Zavrsna Rijec

[michael clayton]

Imate svježu diplomu u rukama? Položili ste zadnji ispit i čeka vas još samo obrana diplomskog?

Prije nego se uplašite mračnih hodnika u podrumu HZZ-a i dignete kredit za Clia i jednosobni stan na Malešnici, želimo čuti vašu završnu riječ.


cgp.jpg

Opišite svoj put, ubacite pokoju anegdotu, udijelite par hintova, proanalizirajte pojedine ispite, složite ljestvicu najtežih/najlakših/najčudnijih ispita, pohvalite se koje ste dali s 3, a koje s 303 dana učenja, otkrijte koga ćete na TMT-u posjetit za par godina s bocom finog fina, a koga s Griottama iz `97.

Ovo je mjesto gdje želimo čuti vaš sveobuhvatan dojam studiranja.
Nikako nemojte škrtariti na riječima, očekujemo najmanje dvije kartice teksta.

Jer završetak ovog studija barem toliko i zaslužuje!

Nećemo se naljutiti ni na dojam onih kojima je diploma već skupila par slojeva prašine, dapače!

[Victoria]

Branim diplomski ovaj tjedan pa se javim kad me ulovi inspiracija.

[Victoria]

Drage kolege, tri mjeseca nakon diplome, skupih snage za završnu riječ (uz podstrek kolegice forumašice). Kao što sam njoj napisala u pp-u, dugo mi je trebalo da uopće dođem k sebi nakon našeg krv, znoj i suze faksa i donekle objektivno posložim dojmove.

Evo moje završne riječi:

Znate kako jako pobožni ljudi ulaze u crkvu s golemim poštovanjem, skrušenošću, ali i osjećajem da tamo pripadaju? Ja nisam jako pobožna osoba (iako vjerujem u štošta dobroga), ali znam taj osjećaj. Tako sam se osjećala otkad sam prvi put dotakla onu glomaznu starinsku bravu na TMT 14 i prošla kroz velika vrata Pravnog fakulteta. Ti su se osjećali s godinama mijenjali, ali u srži ostali najbliži uspredbi s pobožnim vjernikom sa početka. Na prvoj godini je dominirao osjećaj strahopoštovanja i impresioniranosti , da bi se prema kraju mog studiranja pretvorio u ponos na samu sebe kada bi prolazila kroz ta vrata. A tek kad diplomirate i krenete na TMT 14 po svoje uvjerenje da ste sad VSS i diplomirani pravnik/magistar prava, e to je poseban osjećaj. Onaj što je razdvojio more, ili onaj što je hodao po vodi (opet, ispričavam se, nisam išla na vjeronauk), uglavnom, to je drek na šibici za vas koji sa tridesetak žigova u indeksu idete po taj papir i nogama kao da ne dotičete tlo. Faks vam odjednom izgleda još ljepše (a imamo stvarno lijep fakultet), nebo je plavije, ljudi su ljepši, recesija vam djeluje kao marginalan problem, sunce sija jače, čujete cvrkut ptica i dišete punim plućima. Meni se kad sam diplomirala stalno u glavi vrtio TBF i ona njihova „ništa mi neće ovaj dan pokvarit.... „ i suprotno očekivanjima nisu dolazile suze radosnice od olakšanja. Samo sam šetala okolo s nekim blaženim smješkom zbog kojeg se pokoji prolaznik sigurno zamislio nad mojim psihičkim zdravljem. Ali ok, priznat ću vam, nakon što sam položila zadnji ispit, kad je profesor Babić s MPP-a lupio žig u moj indeks, izjurila sam van s knedlom u grlu i nabila sunčane naočale da izbjegnem šetnju s Gornjeg grada s crvenim očima i buljenje kolega.

Ispiti zbog kojih sam se pitala ima li ovaj faks smisla i treba li mi to u životu
Politička ekonomija- oni silni ekonomski teoretičari u povijesti za koje moji kolege s ekonomskog faksa nikad čuli nisu i biflanje napamet što je tko od njih imao za reći u kojem stoljeću. Ne daj Bože diplomiranog pravnika bez toga znanja.

Međunarodno pravo- štrebaj, štrebaj, štrebaj i onda štrebaj opet ispočetka. Bez nabrajanja silnih konvencija i godina kad su donesene jednostavno nema prolaza. A toliko sam zanimljivosti očekivala pod nazivom međunarodno pravo. No ima tu više politike nego prava. Not my cup of tea.

Upravna znanost- mislim da objašnjenje nije potrebno nikome tko se susreo s tim ispitom.

Ispiti koje sam obožavala
Trgovačko pravo i pravo društava- bolesno opsežna literatura i gadan zakon (društva) i učenje gotovo svake riječi ZOO-a na trgovačkom (nemojte ih mrziti- ZOO je jedan od THE zakona u našem pravnom sustavu , nema dobrog pravnika bez ZOO-a u malom prstu) , ali i jedna od najboljih katedri na fakultetu. Završiti pravo, a ne poslušati pokoje predavanje profesorice Tepeš- grijeh je prema samome sebi i pravnoj struci.

GPP- da, da GPP, nije tipfeler. Gadan pismeni, ali sva ta kombinatorika sa može/mora i peripetije sa rokovima su srž naše struke. Ako imate kliker za pravo i prihvatite činjenicu da ovaj ispit nije nešto što samo treba odraditi već uronite u materiju i naučite ga kako treba moglo bi vam se dogoditi ono što se meni dogodilo- da ga položite od prve unatoč užasnoj prolaznosti na tom roku i time dobijete konjsku dozu samopouzdanja zahvaljujući kojoj sve ispite nakon toga gledate drugim očima i (u mom slučaju je to bila cijela četvrta godina) riješite iz prve, rok za rokom i dolazite na ispit sa stavom „ja prolazim“.

Europsko javno pravo- bliska budućnost. Genijalno koncipiran ispit, prvi i jedini koji sam učila ne trudeći se ništa naučiti napamet već samo povezati. Nadam se da će se uskoro i druge katedre ugledati na EJP i dozvoliti barem zakone na ispitu te pitanja formulirati tako da provjere sposobnost primjene istih umjesto njihovo učenje napamet.

Najveće zablude o Pravnom fakultetu

Predavanja su beskorisna- jea rajt. Jesu ako sjedite na ušima i ne sudjelujete. U suprotnom, itekako olakšavaju učenje i daju jasniju sliku o tome što se na ispitu posebno mora znati. Nije naodmet ni da vam profesor zapamti lice. I oni su ljudi (barem većina njih), i oni će prije dati ocjenu više licu koje im je poznato s predavanja nego studentu xy. I ljudi, idite na konzultacije ako vam nešto nije jasno, nemojte čekati da prvo padnete ispit zbog toga.

Ocjene nisu važne, samo treba što prije diplomirati- Ovisi. Ako se zapošljavate u tatinom odvjetničkom uredu onda ništa od toga nije važno. Ako hoćete raditi u sudstvu i odvjetništvu, ocjene su itekako važne, a bome i znanje koje ostane nakon diplome. Nije naodmet niti ne studirati predugo, ali rekla bih da su ocjene još važnije. Recimo, ako ste poput mene, radili za vrijeme studija, neće vam strašno zamjeriti poduži staž studiranja, ali za loše ocjene teško ćete naći opravdanje.

Profesore zanima samo koliko si naštrebao- Ne baš. Nažalost, da bi došli u priliku išta povezati ili iskoristiti svoj urođeni talent za usmene ispite prvo morate puno toga naučiti. Napamet, a kako drugačije (ipak je EJP jedina iznimka zasad). Ali itekako vrijedi to što znate sami izvući apstraktne zaključke iz više primjera i razmišljati svojom glavom i 90% profesora to cijeni. I za prolaz i za veću ocjenu. Nemojte se sramiti pričati kad dođete na usmeni i radite na svojim retoričkim vještinama. Trebat će vam i kasnije, od razgovora za posao pa do posla samog.

Kalkuliranje oko gradiva- u tom grmu leži zec mnogih padova na ispitima i ponovnih upisivanja godina. Ne držim prodike, i sama sam bila u tom košu. I zaključila da nije vrijedno toga. Nekad upali, naravno, ali vjerujte mi da je puno bolji osjećaj doći na ispit i vjerovati u svoj prolaz, nego se osjećati kao da igrate ruski rulet. Nemojte preskakati gradivo i dovoditi se u situacije da o nečemu ne znate ni beknuti na usmenom. Za proći pismeni neke manje kalkulacije mogu biti korisne ako ste u stisci s vremenom, ali moglo bi se obiti o glavu na usmenom.

[BaF]

ovaj topic je super, victoria je ostavila baš dobar post.
mislim da je pogotovo super što će nas nekoliko starih forumaša ostavljati postove ovdje u sljedećih nekoliko tjedana, a svi će postovi biti vrlo šizofreno različiti. that being said, molim da se ne pokoljemo tu i ne odlazimo u offtopic citiranja i rasprave o dojmovima i utiscima. topic je za neke druge generacije i zamišljen je kao monolog.

enivej, ja imam još diplomski za riješit i vrlo skoro odlazim odavde, faks&forum included. nijednom se odlasku ne veselim nešto previše, ali na oba polja ima way too much novih klinaca koji mi sa svojim spikama i njima vrlo realističnim histerijama sad već lete ispod radara. manje se više ne slažem ni sa čim šta je victoria napisala, ali kužim i njen pogled.

moj feeling davanja zadnjeg ispita bio je vrlo sličan feelingu davanja predzadnjeg ispita, aka dobiješ žig i ideš doma. nekad davno je na ovom faksu postojao običaj bacanja indeksa niz hodnik nakog žigosanja; student bi ga poslao u vražju mater po mramoru do drugog kraja, okupljeni bi pljeskali i hejtali istovremeno i student bi dobio svojih 13 sekundi slave. danas to izgleda tako da opet sjedite u nekom histeričnom hodniku s nekim ljudima čija dob odgovara +/-5 vašoj, treba do vas živopisno slika prizore svojeg nedavnog poroda carskim rezom po zidovima, trebali ste dobiti već rezultate svog ispita ali niste jer je asistent kreten, a profesora nema (kao ni vašeg ispita) i vaše postojanje apsolutno nikome nije bitno čak ni na vašem zadnjem ispitu. jednom kad vam nađu ispit i zaključe da zaslužujete prolaz iz još jednog ultrabitnog predmeta, lupit će vam žig i možda čestitati, ali nitko neće primjetiti da vam je to zadnji ispit niti vam bacati konfete po glavi. u mom je slučaju ovo bio zadnji rok u 7. mjesecu, a taj je rok poznat po tome da nakon prethodna dva više nitko ne zna kako se zove i samo hoće otići doma, baciti knjige i čekati da nešto što se u srednjoj školi zvalo dugo toplo ljeto više počne. euforija didn't kick in ni nakon mjesec dana, btw.

ono što bi možda trebalo znati ako ste se već upustili u avanturu zvani pravni fakultet....

čitajte jebene obavijesti. bukmarkirajte stranicu faksa i čitajte pravilnik o studiranju. neki novi klinci iz prvog paragrafa su danas trogloditne kretenčine koje studij doživljavaju kao srednju školu, a pravokutnik kao benevolentnu razrednicu. studirate pravo i morate znati koja su vaša studentska prava i ko vas i kako na tom faksu smije prcat u zdrav mozak. morate biti svjesni da povremeno možete isključiti pojedinog profesora, koje su posljedice neizlaska na ispit i kako je vaš pad utjecao na školarinu koju ćete morati platiti za 3 mjeseca. ne smije se desiti da na drugoj godini nemate blage veze gdje se urudžbira molba, jer vam se može dogoditi da imate 17 minuta za to napravit da vas ne izbace s faksa i da završite u knjižnici. PRATITE ROKOVE ZA MOLBE. aktivirajte se na pravokutniku, pomažite drugim kretenima i pokušajte uloviti konce sustava koji nema puno smisla, ali je bar predvidljivo kaotičan. budite kreativni i zajebite sistem kad god možete. ne, to ne uključuje krivi upis i pravljenje blesavim kao ona luđakinja na papirologiji neki dan.

za razliku od victorie, ja ne mislim da bi trebali temeljito učiti svaki ispit od korica do korica i to iz nekoliko razloga. prvo, nije svaki ispit jednako bitan, jednako pametan i jednako koristan - u životu će vam iz nekih trebati samo osnove. ne gubite vrijeme na glupim pravnim informatikama, politikama i povijesnim predmetima. naučite ono što se od vas traži (kako spada), nađite mehanizam koji daje najbolje rezultate u najmanje vremena i idite dalje. potrudite se da razumijete ono što učite, ne biflajte jer na ispitima zvučite kao idioti koje treba lišiti poslovne sposobnosti. ne odbijajte ocjene iznad 2 ako vam ne treba crnić da preživite i dajte ispite što brže, nemate dovoljno rokova za bolonjska preseravanja prosjekom. povremeno ćete se susresti s groznom zakonskom literaturom - preživite to. uključite se na rasprave na pravokutniku, čitajte komentare zakona, pitajte nekoga tko je to dešifrirao par mjeseci ranije. pravo nije rocket science, ali nije ni okopavanje cvijeća pa napravite posao kako spada. ne učite gpp po jebenoj skripti. u nedostatku vremena dešifrirajte cijeli topic da vidite koja se pitanja najčešće ponavljaju pa eliminirajte nebitne lekcije. odite na ispit makar i ne imali pojma.

ocjene neće biti presudne za vaše zapošljavanje ako ne ciljate na mjesto suca ili direktora svemira. svakako će vam pomoći, tu je victoria u pravu, ali 4.2+ prosjek uz prazan CV će vas zakucat u tin na godinu dana dok vam burza traži posao. dodatno, neki poslodavci ekipu s 5.0 prosjekom i cv-em o solo pjevanju, planinarenju i sličnim izvannastavnim aktivnostima smatraju nezapošljivim idiotima. nemojte biti fah idiot i bavite se stvarima kojma se možete baviti na faksu. studentski aktivizam je zadnjih par godina super stvar, ovo govorim iz iskustva. ured pravobranitelja, studentski zbor, capella juris, debatni klubovi, sportski klubovi, moot courtovi, pravokutnik, elsa, pravna klinika, alimenta su mjesta u kojima možete potrošiti par sati tjedno i profitirati višestruko. iskoristite činjenicu da u upravi zadnjih par mandata sjede mladi i sasvim normalni ljudi koji ne bježe od studenata aktivista, a i to da ti studenti aktivisti u dekanat ulaze najnormalnije kad god njihovoj udruzi nešto treba ili kad uprava nešto treba od njih - orijentacije stranih studenata, brucoša, starih studenata, tulumi i tribine danas se organiziraju ko nogometna prvenstva, u tzv. suradnjama. ne patronizirajte bez pokrića iz svoje fotelje i zaboravite više priče o nekolegijalnosti, pasivnosti, depresiji i bacanju hejta prema faksu ako niste u stanju dić dupe i neki kurac sami napravit.

obrazujte se izvan faksa, ali i na faksu. pratite stranice stranih sveučilišta, lovite ljetne škole, tečajeve i seminare. učite jezike, polovica vas je funkcionalno nepismena na engleskom. ove godine nam dolazi hrpa stranih studenata, iskoristite to, ne budite asocijalni i izađite iz socijalističkih okvira studiranja koji su easy way out. odite na semestar razmjene, planirajte daljnje školovanje, master, LLM, doktorat ako imate mogućnosti. definirajte polje koje vas zanima, čitajte sa strane, informirajte se o europskom pravu. ne idite linijom manjeg otpora i ne uzimajte kretenski pravo kroz film za izborni ako možete naučiti nešto korisno na pravu osiguranja. dokopajte se 5. godine što prije i uživajte u toj zadnjoj godini jer ćete napokon shvatiti što znači studirati kako spada. kao netko tko je to prošao u različitim izdanjima, savjetujem vam da uzimate predmete na engleskom - naši su profesori i više nego sposobni prenijeti vam internacionalna znanja koja imaju.

krajnje je vrijeme da počnete razlikovati asistente, više asistente, docente i profesore. titule vam pišu na stranici faksa i u akademskoj zajednici postoje s razlogom; ne zovite svakoga tko radi na faksu profesorom i ne doživljavajte ga tako. budite kritični prema onome što učite, ali i prema osobi koja vam to gradivo predaje. ne ustručavajte se dići ruku i pristojno istaknuti da je upravo ispredavano utter bullshit ili da odlomak o prestanku radnog odnosa sa 65 godina nema smisla ovako kako je napisan. budite civilizirani i saslušajte odgovor, ako ga bude. velika je vjerojatnost da u njemu možda ipak bude nečega suvislog, so agree to disagree. ne dižite ruku ako je predavanje gotovo i ne zadržavajte 50 ljudi u dvorani samo da bi ispali offtopic pametni jer će vam netko razbiti nadobudne zube. budite korektni kad ocjenjujete ispitivače na pravokutniku, ali ih ne opisujte kao frendove kretenarijama tipa "on je simpatičan i traži da se zna" jer to ne znači ništa. tračeve koji se tiču njihovog privatnog života zadržite za sebe, tome nije mjestu na forumu i mi ih uglavnom već znamo. dajte svima njima maksimalno poštovanje koje zaslužuju, koliko ga zaslužuju. a priori davanje strahopoštovanja zgradi, almi mater i profesorima je suvišno. na faksu rade sjajni ljudi koji su stručni u svom polju i pedagogiji, ali rade i kreteni koji su sjebaniji od vas u pubertetu. budite toga svjesni i ne doživljavajte njihove neurotične ispade osobno. pogotovo nemojte plakati na ispitu samo zbog toga.

postanete li ikada i sami asistent/znanstveni novak, ne ponašajte se nepotrebno kao analno retentivni autistični autoriteti prema ljudima s kojima ste do jučer studirali, ali i prema svim novim generacijama. šanse su da vam se smijemo iza leđa ako imamo više od 21 godine i da se sjećamo vaših očajnih debatnih epizoda i pijanke nakon njih pa vas ne doživljavamo pretjerano ozbiljno. ugledajte se na ekipu s trgovačkog, a ako ste student budite zahvalni što vam vode vježbe. ovo ide i demonstratore koji glumataju autoritete po dvoranama i prijete koječime nakon oduzimanja ispita. jako mi je žao što ste sjebani beyond words, ali odabijte za svoje dobro.

razlikujte studentski zbor od studentskog pravobranitelja. budite svjesni da u ovoj postavi studentskog zbora sjede nadobudni neupućeni klinci koji funkcioniraju na principu borga pa ako nešto konkrtno trebate, javite se pravobranitelju. ne javljajte mu se ako to što trebate nije vezano uz pravni faks - ako ste na građevini i hoćete tužiti tetku, javite se pravnoj klinici.

iskoristite činjenicu da ste samo broj na ispitu pa ga padnite i odite doma bez prevelikih drama.
iskoristite činjenicu da niste samo broj (ako niste) kada treba napraviti nešto korisno, bilo za vas ili i za sve druge studente.
uzimajte brojeve na upisima i ne gurajte se preko jebenog reda, jer neki od nas u njemu stoje već sat vremena + relkovića volimo i njemu ne dižemo živac.
čitajte topice na ovom forumu OD PRVE STRANICE i ne vjerujte ničemu što user maximus napiše na forumu.
ne svađajte se s moderatorima jer ću vam lupit karton.
ne šaljite nam kretenske pmove sa pitanjima o upisu jer mi nismo vaša osobna referada.
ne dramite s dekanskim rokom i naučite više proceduru njegovog raspisivanja.
ne odustajte i ne odlazite u split.
ne histerizirajte i ne radite patnike od sebe, na faksu ste, a ne na robiji.
šta god sad učili, dat ćete to and it's all gonna be okay.





edit u 3 ujutro - par ljudi je reklo da ih ovaj post podjseća na ovaj video. nije bilo namjerno jer sam tresla bezveze, ali pogledajte i njega prije dekanskog, diže prolaznost jedno 800 posto. seriously.

[bob rock]

U mnogo elemenata, studij je poprilično sličan Odiseji:
- započinje u divljoj orgiji pod zidinama troje. Kod lokalaca ona prolazi pod imenom norijada.
- traje gotovo cijelu dekadu
- u jednom će vam trenutku život ovisiti o tome jeste li se provukli pored slijepog kiklopa
- vidjet ćete prijatelje pretvorene u svinje
- kroz sva govna, sirene, had, scile i haribde putujete prema cilju po kojem tucet drugih kretena jebe zadnjih dvadesetak godina.



Baf je u gornjem postu jasno i smisleno naznačila da se morate isključivo sami na sebi raditi želite li se pomaknuti naprijed. Zaboravite koncept srednje i osnovne škole, kroz koje se uglavnom prolazi s držanjem kao da je obrazovanje nešto što se ljudima događa (nešto kao prvi zub, jutarnje erekcije), a ne nešto što svatko sam mora u sebi istesati. Ako tih detalja ionako niste svjesni, može vas okolina godinu dana tući Gavellom po glavi, neće vam pomoći. Također, voditi se kroz studij na valovima onog entuzijazma koji vas šusne navečer uz johnnya casha/bvsc/tinu turner/koji-god-već-kurac-slušate dovest će vas do listanja deset razloga zašto ste pali ispit. Entuzijazam sam je beskoristan, bez sposobnosti da prebrodite krizu nakon drugog sata sjedenja za knjigom (a još vas čeka barem dvaput toliko).



Fakultet ždere vrijeme, ali to nipošto nije izgovor da zapostavljate svoj društveni život i svoje druge aktivnosti (i obratno). Uvijek ćete imati neki kurac za učiti i uvijek će postojati stres od nadolazećih rokova. Prijatelji i vanfakultetske aktivnosti su jedan od načina kako se nositi sa stresom i kako ne otupiti na sva osjetila. Drugim riječima, PFZG je kao Mozilla Firefox: imali upaljenu jednu ili deset aplikacija, požderat će vam sve RAM-e koje imate. To naravno ne znači da pornjava i solitaire u pozadini onesposobljavaju mirno surfanje.
Živciranje, kofeinski tripovi, apatija i druge psihoze neće biti uvijek moguće izbjeći, ali se od vas podrazumijeva da takva stanja i prebrodite. Vjerujte na riječ da niste jedini kojima se znalo dogoditi da u 11 navečer nakon pete kave s aparata halucinirate Gabi Novak na platou NSB-a kako pjeva "Duga je duga noć".

Na kraju bih dodao još samo da uvijek ostavite malo prostora za zrno crnog humora i određenu dozu optimizma.

[Tony Montana]

Pozdrav drage kolegice i kolege!

Nakon gotovo 4 mjeseca od diplome, odlučio sam podijeliti s vama svoje viđenje cjelokupnog studija i studentskog života, a i ono malo poslije.

Napominjem da sve što ću izložit su moji osobni i subjektivni stavovi temeljeni na vlastitom iskustvu i da ne želim nikoga time povrijedit.

Prije svega, hvala Pravokutniku i ljudima koji su svakodnevno radili pod njegovim okriljem te tako uvelike olakšali i učinili 'prohodnijim' studiranje i hvala svima koji su konstruktivno sudjelovali u raspravama i odgovarali bezbroj puta na bezbroj pitanja. Zapamtite da nema ispita bez pravokutnika. Blago onim koji to znaju iskoristit za svoje dobro.

Huh..a sada studij..ne znam otkuda počet, jer je nevjerojatno koliko fakultet brzo blijedi nakon što osjetiš dodir prakse, ali o tome kasnije. First of all, Pravni fakultet u Zagrebu je RESPECT i nemojte pokleknut, predat se i kompromitirat odlascima u paralelne dopisne škole u Split, Rijeku ili Osijek. Nakon što ste se odlučili na avanturu zvan PFZ, budite spremni na odricanje i sasvim novi pristup životnim navikama. Odmah morate imati cilj, što želite napraviti i u kojem roku. Ako se upustite u studiranje bez cilja, spremite se na težak i mukotrpan put, frustracije i komplekse. Zato, krenite odmah i krenite žustro, cijenite svaku minutu koju imate pred sobom i iskoristite svaku informaciju da bi postigli zadano. Ako vam roditelji mogu priuštiti studiranje na njihovoj grbači, odnosno ako ne morate raditi i studirati, iskoristite to i budite zahvalni na tome. Organizirajte si dane, svaki dan mora imati svoj podcilj kojeg treba napraviti, nemojte imat prazan hod, jer je kontinuirani rad plodonosno tlo svugdje, a ne samo na PFZ. Disciplinirajte se i učite iz knjiga. Rijetke su skripte koje su odličan nadomjestak knjizi. Učenjem iz knjiga sami selektirate gradivo i razvijate svoje sposobnosti uočavanja bitnog od nebitnog. Učenjem iz knjiga razvijate svoj pravni govor i pravno razmišljanje. Da bi učili iz knjiga, trebate krenuti na vrijeme, a da bi krenuli na vrijeme, trebate se organizirati i što je najvažnije to poštivati. Jednom kad to uskladite, svaki daljnji ispit postat će rutina poput pranja zubiju i umivanja ujutro. Jednom kad to uskladite, postat ćete sretniji, opušteniji i činiti sretnijima svoje najdraže, a podredno i sve oko sebe.

Ovo sve vam ne govorim da bih vam pametovao, već vam govorim ono što bih ja volio da sam radio od prvog dana na fakultetu. Kombinacijom cilja, organizacije i discpline završit ćete fakultet u roku, a ni ocjene neće zaostajati. Ako odmah krenete žustro, olakšavate si put za kasnije, jer dobrim ocjenama s prve godine gdje su ispiti piece of cake u odnosu na ono što vas čeka, putem dobrog prosjeka imate odlične povlastice koje morate iskoristiti. Biranjem profesora na ispitima, seminara i voditelja seminara, vježbi i polaganjem ispita prije nego što ste ih odslušali, olakašavate se posao za gotovo 50%. Svaki ispit, odnosno svaka katedra ima svoju ''oazu'' gdje možete najbezbolnije položiti nešto. Kad znate unaprijed kod koga ćete doći i kad učite samo za određenog profesora, nemjerljivo je koliko si smanjujete količinu gradiva i količinu prisutne nervoze i predispitnog ludila. Zato, ne budite ludi i nastojte si od samog početka omogućiti takve povlastice.

Ako ste s druge strane poput mene bili od onih koji nikada nisu imali takav prosjek, ne očajavajte, jer situacija nije toliko strašna. I dalje ostaje ono bitno, a to su cilj, organizacija i disciplina. Ako se u potpunosti predate fakultetu i smatrate ga prioritetom broj jedan, rezultati neće izostati. Ne slušajte prodike drugih o neprolaznosti ovog i onog, o baba rogama od profesora itd..pustite ih neka melju..koncentrirajte se na svoj cilj i vjerujte u sebe. Spomenuo sam da je pfz respect, a to je iz razloga što od tebe napravi organiziranog i discipliniranog čovjeka spremnog na svaku jebenu sitnicu u životu. To govorim iz prve ruke, jer mi gradivo naučeno ''rigoroznim'' kriterijima danas nemjerljivo koristi. No, na putu do završetka fakulteta, pojavit će se i krize i preispitivanja, što je sasvim normalno i ne dopustite da vas to pokoleba čime dolazimo do sljedeće stavke. Racionalizacija.

Nepojmljivo je koliko sam racionalniji i realniji postao savladavajući razne situacije tijekom studija. Ogromne količine gradiva, osjećaj da kasnim, frustracije zbog nezaposlenosti, reakcije okoline, privatni život, konstanta preispitivanja, studenti ekonomije itd., samo su neki utezi tokom studija. To je sve NORMALNO i to je sve nebitno. Svaka od navedenih situacija ima izlaz i ti ga možeš pronaći ako ćeš realno sagledat stvari i biti IZNAD toga. U svakoj sekundi trebaš biti svjestan svoga cilja, svog kruha koji će te hraniti danas sutra i ne dozvoljavaj skretanje s puta. Svakim izlazom postat ćeš jači i spremniji za nešto veće. Na kraju svega, to ti je savršena priprema za posao koji te čeka. Potrudi se izaći s fakulteta kao odrastao i zreo čovjek sposoban da se nosi sa svime i da drugima pomogne u tome. Otherwise, frustracije i kompleksi će te pojest živog.

Nadalje, pravda i nepravda na fakultetu? Ne želim reći da nema nepravde i da se ona ne događa na faxu, ali prema vlastitom iskustvu, tokom cijelog studija nisam je doživio nikada. Prije bih rekao da sam doživio nekoliko neugodnosti koje su daleko od neke nepravde. Uglavnom, naučiš kako bog zapovijeda i prođeš. Pao sam samo jedan ispit tokom cijelog studija i to kad sam izvukao karticu koja spada u 3% gradiva koje nisam naučio, a nisam dobio zamjensko pitanje. (prof. Šošić ). Ne inatite se profesorima, jer ste u odnosu na sustav nebitna stavka. Koliko god vam netko digne tlak, smajl na lice i ''da, u pravu ste profesore.'' Mnogo više je bilo ljepših situacija kad te profesor nagradi jer si dolazio na predavanja, jer te prepoznao s konzultacija, čime dolazim do te dvije stavke. Predavanja i konzultacije su jako korisni pojmovi. Naravno da nećete odlaziti na sva predavanja, ali pravilnim odabirom i simultanim učenjem na način da dođete pripremljeni, olakšavate si mnogo. Konzultacije također, šteta što sam ih otkrio par ispita prije kraja, ali profesori vole vidjet kad se zanimate za njihov predmet i sigurno će vas se sjetiti na ispitu. Nećete onda proći na lijepe oči, ali nećete ni dobiti neka gadna pitanja. Također, bilo bi lijepo da aktivno sudjelujete u nekim debatama, moot courtovima i takvim stvarima, jer jako lijepo dođe kasnije za životopis.

Vrlo je važan balans između privatnog života izvan fakulteta i obveza prema istom. Uz prethodno spominjanu organizaciju i dsiciplinu, bit će pregršt slobodnog vremena i za druge stvari. Ostavite one priče da nećete imati slobodnog vremena, itd. Obavezno imajte nešto gdje ćete se ispuhat, ili ti nešto gdje nećete razmišljat o fakultetu i materiji...neka tjelesna aktivnost..nemojte zakržljat i postat rahitični..ako vas već ispitna materija psihički uništava, nemojte dozvolit da i tjelesno propadnete. Bioritam je jako važan. Bilo bi najbolje kad bi se dizali kao na posao, recimo oko 8h, doručkovali i na učenje, pa uz pauze za odmor, ručak i večeru završili do nekih 20h uveče. Spavanje oko ponoći, pola jedan najkasnije. Na taj način vodite zdrav život, stignete sve naučit i imate svakodnevnicu pod kontrolom. Satnica učenja je jako individualna, nekad je to par sati, a nekad od jutra od sutra. Ja sam si prosječno za ispit uzimao od 40 do 90 dana i dinamiku učenja organizirao kako se bližio ispit. Krenuo s nekoliko sati dnevno pa u zadnjih 15-tak dana od jutra do sutra. Uvijek je morao biti jedan tjedan prije roka, a da sam već spreman. Na taj način si nisam htio dozvolit histeriju par dana prije roka.

Ispit po ispit, daš jedan, odmah spremaš drugi i jednostavno nemaš praznog hoda. Godina brzo prođe i evo te na kraju, pred zadnji ispit. Da je ne znam kako težak i velik, ali pojest ću ga jer je zadnji. Na kraju položiš i taj zadnji ispit, uskoro napišeš diplomski, magistriraš i onda...........prvo se boriš s birokracijom i silnom papirologijom jer te na faxu nitko naravno neće upozorit da moraš u određenom roku sredit zdravstveno, pa nemaš pojma što s burzom, pa onda ti neće upisat Uvjerenje o završenom pravnom fakultetu u radnu knjižicu jer su službenici iskompleksirani upravni pravnici...itd. Uglavnom, početna euforija jer si završio nekako jako brzo splasne i pretvori se čak u neki oblik krize i depresije. Odjednom se probudiš kao još jedan mag.iur u nizu kojeg nitko ne šljivi i nitko ne zna da postojiš i sve nekako počinje ispočetka. Istovremeno si sretan jer si završio s mukom, a s druge strane u biti polako počinješ biti svjestan kako prava muka tek počinje. Ne znaš ništa, a sve što imaš je komad papira koji treba iskrojit tvoju budućnost. Odjednom se pitaš što bi htio raditi i shvatiš da u biti ne znaš otkud je najbolje krenut. Osobno sam htio diplomirat u 7. mjesecu kad počinju godišnji odmori, ne rade sudovi, tako da se mogu preko ljeta odmorit, napunit baterije i počet aktivno tražiti posao u 9. mjesecu kad sve to počinje. Svejedno, svakodnevno sam iz znatiželje gledao kako se kreće stanje na burzi i potražnja za pravnicima. Uglavnom, svi bi htjeli nekog mladog s odličnim prosjekom, bar dva jezika aktivno u pismu i govoru i još gro toga. Onak..gledaš i ne vjeruješ..totalno te zbedira i misliš si..pa jebote..koji kurac. No dobro, reko..ljeto je..nema potražnje, godišnji su..pričekat ćemo 9. mjesec. Tako je i bilo, sjednem za komp, napravim svoj mali životopis, u kratkim crtama istaknem bitne podatke i nadam se kakvoj ponudi. Nije prošlo ni tjedan dana kad sam dobio poziv da dođem na razgovor za posao u jedan odvjetnički ured. Sav uzbuđen dođem, ured baš tipično odvjetnički, upoznam se s odvjetnikom i razgovor može krenuti. Važno mu je bilo da sam završio u Zagrebu, jesam li dobio koju 5 tokom studija te koji su me profesori ispitivali važnije predmete, jesam li bio ativan u nekim fakultetskim organizacijama, što me zanima, zašto baš odvjetništvo i druge stvari koje su nas odvele tokom razgovora. U biti sve skroz opušteno i bez predrasuda. Nakon nekoliko dana dobivam poziv da sam dobio posao i dođem na dogovor kad mogu krenuti. Prvi razgovor i odmah posao, evo sad će uskoro mjesec i pol otkako radim i presretan sam, nikad sretniji u životu. Dakle, bez ikakve veze, rodbine i nasljeđa. Može se, nije sve tako sivo i na kraju sve ovisi o vama. Nastojte s faxa otići sa što više znanja i jednostavno će se isplatiti. Praksa je sasvim drugi svijet, puno dinamičnija i svaki dan učiš nešto novo, u biti stalno učiš u hodu. Sve je puno odgovornije i shvatiš da upravljaš sudbinama ljudi. Svaki korak mora biti precizan i točan. Fakultetske drame odjednom postaju smijurija i ponekad požališ za onim danima kad si 'samo' morao učiti određene knjige. Sad je to sasvim drugi svijet.

Zaključno, iskoristite svaku sekundu na fakultetu da naučite što više i dođete spremniji u praksu. Posla ima, ne brinite. Doći će prije ili kasnije, a na kraju sve ovisi o vama i vašem potencijalu, jer opet krećete iznova, gdje vam ocjene i Eugen Pusić ne znače ništa, već vaša sposobnost da se vadite iz vatre u koju ste bačeni, baš kao i ja koji u ponedjeljak imam svoje prve dvije rasprave za odradit.
Držte se i budite kolegijalni!!

[doli]

moj studentski život je zapravo započeo ovdje pa nek ovdje i završi..
par "mudrih" savjeta:
prof. nisu onakvi kakvima se čine, ne jedu, nisu pokupili svu pamet svijeta, pad nije najgora stvar u životu..što prije se nađete kod prof. koji ima karijeru i znanje kakvo možete samo poželjeti a istovremeno se ponaša skromno i pristupa vam kao sebi ravnom to ćete prije lakše stati pred nekog napuhanca koji svoje frustracije liječi na vama..

pravokutnik vam može dati najbolje informacije koje trebate za ispit ako se znate njima služiti. stvari nisu ni crne ni bijele, naučite razlikovati forumaše koji ne uče, dođu, padnu a onda kukaju, od onih koji stvari sagledavaju realno..nikad nisam doživjela da je netko sve znao i pao i ne vjerujte takvim pričama..
učenje po skriptama može uštedjeti na vremenu samo ako ih temeljito pregledate i nadopunite..rijetke su one koje ne zahtijevaju dodatne preinake, a lapsusi koji se pojavljuju često ne opraštaju i mogu vas koštati prolaza..učite s razumijevanjem ( osim ako se ne radi u upravnoj znanosti i sl ispitima), nakon faksa od samo nabubanih informacija nećete imati nikakve koristi..

ne plačite na ispitima..osim što stvarate svima oko sebe nelagodu, nećete imati nikakve koristi i sigurno nećete proći zbog toga..i za miloga boga, ne dovodite starce na faks, vrijeme je da se sami nosite sa svojim problemima..
puno znanja, malo sreće, ponekad i obratno i sve je riješivo. ne očajavajte, ne lišavajte se privatnog života, učite na mojim greškama

zadnje i najvažnije, hvala pkt-u na svim informacijama,izlascima, kavama , tulumima, stečenim prijateljima i poznanicima..hvala bivšim adminima i moderatorima koji su jednom davno bili blagonakloni i strpljivi prema mojim škrabotinama i offtopičarenju..

[pupa]

Dragi moji,
evo mog osvrta na šestogodišnje razdoblje od prvog semestra na pravnom fakultetu do izrade radne knjižice:
Pa, krenuti ću od toga kako sam ovaj fakultet upisala kao osoba puna samopouzdanja i vjere u vlastitu inteligenciju i sposobnost, da bi negdje na 3. godini shvatila da sam vrlo malo tih uvjerenja o samoj sebi uspjela zadržati, a kamoli napredovati...zapravo sam bila sva prestravljena i nesigurna, na svaka vrata kucala najponiznije moguće, na svaki ispit dolazila u grču iako sam se spremala po 2 mjeseca. Vjerujem da mnigi znaju o čemu pričam. No, sve to prođe i čovjek shvati da glavno što nauči na ovom fakultetu jest kako očeličiti svoju volju i slijediti glavni cilj ne osvrćući se na usputno posrtanje i padove.
Tako kad sam prevalila tu kritičnu polovicu studiranja, jedino što mi je bilo na pameti jest što prije završiti sa tom agonijom te sam još upornije učila i davila sve oko sebe svojim planovima. Eto, postigla sam cilj, dobila uvjerenje, izradila radnu knjižicu...
Osjećaj? Osjećaj je lijep, ali ja nisam osoba koja živi u oblacima, ovo je bila samo jedna etapa, sad mislim na testiranje, pa pravosudni, pa pravosudna akademija...
Po meni je na faxu najgora ona faza kada izgubite onaj pojam zbog čega ste uopće došli studirati pravo i zaboravite što ste sve sanjali da bi mogli postati kad dobijete diplomu, tada se izgubi elan i volja...ali to se prebrodi kao i svaki drugi perid u toku studiranja.
Ne bih se osvrtala na pojedine profesore i njihove postupke, ipak sam na tom fakultetu stekla diplomu i mislim da bih se osjećala da omalovažavam sebe grdeći njih...moj stav je od početka bio da sam tamo zbog sebe a ne zbog njih, da je situacija takva kakva jest, gradiva toliko koliko jest, također i studenata...zacrtala sam si cilj, vjerujući kako ne mogu promijeniti okolnosti, ali mogu uložiti sve svoje napore da u danim okolnostima uspijem...i jesam, silno ponosna na sebe.
Po meni, ovdje vrijedi načelo, plivaj ili se utopi, ako se ne možeš nositi sa svime što te snađe, jako je teško. Dakle, po meni je najbitnija volja i rad.
Kada bih sveukupno ocijenila profesore, zajedno bi dobili mršavu trojku, jer ima onih koji su za čistu peticu, ali i onih kojima nikad ne bih dala prolaznu ocjenu.
Najmrskiji predmet Upravna znanost, najdraži Pravo društava (ljudi, ne bojte se ovog ispita!!)
Sretno svima koji su još na putu do mjesta na kojem sam ja, ne dajte se smesti!!!

[malimrav85]

Evo i mene nakon 7 godina.
Nemam diplome još ali pošto će to bit tek za mjesec dva pišem dojmove nakon zadnjeg ispita.
Ko što je rekla bafi, zadnji ko i predzadnji i onaj prije njega. Niti me neka euforija ulovila, niti sam sretan ko što sam se nadao, niti plačem ko što sam mislio da hoću.
Prilikom upisa na faks nisam o njemu apsolutno ništa znao. Znao sam samo da mi je super LA Law i da bi ja to mogao raditi. Pošto sam prvi u obitelji koji ide na faks nisam znao niti o studiranju ništa. Čuo sam neke priče s ekonomije i filozofskog koje su bila "korisne" u vidu da sam bio sav sretan, učit ću 5-10 sati tjedno, malo kolokviji, 2-3 puta tjedno van, laganini.
I onda BUM u glavu, prvi ispit, naučio sam ko da je srednja, dolazim na ispit, pojma nemam kaj me se pita, kao da prvi put čujem za to. I tako odu tri godine dok nisam položio sve ispite s prve godine. Nakon toga, dao sam sve u roku, nije neki prosjek (3.1) ali nisam si kasnije više mogao priuštiti luksuz učenja za 5 iako sam želio.
Koje savjeta da vam dam?
Prvo, nemojte odustajati! Ako ste sigurni da je to to, nemate kaj ić na VERN ili ZŠEM ili okolne fakseve po državi. PFZG je ipak još uvijek PFZG (!!!) Kao što vidite iz mog primjera, nikad nije kasno da se pokreneš. Vjerujem da je puno teže ako ti se zastoj dogodi na kraju treće ili četvrtoj ali nije ni to kraj svijeta.
Drugo, nemojte slušat ljude s drugih fakseva. Nigdje nije kao kod nas. Da, medicina j drugi faksevi su također teški ali vjerujem da ni na jednom ne postoji takav stupanj nebrige za studente. Shvatite da se 90% studija sastoji od toga da na pravo.hr pogledate literaturu, odete u kopiraonu i onda mjesec+ dana doma ili di već učite.
Da sad ne nabrajam...
Idite na predavanja. Ne na sva, ne uvijek ali nekad na neka. Neka predavanja će vam biti korisna. Ako i nisu, upoznat ćete ljude na njima, proširiti ćete krug poznanika, biti će vam lakše kad vidite da niste jedini koji je u govnima. Okružite se ljudima koji uče, ne onima koji ne rade ništa. Zašto? Pa ako 8 od 10 ljudi u društvu marljivo uči i daje ispite i vama neće biti svejedno da se glupan koji ništa ne polaže.
Također, idite na konzultacije. Ne serite da ne znate kaj pitat. Znate samo mislite da je glupo. Čak i da je, kaj onda? Faks je ko špica, vidjeti i biti viđen. Ja sam isto otkrio 3 ispita prije kraja...
Nemojte bit govno prema ljudima. Osim što nije ljudski, nikad ne znate hoće li vam taj netko jednom biti sudac na ročištu, kolega na poslu ili čak i šef. Vjerujte, govna se pamte. Ja još uvijek znam kozu koja mi nije poslala pitanja i gp-a sa slušanja nakon što sam ja njoj svoja prepisivao pola sata. U skladu s tim, nemojte bit jadna ulizica s retardiranim pitanjima iz prvog reda na predavanju i nemojte plakat ako niste dobili ocjenu koju ste htjeli jer je to dno dna. Ako niste zadovoljni, budite normalni i recite da ćete doći idući rok.
Poštujte Pravokutnik i pomažite ljudima na forumu. Napišite kako vam je bilo na ispitu, koja su bila pitanja, netko je to isto napravio prije da bi vi sad došli na gotovo. Mislim da je to minimum. Također, shvatite da je sve teme na ispitima netko pročistio, prekopirao sve u word i da to radi nakon skoro svakog roka. I to sve to samo zato da bi nekome koga ne poznaje pomogao, bez naknade. Idite na PKT tulume. Vjerujte, nitko ne pije ko pravnici i ništa ne izaziva žeđ ko štambilj u indeksu. Osim toga, ljude koje tako upoznate pamtit ćete čitav studij. Nemojte ić doma odma nakon seminara/vježbi. Otiđite na kavu, družite se, plačite jedni drugima, sexajte se, budite ljudi.
Nemojte učiti sve. To vam ne jamči 5. Ako ne lovite prosjek, preporučam da vam prvi izlazak bude s oko 70% znanja, osobito ako je idući rok za 2 tjedna. Studeni i siječanj su druga priča, za njih probajte što više naučiti. S vremenom ćete shvatiti što je bitno a što nije. Kod toga vam mogu pomoći popisi pitanja, vidjeti ćete što se često ponavlja i time dobiti neki uvid u srž ispita. Nemojte sve dojmove shvaćati ozbiljno, probajte naći vjerodostojne ljude koje ćete pratiti na forumu i radite po njihovim savjetima ako vam se čine dobrima uz ubacivanje nekih svojih osobitosti kod učenja.
Što se tiče prosjeka, nema pravila. Naravno, ako imate super prosjek i niste daska, nemate problema s poslom kasnije. Ali ako mislite da vam sam prosjek nešto garantira, nemojte biti smiješni. Preporučam da uz pravne predmete tijekom učenja čitate praksu vezanu za temu, lagalis forum tu i tamo. To će vam dati uvid u primjenu naučenog u praksi iako vam neće koristiti pri samom ispitu.
Nemojte se zamarati s pitanjem: Pa zašto to učim? Da, neke stvari nemaju smisla (Bok Eugene!) ali cilj učenja vam nije da naučite zakon (Ups, RiS, odakle ti?) nego da naučite što je što kod pojedinog instituta i da razumijete zašto određen zakon služi. Zakon sutra može biti ukinut ali će vam pravničko razmišljanje ostati.
bavite se aktivnostima, onima na faksu a i onima izvan. osim za cv, dobro će vam doći za upoznavanje ljudi. idite na debatu, simulaciju suđenja, ljetne škole, tečajeve na faksu, erasmus. erasmus vam preporučam na kraju faksa zato jer bi vam se lako moglo dogoditi da vas povratak u stvarnost previše šokira. Da sad mogu birati, očistio bi prve 4 godine i onda otišao na 2 semestra negdje, jedan da položim ispite 9. semestra a jedan za diplomski i nakon toga bi još otišao na praksu.
Ako imate vremena i dobar raspored, probajte naći neko mjesto da radite u praksi, makar 2-3 tjedna godišnje kopirali i kuhali kavu. vidjet ćete svašta a i imati ćete podlogu za mogući posao jednom.
Ne ulazite u bahate rasprave s profesorima. Briga njih za vas, vi ste njima broj u 99% slučajeva, nije ih briga niti tko se niti čime se bavite.
Što se tiče učenja, vidjet ćete sami jeste li tip za skripte ili za knjige. Ja sam više volio knjige iako sam par ispita odradio preko odličnih skripti.
Najvažniji dio ispita vam je dobra organizacija. Uz učenje 3-5 sati dnevno svaki dan, polagati ćete ispite bez da ih osjetite. Ako ste tip osobe kao ja, učenje će vam početi 3-4 tjedna prije roka i izgledati će kao trijaža u ratnoj zoni. Nemojte si to raditi. Ako nemate disciplinu, varajte sami sebe. Ja sam znao miš odnjeti u poštanski sandučić da nisam na netu. Sva sredstva su dopuštena.
Ako imate partnera koji nije na pravu, nemojte očekivati da će vas razumjeti. Možda će govoriti da razumije ali neće. I nemojte ga kriviti za to jer realno, prave smo babe prije ispita.
I da, dečki poprimaju obilježja PMS-a, vidjet ćete samo se to zove PIG (pred-ispitna-groznica (mislim da je roby to izmislio))
I to vam je to. Ne znam kaj drugo da vam velim, ako imate pitanja slobodno se javite. Sorry zbog grešaka u pisanju, bolest napada.
Hvala PKT ljudima na pomoći i društvu.
Sretno vam svima bilo!!!