stih, i neki fazon drukèiji od svih, al' uvek kad je sretnem kažem ja istu stvar: Pa dobro, gde si ti? Baš sam ovih dana hteo da te zovnem. Hej, reci mi, da l' još uvek imaš onaj broj sa 203? Pa dobro, gde si ti? Što ne navratiš, kod kuæe sam popodne? Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi. Svake noæi sanjam film u kom je ona glavni akter, smišljam koju boju voli, smišljam kakav je karakter. Kako spava, ili tome slièno. O, ja bih znao da je volim, ja bih znao s njom da maštam, da je èuvam, da je ljubim, da joj lažem, da joj praštam - to bi hteo da joj radim lièno. I uvek smišljam neki novi stih, i neki fazon drukèiji od svih, al' uvek kad je sretnem kažem ja istu stvar. Pa dobro, gde si ti? Baš sam ovih dana hteo da te zovnem. Hej, reci mi, da l' još uvek imaš onaj broj sa 203? Pa dobro, gde si ti? Što ne navratiš, kod kuæe sam popodne? Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi. Nekad ne znam da li sanjam, nekad ne znam šta je stvarnost, ja sam hteo taèno takvu, to je èudna podudarnost, taèno takvu, ma, ozbiljno vam kažem. Jedni tvrde da je nežna, drugi tvrde da je gruba. Jedni misle da je super, drugi misle da je truba. Ja se slažem, ma, ja se uvek slažem. I uvek smišljam neki novi stih, i neki fazon drukèiji od svih, al' uvek kad je sretnem kažem ja istu stvar. Pa, dobro, gde si ti? Baš sam ovih dana hteo da te zovnem. Hej, reci mi, da l' još uvek imaš onaj broj sa 203? Pa, dobro, gde si ti? Što ne navratiš, kod kuæe sam popodne? Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi. Ne, stvarno, gde si ti? Baš sam ovih dana hteo da te zovnem. Hej, reci mi, da l' još uvek imaš onaj broj sa 203? Pa, dobro, gde si ti? Što ne navratiš, kod kuće sam popodne? Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi... Malecka 01-09-2009, 22:13 Predobra pjesma. :soppy: balasevica. georgee 01-09-2009, 22:14 jel to spada u ovaj topic? ipak je ovo poezija.. osim ako je balašević izdo zbirku pjesama, a da ne znam :mrgreen: ars boni 01-09-2009, 22:38 ma balašević je čista poezija. nema tu neke strašne muzike, progresija, harmonijskih sklopova i ostalog. kod njega samo riječi idu... :) "ko oni šareni staklići kaleidoskopa..." :thumbup: eto, Malecka zna ::E: evo jedna nova, hardcore poezija SAMOĆA Svoju snagu prepoznaćeš po tome Koliko si u stanju Da izdržiš samoću. Džinovske zvezde samuju Na ivicama svemira. Sitne i zbunjene Sabijaju se u galaksije. Seme sekvoje bira čistine Sa mnogo sunca, uragana i vazduha. Seme paprati zavlači se u prašume. Orao nikad nije imao potrebu Da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode. Svoju snagu prepoznaćeš po tome Koliko si u stanju Da prebrodiš trenutak, Jer trenutak je teži I strašniji i duži Od vremena i večnosti. Miroslav Antić Malecka 01-09-2009, 22:39 Ova prva strofa je stvarno istina :thumbup: Kalin 01-09-2009, 22:40 Evo jedna pjesma u kojoj je opjevan največi poeta ovih prostora, Balašević. Svi ljubitelji underground-a će znati o kome je riječ: Panonski govnar jebale te depresivne aluvijalne ravni obesmislu ravnicarskog zivota ti pevas o skote ogavni Survan ti mozak u vrtaci raskola kao kakvom olupinom strovaljen jebao te petao i bagrem izvaljen Pakao jugo nostalgicarskog mentalnog pomora jebalo te blatno jezero balaton i kompletna madjarska privredna komora Panonski panonski govnar Panonski panonski govnar Nervnom devastacijom potpuno pogubljen nervnom devastacijom brutalno izdubljen Ne pomerajte bagrenje Ne pomerajte bagrenje Ne pomerajte bagrenje Ne pomerajte bagrenje Pakao jugo nostalgicarskog mentalnog pomora jebalo te blatno jezero balaton i kompletna madjarska privredna komora komora komora ars boni 01-09-2009, 22:42 Kalin, taj šit od "pjesme" je općepoznat :mrgreen: Mogla sam ja i Satana Panonskog, kad već pričamo o panoncima, i govnarima :rotfl: no dobro, nevermajnd, offtopic :smartass: Malecka, aha, al zadnja strofa blows my mind... Kalin 01-09-2009, 23:48 Taj šit nije šit nego kultna stvar i uz to nadasve profinjena. konzerva 02-09-2009, 10:34 Volim vas. Galeb se topi u vodama, život u ljubavi, ljubav u suzama. Da, volim vas. Riječi su lažne, a djela su bitna. Volim vas! legionar 02-09-2009, 10:41 Ko mlad junak u svom resu Činiš mi se, samokresu! Ko mlad junak vrele krvi, - Na kog smjeri - tog i smrvi! Ali sad još snî tvoj plamen, Ti si mrtav kano kamen! Ko i rod mi pun očaja, Što u teškom ropstvu zdvaja! Miruj, doć će doba bolja, Bit će sječe i pokolja! A ja nisam ropske krvi, - Svuda ćemo biti prvi! Iz tebe će do šest puta Grmnut tada samrt ljuta, I sa tvojih smrtnih rana Popadat će šest dušmana! Šest zlotvora momu rodu, Što mu gaze čast, slobodu! Tek ne kreni onda vjerom, - Odmjeri im pravom mjerom! A kad padnu klete hulje, Ne marim te nosit dulje: Samokresu ponositi, Ja ću rado - sedmi biti! :angry: sifilis 13-09-2009, 21:13 *** I hold it true, whate'er befall; I feel it when I sorrow most; 'Tis better to have loved and lost Than never to have loved at all. *** Tennyson ars boni 13-10-2009, 13:20 Homage jednom meni dragom filmu... "... What though the radiance which was once so bright Be now for ever taken from my sight, Though nothing can bring back the hour Of splendour in the grass, of glory in the flower, We will grieve not, rather find Strength in what remains behind; In the primal sympathy Which having been must ever be; In the soothing thoughts that spring Out of human suffering; In the faith that looks through death, In years that bring the philosophic mind. ..." William Wordsworth Werther 13-10-2009, 13:29 Sjaj u travi? Natalie Wood najljepša žena ikada :soppy::soppy: ars boni 13-10-2009, 13:41 bingo bejbe :mrgreen: je, ona je predivna, čudna, nekonvencionalna, eterična... a tako je i skončala :( inače, tu je cijela pjesma: http://www.emule.com/2poetry/phorum/read.php?4,28341 georgee 13-10-2009, 17:28 ... But our love it was stronger by far than the love Of those who were older than we — Of many far wiser than we — And neither the angels in heaven above, Nor the demons down under the sea, Can ever dissever my soul from the soul Of the beautiful ANNABEL LEE. ... E.A.P. kadija 13-10-2009, 17:54 awww. Taj stih mi razdire mozak, draga mi je pjesma osim tog dijela.:neko: meni je draga od kiševića, izlizana, slatka previše, ali opet draga:) Samo da se uz tebe budim, meni na svijetu ne treba vise. Da svaku tvoju mijenu slutim, da zrak u tvojoj blizini disem. Samo da tiho uz tebe sutim prisutan kao svjetlost bez glasa. I da ti oci ocima cutim, kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa. i ....I naša ljubav, ko ptica u kavezu kad joj otvoriš vrata, ustreptala gleda u beskrajnu plavet, i od ljepote strah je hvata. Već sama pomisao da je slobodna, da može zaparati visine modre, kavez joj čini većim od svemira, većim od njene slobode. legionar 16-10-2009, 23:04 Jesenje veče - Matoš Olovne i teške snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, Žutom rijekom među golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kućice i toranj; sunce u ranama Mre i motri kako mrke bivaju Vrbe, crneći se crnim vranama. Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira. Samo gordi jablan lisjem suhijem Šapće o životu mrakom gluhijem, Kao da je samac usred svemira. djevojcica sa sibicama 16-10-2009, 23:33 uputa za spavanje naravno, zaspati otjerati mjesec iz prozora, uvesti karantenu za komarce. otkazati mačkama prostor za noć. utišati tužne tuđe pse, zatvoriti sluh za sve šumove, izuzev za šum kiše. sve teške misli postaviti tamo gdje spadaju, u prošlo ili buduće vrijeme. pospremiti osjećanja u zabačene trakte srca, u škatule, ključem zaključane do jutra. potisnuti boli. savladati žudnje i presjeći uvrede. ne praviti pjesme. niti priče uhvatiti i izmisliti sebi bajku. biti sam svoja mama. biti sam svoja draga. poljupcima prekriti nezadovoljno srce. pokriti pokrivačem promrzle udove. stupiti u monašku enklavu tame i tišine. otići daleko. do ruba svijeta, na granicama snova i nesnova. a moguće i dalje. kajetan kovič, meni jedan od dražih pjesnika iako je slovenac:rotfl: Southern comfort 18-10-2009, 00:40 e.e. cummings - i carry your heart with me i carry your heart with me(i carry it in my heart)i am never without it(anywhere i go you go,my dear; and whatever is done by only me is your doing,my darling) i fear no fate(for you are my fate,my sweet)i want no world(for beautiful you are my world,my true) and it's you are whatever a moon has always meant and whatever a sun will always sing is you here is the deepest secret nobody knows (here is the root of the root and the bud of the bud and the sky of the sky of a tree called life;which grows higher than the soul can hope or mind can hide) and this is the wonder that's keeping the stars apart i carry your heart(i carry it in my heart) Werther 05-11-2009, 14:05 "Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! Holy! The world is holy! The soul is holy! The skin is holy! The nose is holy! The tongue and cock and hand and asshole holy! Everything is holy! everybody's holy! everywhere is holy! everyday is in eternity! Everyman's an angel! :smile: Allen Ginsberg konzerva 05-11-2009, 17:54 Pjesnici su čuđenje u svijetu... Maat 31-03-2010, 17:41 Thomas Hardy The Darkling Thrush Leant upon a coppice gate When Frost was spectre-gray, And Winter's dregs made desolate The weakening eye of day. The tangled bine-stems scored the sky Like strings of broken lyres, And all mankind that haunted nigh Had sought their household fires. The land's sharp features seem'd to be The Century's corpse outleant, His crypt the cloudy canopy, The wind his death-lament. The ancient pulse of germ and birth Was shrunken hard and dry, And every spirit upon earth Seem'd fervourless as I. At once a voice arose among The bleak twigs overhead In a full-hearted evensong Of joy illimited; An aged thrush, frail, gaunt, and small, In blast-beruffled plume, Had chosen thus to fling his soul Upon the growing gloom. So little cause for carollings Of such ecstatic sound Was written on terrestrial things Afar or nigh around, That I could think there trembled through His happy good-night air Some blessèd Hope, whereof he knew And I was unaware. |