Prva reakcija na ovo mi je bila: ??...koja hvalisava kučka! a nakon toga: hahahaha ! dobra je!
Ako si do tog novca došla vlastitim znojem, svaka čast, skidam ti kapu. Lijepo je čuti da mladi u RH mogu nagrnut para (bez da kradu), budi nadu u bolje sutra.
Međutim sklonija sam vjerovanju da su ti novčanik napunili djed(ovi) i tata. U tom slučaju dobrodošla u klub i ne vidim razlog zašto to podijeliti sa ostatkom svijeta.
Nisam se sada tek probudila,budna sam od svoje 7./8. godine.
Sebična pokušavam ne biti, trudim se što manje biti slična svom starom.
Moji djedovi (pretci su se spominjali ovdje prije par dana) su živjeli, radili, zaradili, izgradili i umrli u Hrvatskoj. Znam da sam još uvijek nitko i ništa naspram njih koji su u mojim godinama čuda stvarali.
Zahvalna sam im na svemu što imam danas i žao mi je što su stari jarčevi već dugi niz godina pod zemljom. Bilo bi zanimljivo čuti mišljenja o aktualnoj temi kako od dede koji se kao obrtnik krvavo nacrnčio tako i ovog drugog koji je stvarao u kulturi i turizmu.
Zašto nisu otišli van raditi- ne znam. Znali su oni da je vani rad na cijeni, koliko radiš- toliko i vrijediš. Možda su htjeli dokazati da se i ovdje mogu ostvariti snovi ali uz više muke.
Tako je moglo biti i početkom '90ih, nakon rata, da se tu (u privatizaciji) nisu našli pojedinci koji su iskoristili priliku pa krenuli krasti/uništavati sve što se moglo dok je narod izmrcvaren ratom još lizao rane i čvrsto vjerovao u izabrane kako će sada sve ići na bolje za našu novu nam Hrvatsku. Međutim, umjesto obnove uslijedilo je još razornije propadanje. Hobotnica Korupcija zavukla je pipke u svaku poru društva i preuzela dirigentski štapić.
Postalo je svakoj budali, pa tako i meni jasno da kad ovdje radiš, ne radiš za sebe nego nekog drugog koji te krade. Teško je tako živjeti pa uhvatiš sebe kako se pitaš oćeš li im se pridružiti (u krađi) ili ko budala ostati po strani. Naravno, ugrabit ćeš priliku koja ti se nudi i tako to dalje krene prema dnu za ostatak budala tj. naroda...al jebeš njega, budimo realni, živimo u sebičnom svijetu, treba misliti na sebe! To smo naučili od NJIH =naše političke elite u koju budale cijelo vrijeme slijepo vjeruju.
Tak si ja razmišljam...i sada ONI kažu: EU je prava stvar! Za koga? Za njih 100% a za ostatak naroda I don't think so. U ulasku vide spas za sebe jer znaju da su u ovih 20 godina usrali i to gadno i kad uđemo moći će za svako daljnje sranje reći "je pa, ovi* iz EU su rekli da....bla, bla.." (* tu su sad u igri neki novi sve misteriozniji "ONI" tj. pojedinci za koje ni naši vođe neće imati blagog pojma o čijem se imenu i prezimenu točno radi). U biti neće postojati 'ovi', postojat će samo eu. Na taj način će jednostavno prebaciti lopticu (odgovornost) na njihovu stranu i njima svima super a narod će ostati treptat okicama s upitnicima u glavi, slegnuti ramenima i reći "pa dobro, valjda ONI znaju"
Neulaskom u eu naći će se oči u oči sa govnom koje su proizveli, morati će zasukati rukave i započeti s radom onoga što je narod od njih očekivao još prije 20 godina. Ali ovoga puta ih čeka 100 puta krvaviji posao. Sva odgovornost će biti na njima i nama jasno vidljivim i poznatim pojedincima s imenom i prezimenom a ONI znaju da neće biti druge strane da joj prebace lopticu koja bi nestala u bespućima njima sličnih (tj. nadređenih) Pojedinaca a nama potpuno nevidljivim i nepoznatim.
Dakle mislim da bi ulazak njima donio puno više koristi i šta je najvažnije, rasteretio/ oslobodio ih odgovornosti a narod apsolutno dezorijentirao.
(Da,na ovakva razmišljanja me natjerala NJIHOVA agresivna propagandna kampanja ulaska. Ako im se za godinu dana pruži nova šansa možda odigraju lukavije.)
Ne želim da uđemo (još) jer ako nastavimo tonuti, želim da da ONI tonu zajedno sa nama. Jel to dovoljno sebičan razlog?
I obrnuto- kad krenemo prema površini, znati ćemo kome treba zahvaliti i čestitati- SEBI I SAMO SEBI (i našim voljenim političarima). Jel to dovoljno sebičan razlog?
Znam da će sutrašnji rezultat referenduma odgovarati ovom našem forumskom i ako se ikad zateknem u nekoj od sadašnjih članica i pitaju me "a odakle si ti dušo?" odgovoriti ću im sa pogledom zabijenim u pod i knedlom u grlu.
Ipričavam se ako sam nekog uvrijedila, nije mi bila namjera.
Ispričavam se ako je nekome zatitrala žilica u mozgu od ovog utopističkog laprdanja, ukoliko sam se negdje gadno zeznula u svom promišljanju ne sumnjam da ćete me ispraviti ali sumnjam da ću vam odgovoriti. Shvatila sam da je već kraj 1.mj i da je vrijeme za knjigu XD
Eto, toliko o tome što ja osjećam o ovoj temi.
Za kraj, dio lijepo sročenog (naravno ne mojeg) pisma koje luta e-svemirom:
Što se mene tiče, ovo između Hrvatske i EU najviše sliči na sklapanje braka. Pokušavam sebe zamisliti u situaciji Hrvatske. Da sam se ja, poput Hrvatske, dva puta udavala (1918. i 1945.), bila zlostavljana i izrabljivana u oba braka te prošla kroz dva bolna, dva krvava procesa razvoda, dobro bih razmislila o trećem braku! Čak da moju ruku zatraži sam Brad Pitt?!
Zašto bih se ponovno udavala nakon dva neuspjela i tragična braka? Zbog interesa? Da sam slučajno dobrostojeća, što nažalost nisam, ne bih se udavala, ograničavala i obvezivala. Imala bih dovoljno za život i više bi mi odgovarala povremena, ravnopravna druženja dvije samostalne i samodostatne jedinke.
To što sam trenutačno siromašna, da li to znači da sam prisiljena ući u brak iz računa? U nadi da će netko drugi platiti moje siromaštvo! I to partner koji me godinama procjenjuje, ispituje, povremeno ucjenjuje?! U vrijeme kad sam se puno bolje držala, odbijao me, a sada kad sam na koljenima i više nalik na krepanu mačku, sad me odjednom hoće. Je li to logično?
Partner koji je pripremio opsežan i detaljan predbračni ugovor kojim uvjetuje svaki trenutak, svaki aspekt mog života? Meni to izgleda kao ugovor koji je u interesu samo jedne strane, iz kojeg nije vidljivo koliko bi me mogla koštati rastava braka ako bi do nje došlo! Ili je to možda ugovor bez mogućnosti mirnog razlaza, veza na vijek vjekova?! Ne, hvala, ja se ne bih udavala treći put, barem ne dok sam siromašna i stoga neravnopravna! Posebno ne za tog bezidejnog birokratskog tipa. Dosadnog, ali potencijalno opasnog.
Hoće li se Hrvatska u-dati 22. siječnja ili će si u-zeti timeout i pravo da još malo razmisli? Ako nismo sigurni, ako ne osjećamo radost pridruživanja, ako dvojimo, zaokružimo „PROTIV“ i odgodimo priču za neka bolja vremena. Pogledajmo što možemo učiniti sami, s novom vladom, novom gospodarskom i fiskalnom politikom. Pričekajmo malo. Osnažimo se prije.
Kad na taj način gledam Hrvatsku vidim je kao prokleto zagodnu fufu (sa plavo-zelenim okama) kako stoji nasred prometne ceste i kojoj nije suđeno da sama preživi u ovom okrutnom svijetu. ili možda je? lijepi i glupi bolje prođu u životu! treba to znati iskorisiti

Bookmarks