Anksioznost i depresija

[malimrav85]

ja sam na prvoj godini (tj. prve dve od tri kolko sam bio na prvoj) samo bazirao život na faksu
mislio sam si nemrem sad van, neću učit, ne smijem na tekmu jer će zapostavit nekaj. ne da sam bio rasulo nego sam mislio da sutra neće sunce svanut.
onda sam puko i reko ma jebo te faks pa počeo ić van svako malo, di god mi se išlo općenito i uspio sam dat prvu, drugu i ako bude sreće dat ću sad i treću nekak.
sad znam otić dan prije ispita van
dan prije upravne znanosti sam čitav dan radio na izborima onda sam došao doma pa sam između ponavljanja i gledanja utakmice izabrao utakmicu. i prošao,
kad sam kpp imao u 2. mjesecu dan prije sam čitav dan po gradu sa curom hodao.
tak da bi vam preporučio da se nikako ne zatvarate doma u nadi da će se čudo dogodit ili da ćete naučit više jer ste čitav dan doma. čak suprotno! ako odete nekam ili nekaj slično kad dođete doma imat ćete neku grižnju savjesti pa će sve ići lakše.
ovak kad ste doma mislite si ma imam vremena čitav dan kad ono dan ode.
samo hrabro!

i da, dolazite na PKT tulume, pomaže se napit sa 500 istomišljenika!

[Malecka]

Po mom cijenjenom misljenju, rjesavanje depresije ili anksioznosti kacenjem na drugu osobu u ime ljubavi i nuklearne povezanosti moze zavrsiti samo ludom opsesijom koja ce, pri prvoj poteskoci ili ne-do-bog-prekidu-druge-strane zavrsit ili epizodama ludila ili policijom.
Ne bih ja bas.

That`s true. Od takve osobe mozemo previse ocekivati, i ona se kaciti na nju i kukati joj svaki put kad se lose osjecamo. A dosta ljudi se sa time ne moze nositi i onda dolazi do prekida, a ti u jos gorem stanju jer ni to malo oslonca koji si stvorio nemas. Sam sebi moras postati oslonac, nijedan decko, frendica itd. ne mogu uvijek biti tu za tebe, moras se znaci snaci i bez njih.

[Elisa Day]

I Mravac pravo zbori, we're man not machines.
Treba svladat oni glupi osjećaj krivnje ako si negdje a ne učiš doma, pa gdje god bio ne možeš se opustit.
Evo, ja sam uvjerena da sam pala kpp jer vikend prije dok sam bila vani nisam mogla izbiti taj prokleti ispit iz glave

[Werther]

aaaaaa... sweet :lol:
no da - ja mogu reći da sam uvijek imala nekako "sreće" u ljubavi i danas imam osobu koju mnogo volim i predstavlja mi onaj oslonac o kojem si pričao, ali ni to mi nažalost nije pomoglo sa mojim depresivnim epizodama.
Da, uvijek je lijepo imati nekoga pokraj sebe u takvim situacijama, ali ja se sjećam razdoblja da nisam htjela vidjeti nikoga. Baš nikoga, pa ni njega. Zatvorena u svojoj tamnoj sobi.
I nemoj molim te sad izvesti zaključak da ga ne volim dovoljno jer to nije istinit zaključak.

U pravu si. Jedan od glavnih simptoma depresije je potpuni gubitak interesa za ljude i bilo kakve socijalne kontakte. O nikakvoj emocionalnoj povezanosti tada ne može biti ni govora, niti je to put ka izliječenju. Takva osoba će sasvim sigurno zahladiti sve svoje odnose sa bliskim osobama, ne zato što ih ne voli, već zbog sveopće bezvoljnosti za bilo čim.

[Werther]

Zamrla je tema a nismo se dotakli jedne važne stvari. Da ne oftopičarim prenosim dio posta od Unknown Heroine ovdje.

kod mene nije bio problem da mi je problem bio potražiti pomoć nego je problem kaj te većina psihoterapeuta šikne na neku terapiju-raznoraznim medikamentima, a ja sam izričito rekla da ne želim tablete; i zato sam nakon točno dva sata provedena kod psihoterapeuta prekinula ajmo reć tretman - iako su ta prva dva sata bila samo upoznavanje i sve kaj je ona o meni zaključila je ono kaj joj je pred nosom pisalo iz mojih prijašnjih nalaza (vezanih za neke druge bolesti).

Nije mi jasno, otkuda toliki zazir mnogih ljudi od tableta? Ako te boli glava ili zub, ili se radi o bilo kojoj drugoj fizičkoj bolesti svi će bez pogovora piti sve što im doktor propiše, jedino kod depresije i anksioznosti ogroman broj ljudi iako zna da ima problem dolazi sa stavom: sve, samo neću piti nikakve tablete. Mislim, ne radi se tu o nikakvim sedativima od kojih ćeš se osjećati otupljeno niti su te tablete išta štetnije od ostalih (smiješne priče o zlim farmaceutskim lobijima koji taje nuspojave, na stranu). Također se ne radi ni o drogama koje će ti stvarati neko umjetno euforično stanje i artificijelnu realnost. A ako već psihijatri imaju tolike godine škole valjda oni najbolje znaju.

[Malecka]

Ljudi se uglavnom boje navikavanja na neke tablete. Greska je sto misle da sve vrste tableta izazivaju navikavanje, a zapravo se dobro zna koje da, a koje ne. Sto se tice anksioznosti mnogi se uzdaju u biljne čajiće, biljne tabletice i sl.

Osobno nemam nikakav zazir prema tabletama, a ljudi koji imaju obicno su takvi zbog neinformiranosti. A najvise volim one koji se napusavaju i sve druge droge su bar jednom probali, ali su protiv tableta.:roll:

[malimrav85]

ma bolje se napit

ne izaziva navikavanje

[Frenki]

Osobno nemam nikakav zazir prema tabletama, a ljudi koji imaju obicno su takvi zbog neinformiranosti. A najvise volim one koji se napusavaju i sve druge droge su bar jednom probali, ali su protiv tableta.:roll:

Hahaha, da, znam jednu takvu...

[Werther]

evo korisnog teksta o lijekovima:

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/1044/


Trećina bolesnika ne reagira na prvi propisani antidepresiv. U takvom slučaju, liječnik može povisiti dozu, promijeniti lijek ili prvom lijeku dodati drugi antidepresiv s malo drukčijim mehanizmom djelovanja. Teža depresija može se tretirati s dva, tri ili četiri lijeka istodobno, čime se dobiva šira fronta djelovanja na biokemijske uzroke. Kad liječnik i pacijent pronađu prikladan lijek, ili kombinaciju lijekova, oko 90 posto pacijenata doživljava ublaženje ili nestanak depresivnih simptoma.
Budući da je depresija kronična bolest, duboko ukorijenjena u središnji živčani sustav, zasad se ne može trajno ukloniti. Pacijenti koji su imali samo jedan napad (epizodu) depresije, mogu se nakon jedne kure antidepresivima oporaviti i više nikad se ne razboljeti. No, moguće je da se depresija i vrati, a osobe koje su kroz život imale više depresivnih epizoda riskiraju nove napade tijekom cijelog života. Stoga se onima koji imaju prvu depresivnu epizodu u životu preporučuje uzimanje lijeka šest do devet mjeseci nakon prestanka simptoma, a onima koji od depresije pate kronično savjetuje se višegodišnje ili čak doživotno liječenje. Ništa strašno - ista se strategija koristi kod povišenog tlaka i dijabetesa.

[Mortiis]

loveshyness owna depresiju anytime...

Baš je lijepo ismijavati nekoga čiji se nadimak briše iz registracije uopće čim ga moderatori vide.

Ja zbog love-shynessa tonem sve dublje, od ispisivanja s ovog faxa do toga da nemam neke motivacije čak ni upisati ikakav drugi, radio sam par mjeseci neku fizikalu ovog proljeća, bar nešto.

Ali sve mi to ne znači mnogo kad nikad neću imati ni curu s kojom bih u kino, a kamoli dugotrajnu vezu, brak, djecu.

[cathy the great]

moj omiljeni forumaš se vratio

[Mortiis]

Bok

Ali pričajte vi sad o anksioznosti i depresiji, pustite mene, ionako mi slijedi ban

[PJ]

Mortiis!

Vidim na zapadu ništa novo

[Werther]

Nemojmo spamati, tema je vrlo važna. Mortis, tvoj problem je usko vezan sa temom, obično ˝lovšajnes˝ odnosno da ne seremo http://en.wikipedia.org/wiki/Avoidan...ality_disorder ide zajedno sa depresijom. Da li si ti išta poduzeo po tom pitanju? Održavanje normalnih socijalnih kontakata je valjda čovjeku najurođenija potreba, da ne pričamo o onima emocionalne prirode, pa vjerujem da ti nije nimalo lako, ali da li si pokušao nešto napraviti? Sad ćeš reći da su psihoterapije i slične stvari glupost, al' sigurno su bolje od jadanja na forumu, kao da itko ovdje zna kako ti pomoći

[Mortiis]

Liječim se na Vrapču (da, da, go ahead with the jokes) ambulantno, dijagnosticiran mi je F 32.2, dakle, teška depresivna epizoda. Dakle, smiješno u pm, pa samo očekujem da nastavite s ismijavanjem, nemojte se zadržati na love-shynessu.

Moram priznati da mi je lakše otkad sam napustio fax na tom polju jer sam tamo stekao tek nekoliko površnih poznanstava i uopće se nisam osjećao da studiram.
Imam jednog super frenda koji studira Pravo izvanredno, da sam i ja bio izvanredni ili on redovni kao ja nikad ne bih odustao, no nisam htio samo zbog njega prijeći na izvanredne, ipak je velik novac u pitanju, napravio sam dosta sranja starcima zadnjih 5 god da od njih tražim još 7k kuna, iako znam da bi mi platili.

Oko terapije, lijekovi mi sada pomažu (prvih mjesec dana su mi spržili mozak), ali mislim da psihijatri općenito ne shvaćaju problem LS-a i kako se odnosi na depresiju, frajer kaže da odem na ples i priđem nekoj, ne razumije da nije dovoljno ni da cura meni priđe jer je ja neću dirati ni ljubiti nikada ako eksplicitno ne zatraži.

Inače, izađem tu i tamo, sutra idem u Močvaru i tako...

No, nešto o samoj temi, mislim da većina ljudi ni ne shvaća kakav su pakao psihičke bolesti općenito i kakve posljedice uzrokuju.

[Werther]

Eto, drago mi je da si konačno nešto poduzeo
Nego, psihijatri itekako priznaju poremećaj koji sam gore naveo, prestani više sa lovšajnesom, APD je klasificiran kao bolest, ali se nažalost teško liječi, no piše da se sa godinama ublažuje. Ako ti psihijatar zaista to kaže, onda je idiot ili onda ti uopće nemaš taj poremećaj. Jasno je da osoba sa tom bolešću neće nikada prići nekome zbog bolesnog straha od odbijanja i nema šanse da će ti to bilo koji psihjatar govoriti

[veteran]

Liječim se na Vrapču

bio jucer jedan decko na vjeronauku kaj se lijeci na Vrapcu i kaze da mu je puno pomoglo...nadam se da ce i tebi...a i nadam se da nas neces gnjaviti tim sranjima jer mi nismo psihijatri i mozemo ti samo odmoc a ne pomoc

[Mortiis]

Eto, drago mi je da si konačno nešto poduzeo
Nego, psihijatri itekako priznaju poremećaj koji sam gore naveo, prestani više sa lovšajnesom, APD je klasificiran kao bolest, ali se nažalost teško liječi, no piše da se sa godinama ublažuje. Ako ti psihijatar zaista to kaže, onda je idiot ili onda ti uopće nemaš taj poremećaj. Jasno je da osoba sa tom bolešću neće nikada prići nekome zbog bolesnog straha od odbijanja i nema šanse da će ti to bilo koji psihjatar govoriti

Ne možeš ti davati nekome dijagnoze ni u živo, a kamoli preko foruma.

Jedina dijagnoza koju u pogledu cura imam je kronični pičkitis, koji nema lijeka i koji vodi samo u smrt.

Naravno da ima šanse da će psihijatar svašta govoriti jer je i on čovjek, te ima ženu i djecu, i sam je nekad izlazio (valjda je u to vrijeme još kao oblik izlaska bilo aktualno ono što se naziva "ples" ).

Stvar je jednostavno u tome da, bio izliječen od depre ili ne, prići nikad neću, pa će to samo generirati depru. Začarani krug zbog kojeg sam sve bijesniji.

veteran, oko onoga sa odmaganjem se varaš, sve na mene ima neutralan učinak

[Werther]

Ma naravno da ne mogu, niti mi je to cilj, samo rekoh da problemi o kojima pišeš zaista kod nekih ljudi postoje i da je taj poremećaj klasificiran na listi bolesti, ali ne radi se o lovšaju jer je lovšaj neko pseudoznanstveno lupetanje nekakvog sumnjivog tipa već se zove Avoidant Personality Disorder http://www.net.hr/zdravlje/page/2008/10/07/0177006.html. Ja ti vjerujem da ta bolest jest jedna od groznijih, jer si sa tim kočnicama u glavi praktički osuđen na usamljenost, a nitko ne može sam. Ne znam da li se o tome radi kod tebe al' bi u svakom slučaju trebao otići na neku psihoterapiju

[fat drummer]

Liječim se na Vrapču (da, da, go ahead with the jokes) ambulantno, dijagnosticiran mi je F 32.2, dakle, teška depresivna epizoda. Dakle, smiješno u pm

MUAHAHAHAHAHAHA
HAHAHAHAHAHAHA
HAHAHAHAHAHAHAHAHA
HAHAHAHAHA

a u kurac, ovo je nešto najsmješnije što sam ikada čuo!!!!

jebote, to vrapče razvije ljudima smisao za humor!

[TG]

ma je li to onaj mortiis, THE MORTIIS??

anyway, ja sam jedno vrijeme imala ozbiljnih problema s anksioznošću. opsesivne misli, jaki napadaji panike, iracionalni strah od vanjskog prostora, strah da ću umrijeti ili da ću poluditi... najgore od toga što sam otišla kod psihologa jer sam vidjela ne mogu više tako živjeti, psihlog mi je doslovce rekao da to gluposti pričam, da mi mladi danas samo izvoljevamo nešto, da mi nije ništa i pričao mi o nekoj meditaciji i jogi, višem stadiju svijesti. nisam k sebi mogla doć što to slušam....odbila sam lijekove jer nije bilo smisla da počnem s tim s 18 godina... nakon 3 godine, sve je nestalo,niti imam napadaje, niti strahove...iz čista mira je nestalo.

možda glupo zvuči, ali alkohol i "narodni lijek zelene boje" su mi pomogli u najgorim danima...danas si ne mogu zamisliti više takvo stanje i na čin na kojim sam brijala... kao što je netko rekao, učenje i obrazovanje me drži podalje od psihičkih slomova i "čudnih" stanja i zaista je dio života koje me gura naprijed

[corina]

ja sam također jedno vrijeme imala problema s anksioznosti,
slažem se da te ispiti guraju naprijed ,da se osjećaš dobro, vrijedno itd.

[Robierre de Cochon]

Mislim da većina ljudi ima nekih problema s ličnosti...ajde neću reći da su potencijalni pacijenti za Vrapče...ali da su česti neki psihološki problemi koji bi uz malo truda mogli biti riješivi. S druge strane to nije nešto o čemu bi mogao s bilo kime razgovarati...jer čak ni osobe iz bliže okoline nemaju strpljenja/volje/želje baviti se tuđim problemima.

U nedostatku love za dobrog psihoterapeuta...možda nije loše probat sa "samopomoći". Pod uvjetom da ne potpada po rubriku trash literature...a većina tih priručnika je teški shit!

[suni]

U nedostatku love za dobrog psihoterapeuta...možda nije loše probat sa "samopomoći". Pod uvjetom da ne potpada po rubriku trash literature...a većina tih priručnika je teški shit!

evo bas mi me podsjetio. ovo je jedna knjižica koja je jako jako kvalitetna. nikakvo prodavanje muda pod bubrege bez brige. meni je puno pomogla

dale carnegie-how to stop worrying and start living

taj dale čovo je jako talentiran pisac i zdrav lik u glavi. pa ju toplo preporučujem. kad vas crne misli zaogrnu

[Alita]

Ima netko savjet sto raditi kad se potpuno izgubi volja i ude u letargiju? ;_;

*usput Mortiis kako to da si se vratio uopce na forum, sto ti je drustvo tako dobro bilo :E?*

[Malecka]

Ima netko savjet sto raditi kad se potpuno izgubi volja i ude u letargiju? ;_;

Ako se letargija odnosi na faks i ucenje treba naci neku motivaciju, neki razlog i onda s time krenes. Postepeno dodes do toga da ucis svaki dan cisto da ne bi opet pao u letargiju/depresiju/nesto trece.

Razlozi mogu biti razni...moj je na neki nacin bio taj sto khm..love life sucks, pa sam se preorijentirala na ucenje, i onda sam barem s te strane zadovoljna sa sobom, dobijes osjecaj da ne trosis vrijeme uzalud i ponosis se sobom (kad das ispit ili jednostavno kad znas da si se trudio).

[suni]

Ima netko savjet sto raditi kad se potpuno izgubi volja i ude u letargiju? ;_;

*usput Mortiis kako to da si se vratio uopce na forum, sto ti je drustvo tako dobro bilo :E?*

onda moraš učiniti nešto da se opet osjećaš živom!

u tvom slučaju bih preporučila sredivanje bioritma. srce mi zatreperi kad ti čitam postove u 22h navečer da si se probudila i ides u nsb. to nije human. nemres tako. buđenje prekasno i učenje noću je smrt put u halucinacije, glavobolje itd

[Alita]

Ali halucinacije su zabavneeee :E
U petak sam cijeli dan..tj noc imala osjecaj da me netko prati.
Pukla ko kokica :lol:
No da, trenutno se pokusavam unormaliti, ipak je ispit ujutro, pa moram biti donekle normalna.
Ma okej, okej, snaci su se ja.

[Đ!]

I druži se sa prijateljima. Ne znam koliko to prakticiraš al recimo da ne idem u nsb i tamo se družim s ekipom bio bih lud. Znam po tome kak mi je kad se nakupi nekoliko neradnih za redom.

[suni]

Ali halucinacije su zabavneeee :E
U petak sam cijeli dan..tj noc imala osjecaj da me netko prati.
Pukla ko kokica :lol:
No da, trenutno se pokusavam unormaliti, ipak je ispit ujutro, pa moram biti donekle normalna.
Ma okej, okej, snaci su se ja.

ja sam zadnjih 3 tjedna svaki dan u golfu navečer provjerena terapija
golf djeluje umirujuće na mene!

samo si sredi bioritam