Anksioznost i depresija

[corina]

Teško je glupima.

da,kaj ćeš

[Werther]

Leptirice, što reče Baf, svi ljudi kod sebe ponekad mogu prepoznati u prvom postu nabrojane simptome. Ali, ako se tako osjećaš neprekidno dulje od dva tjedna, tada treba otići liječniku. On će lagano prepoznati o čemu se radi, da li o običnoj potištenosti ili o nečem puno ozbiljnijem. Sjećam se Petkovićeve knjige iz Sociologije (dio o Freudu), gdje piše kako ljudski mozak ima obrambene mehanizme da neke stvari potisne, jer npr. u protivnom ako bi čovjek konstantno razmišljao o beskonačnom ništavilu koje nas (barem po njemu ) jednom sve čeka, poludio bi. E, ljudima koji imaju dijagnosticiranu depresiju ti obrambeni mehanizmi su posve popucali i sami ih više ne mogu uspostaviti i riješti se neopisivo mračnih misli i opsesivnih razmišljanja o smrti koja te potpuno preuzmu. No, sad se otvorilo i ovo psihološko savjetovalište na faksu, ljudima može pomoći da vide koji je točno problem

evo što kaže Leonard Cohen:

Moja depresija, tako sumorna i tjeskobna, bila je jedino bitno, i nisam je se mogao otresti, nije htjela otići. Nisam znao što je posrijedi. Sramio sam se, jer je bila ondje čak i kad su stvari bile dobre, i govorio bih si, “Stvarno, na što se imaš žaliti?” Ali ljudima koji pate od akutne kliničke depresije, stvarno je svejedno kakve su životne okolnosti.

[Elisa Day]

Elisa, ne znam imas li ti zaista dijagnosticiranu depresiju ili ne - ako imas, zelim ti sve najbolje da ozdravis i da budes ok. Stvarno.

Nije, thank god, "samo" anksiozni poremećaji. Svejedno hvala.
Recimo kada imaš neke fobije muka ti je i razgovor sa ljudima a kamoli nešto više. Ne želim se osvrtati na faks jer mislim da je dovoljno rečeno od kolegice BaF. Istina je da mnogi koji su zatvoreni tjednima i štrebaju dobiju simptome depresije. Hej, ljudi smo. Ali isto tako tko je depresivan sam po sebi faks lako može dovesti do tog stanja.
Anksiozni poremećaj je isto gadan jer ti onemogućava normalno funkcioniranje. Kad jednom upadneš u opsesivne misli, teško se iščupati. Ja sam uspjela nekako naučiti i okupiram se dnevno aktivnostima što više mogu, ali tu dolazi problem kada moraš učiti po cijeli dan a misli bježe...
Autosugestija i tehnike smirivanja veoma pomažu, samo ih treba naučiti. Happy thoughts, happy thoughts

[Werther]

Elisa, vjerujem da će sve biti u redu, držim ti fige . Anksioznost je grozna stvar ali izlječiva. Čitajući neke postove na topiku ˝Trema˝, naiđoh na tipične primjere anksioznosti koje ljudi ne znaju prepoznati kod sebe - nije to obična trema. Da, najgore je baš ta razbacanost misli koje nikako ne možeš pohvatati, koncentracija ti je na nuli. Lako je prepoznati anksioznu osobu – ako netko čekajući tramvaj ne može pet sekundi stajati na mjestu već se prešetava gore dolje po stanici a ne radi se o nekom životno važnom događaju na koji ne smije zakasniti, ili ako netko u knjižnici ne može pet minuta sjediti pred knjigom – vjerojatno da se radi o anksioznom poremećaju.

[Kalin]

Čini se da bolujem od anksioznosti.
Ah.

[suni]

ja sam imala dosta teških razdoblja u srednjoj školi. tada sam se fokusirala samo na izlaske i kave i sve ostalo zapustila. nisam mogla postići neku ravnotežu u životu.

mislim da je neuspjeh na faxu, školi ili poslu put u očaj. vrtiš se u začaranom krugu jer iako ti je super sa svime ostalim(decko,društvo,starci,lova) činjenica da propadaš u nečemu što pripada "stvarnom svijetu" (fax, škola, posao) ti upropaštava dane i mjesece.
stoga ja mislim da fax ima veliki utjecaj na depresiju-ne zato što uh pao sam ispit idem kmečati vec zato kaj to pokazuje tvoj neuspjeh. nositi se s vlastitim neuspjehom nije lako.

nakon nekog vremena gubis vjeru u sebe i postanes paraliziran jer imas dojam da je sve što započneš osuđeno na propast. pa se bojiš išta i započeti jer si u glavi stvoriš sliku da i tako neces uspjeti i tak se vrtis u krug.

rjesenje je u mom slučaju bio svakodnevni rad tj svakodnevno učenje po cijele dane. na to sam se fokusirala pa je mic po mic došla i moja prva pobjeda. pa onda i veća i veća. bilo mi je prije, a i sad mi je užasno bitno da mi to obrazovanje bude neki životni oslonac.
možda je to nekima glupo ili smiješno, ja uz fax i učenje radim još 500 stvari ali uz zdravlje i ljubav najbitnije mi je obrazovanje. tako da u top tri stvari koje mene mogu totalno ukomirati uz bolest bližnjih, ljubavne jade spada i neuspjeh na faxu.

[Elisa Day]

Hvala O! Best wishes to you too.
Isto kao i Suni, ja sam si postavila obrazovanje kao životni oslonac nakon sveopće izgubljenosti, ali mi dođe da se pitam čemu to sve, što će meni te dvije diplome, zašto se uopće trudim kad nema smisla? I onda krene nizbrdo. Nekad faza traje kraće, nekad dulje, ali se uvijek iščupam nekako. Epizodama Black Addera najčešće.

[legionar]

Zadnjih mjeseci (tj. skoro već godina) sam totalno bezvoljan za faxom, ne mogu knjigu vidjet. Što je najgore totalno sam ravnodušan i ništa živo me ne može natjerat da se primim učenja. Ja sam učenje obiteljskog shy

[Elisa Day]

Zadnjih mjeseci (tj. skoro već godina) sam totalno bezvoljan za faxom, ne mogu knjigu vidjet. Što je najgore totalno sam ravnodušan i ništa živo me ne može natjerat da se primim učenja. Ja sam učenje obiteljskog shy

Lack of motivation. Zamisli si ono što najviše želiš u životu (novac, slava, zastupnička fotelja, sloboda od učenja obiteljskog...) i na korak si tome bliže nakon što ti Majstorovićka lupi žig u index.

[legionar]

Ne zanima me ništa od navednog, osim onog zadnjeg

[Elisa Day]

Onda ti je cilj u potpunosti postignut ako ispuniš tu zadaću

[legionar]

Lako je prepoznati anksioznu osobu – ako netko čekajući tramvaj ne može pet sekundi stajati na mjestu već se prešetava gore dolje po stanici a ne radi se o nekom životno važnom događaju na koji ne smije zakasniti, ili ako netko u knjižnici ne može pet minuta sjediti pred knjigom – vjerojatno da se radi o anksioznom poremećaju.

Fino, izgleda da bolujem od tog poremećaja

[Tkach]

Had it, beat it. Ne, pardon, ovo je trebalo ići na topic Anoreksija i bulimija.

[legionar]

[Elisa Day]

Fino, izgleda da bolujem od tog poremećaja

Ne mora uopće značiti. Moraš imati puno više simptoma od nestrpljivosti.

http://www.medicina.hr/clanci/tjeskoba_anksioznost.htm

[Breeder]

ma vas sve treba u polje

bi vas ja vidio nakon 12 sati posla kako bi mi cvilili!!!
rad lijeci sve!!! zuljeve, glupocu i sidu!!!

[Filip]

ma vas sve treba u polje

bi vas ja vidio nakon 12 sati posla kako bi mi cvilili!!!
rad lijeci sve!!! zuljeve, glupocu i sidu!!!

Arbeit macht frei!

[Werther]

Elisa, zanimaju me neke stvari, ali o tome ćemo preko PP-a . Da, kod anksioznosti je važna fizička aktivnost i pravilna prehrana. Izbjegavanje alkohola i kave pogotovo

[Kalin]

Mislim da se takve stvari pretežno mogu riješiti pronalaženjem bolje polovice.
I ne, ne šalim se.
Vjerujem da je temelj večini takvih poremečaja nedostatak onoga što se definira kao "ljubav", odnosno nekog odnosa sa određenom osobom u kojoj se pronalazi sigurnost, fizičko ispunjenje itd.

[leptirić]

Mislim da se takve stvari pretežno mogu riješiti pronalaženjem bolje polovice.
I ne, ne šalim se.
Vjerujem da je temelj večini takvih poremečaja nedostatak onoga što se definira kao "ljubav", odnosno nekog odnosa sa određenom osobom u kojoj se pronalazi sigurnost, fizičko ispunjenje itd.

Ne nužno.
Jer čak i da imaš tako nekoga, pa nisi s njime/njom 24 sata na dan.
Sta onda kad nisi s njim/njom?

[Kalin]

Ukoliko postoji prava povezanost, i ono vrijeme provedeno s tom osobom je dovoljno.
Naime, riječ je o čistoj percepciji te veze.
Ukoliko imaš osječaj da se na nekoga možeš osloniti i imaš osječaj da te ta povezanost ispunjuje, svejedno je koliko si dugo s tom osobom i koliko često si u fizičkom kontaktu s njom.
Dakako, opet napominjem, smatram da je pretežno nešto takvo moguće.
Sigurno nebi u svim slučajevima rezultiralo jednako.

[suni]

Mislim da se takve stvari pretežno mogu riješiti pronalaženjem bolje polovice.
I ne, ne šalim se.
Vjerujem da je temelj večini takvih poremečaja nedostatak onoga što se definira kao "ljubav", odnosno nekog odnosa sa određenom osobom u kojoj se pronalazi sigurnost, fizičko ispunjenje itd.

kaj te sad ljubav šora?

krivo misliš...depresija je osobni problem. i može postojati i uz ljubav i uz bogat društveni život.

[Kalin]

Ja ne vjerujem u ljubav.
Šalim se, mene uvijek ljubav šora.
Smatram da se za aksioznost zasigurno može pronaći lijek u takvom tipu ispunjenja.
Nedostatak emotivnog ispunjenja osobe pretežno uvjetuje takvim "poremečajima". Emotivno ispunjenje doduše nemora biti "ljubav", ali pretežno taj osječaj povezanosti sa određenom osobom ispunjuje puno više nego osječaji moći, bogatstva itd.
Što se tiće depresije, smatram da sve ovisi o tome jeli riječ o kemijski uvjetovanom ili društveno uvjetovanom primjeru depresije, iako se preklapaju u mnogo toga.
Kada su poremečaji u radu organizma pokretač depresije, onda "ljubav" pa niti drugi oblici ispunjenja zasigurno neće biti "lijek" za osobu koja pati od depresije.
No, kada je riječ o društveno uvjetovanoj depresiji, odnosno depresiji koja proizlazi iz masovnog nezadovoljstva životom, nemogučnosti udobnog života, vanjske propagande itd., smatram da takva emotivna povezanost sa drugom osobom zasigurno može uvelike pomoći oboljeloj osobi.
Dakako, ovdje cijelo vrijeme govorim o realiziranoj povezanosti s drugom osobom.
"Nesretna ljubav" može biti samo još jedan od pokretaća depresije.

[corina]

Izbjegavanje alkohola i kave pogotovo

a ovo jako utječe na anksioznost...?

[Breeder]

Elisa, zanimaju me neke stvari, ali o tome ćemo preko PP-a . Da, kod anksioznosti je važna fizička aktivnost i pravilna prehrana. Izbjegavanje alkohola i kave pogotovo

ajde da se bar u necemu slazemo

[Werther]

Corina, pa postavila ti je Elisa link. Da, kofein samo pojačava anksioznost. Recimo, kad popiješ litru kave odjednom, može se reći da se osjećaš anksiozno

Kalinov post je lijep ali nisam baš siguran koliko je točan. Sigurno da usamljenost i nedostatak ljubavi kod nekih može biti UZROK depresije, kao što i podrška bliskih osoba može pomoći bolesnoj osobi da sve to lakše podnese, ali tako se sigurno neće izliječiti, ko što reče Cohen – depresije se nisam mogao otarasiti ni kad je sve bilo dobro. Kalinov komentar me podsjetio na onaj film sa Nicholasom Cageom, Šibicari. Kao on pati od hrpe psihičkih problema pa mu se pojavi kćerka i na kraju ispadne da je ono što mu je trebalo u životu bila emocionalna vezanost za neku osobu a da je patio samo od manje neuroze. Lijepa priča, ali ipak samo holivudski film

[leptirić]

Ja ne vjerujem u ljubav.
Šalim se, mene uvijek ljubav šora.

aaaaaa... sweet :lol:
no da - ja mogu reći da sam uvijek imala nekako "sreće" u ljubavi i danas imam osobu koju mnogo volim i predstavlja mi onaj oslonac o kojem si pričao, ali ni to mi nažalost nije pomoglo sa mojim depresivnim epizodama.
Da, uvijek je lijepo imati nekoga pokraj sebe u takvim situacijama, ali ja se sjećam razdoblja da nisam htjela vidjeti nikoga. Baš nikoga, pa ni njega. Zatvorena u svojoj tamnoj sobi.
I nemoj molim te sad izvesti zaključak da ga ne volim dovoljno jer to nije istinit zaključak.

[Kalin]

Jeli itko pročitao baš cijeli moj post?

[BaF]

Po mom cijenjenom misljenju, rjesavanje depresije ili anksioznosti kacenjem na drugu osobu u ime ljubavi i nuklearne povezanosti moze zavrsiti samo ludom opsesijom koja ce, pri prvoj poteskoci ili ne-do-bog-prekidu-druge-strane zavrsit ili epizodama ludila ili policijom.
Ne bih ja bas.

[Elisa Day]

Po mom cijenjenom misljenju, rjesavanje depresije ili anksioznosti kacenjem na drugu osobu u ime ljubavi i nuklearne povezanosti moze zavrsiti samo ludom opsesijom koja ce, pri prvoj poteskoci ili ne-do-bog-prekidu-druge-strane zavrsit ili epizodama ludila ili policijom.
Ne bih ja bas.

Ou jea.
Fokusiranje na jednu osobu samo dovodi do još većeg ludila.